Chef Pero – duša Mediterana

Chef Pero Savanović

U staroj jezgri jednog od možda najljepših “malih mista“ na Jadranu – Primoštenu, smjestio se kultni restoran Mediteran. U staroj kamenoj kući u kojoj svaki kamen i ugao imaju svoju priču, a krov ne postoji kako bi ogromna količina pozitivne energije Chefa Pere Savanovića i njegovog tima, slobodno strujala i dotakla svakog gosta. U razgovoru s vlasnikom restorana gospodinom Davorom Perkovom shvatili smo njegovu namjeru u uređenju interijera kojom se sačuvao dalmatinski štih uz dodatak potrebne elegancije i glamura.

Restoran Mediteran

To su ona mjesta na kojima se osjećate dobrodošlo i opušteno kao kad se nakon dugog puta vratite staroj didovoj kući. Ipak bez obzira na savršeni ambijent dalmatinske priče najveću zaslugu topline i čarobne izmaglice imaju ljudi koji tu rade. Miris Perine kužine uspinjao se kao nacrtan u crtanom filmu do balkona na kojem smo sjedili noseći svu slatkoću okusa i prije nego smo u zalogaj zagrizli.

Nakon pjenušca dobrodošlice i par slanih srdela s kaparima i prepečenim kruhom, pripremili smo se za prvi slijed po izboru Chefa. Na tirkizno plavim kao prozirno more tanjurima -salata od sipe i naranče koja se savršeno sljubila uz svježinu i mineralnost malvazije Fakin. Izbor vina s akcentom na dalmatinska ipak pokriva gotovo sve vinske regije te nam otkriva Perinu veliku strast za vinom. Drugi slijed – mariniranu tunu na venecijanski jeli smo u društvu Chefa koji gotovo za svaki stol sjedne te svojom prisutnošću kao najfinijim začinom za kraj dodatno začini jelo.

Peru ne možete nego voljeti prvenstveno zbog njegove topline i otvorenosti kojom vam se daje kao čovjek i prijatelj, a zatim vas do kraja osvoji kulinarskom virtuoznošću. Bez obzira na brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima, na dugogodišnji rad kako u talijanskim restoranima u Njemačkoj tako i u našim te brojna priznanja struke, Perina spiza ipak nosi jedan jedinstveni potpis u kojem je satkana njegova osobnost i brand.

Salata od sipe i naranče

Okusi su to koji vraćaju u djetinjstvo kad smo kao djeca ćutili mirise preko ljetnih terasa gdje smo sjedeći na zidiću zamišljali kako ih supamo kruhom. Zato su i lignje sa žara kao i vongoli na buzaru gotovo imale kultni status kao glavno jelo jer se upravo kroz te izvorne dalmatinske namirnice očitovala sva ljubav koja nam se poklonila tu večer za stolom.

Tuna na venecijanski & Fakin Malvazija 2019.

Nije to bila samo jedna od naših najboljih večera. To je bilo iskustvo života u onom svom najoriginalnijem obliku koji vas na tren ostavi bez daha kako bi vam sam život udahnuo potrebnu dozu adrenalina. U Mediteranu kod Pere Savanovića možete pronaći sve odgovore na aktualna pitanja ugostiteljstva i gastronomije.

Lignje sa žara & vongoli na buzaru

Pristup koji njeguje od međuljudskih odnosa, topline i komunikativnosti do vrhunske kvalitete premašuje bilo koju cijenu te nas uči otvoriti put i otići u susret gostu kao čovjeku kojeg se ne prisiljava na ništa već ga se pušta da uživa. Tako vas i u Mediteranu dočekuje Pero koji kuha s čašom vina u ruci i daje vam dio sebe u svakom zalogaju.

Timbar Dalmacije u Barakinoj bačvi

Vinarija Baraka

Na poluotoku Srimi između Šibenika i Vodica gdje se još od Antičkog vremena uzgajala vinova loza, a suhozidi nenametljivo svjedoče povijest, smjestila se boutique vinarija Baraka. U nedirnutom komadiću prirode gdje te škrta zemlja tjera iz njene utrobe izvući najbolje, Filip Baraka nastavljajući očevu tradiciju vinarstva, kao orač s freske crkvice ore jednu novu povijest.

Filip Baraka

Uz autohtone sorte toga kraja babić, plavinu, lasin, debit i maraštinu u Barakinom vinogradu korijenje su pustile i internacionalne sorte cabernet sauvignon, merlot i syrah kojima uz dalmatinski terroir i svojom vizijom pokušava dati jedan drugi jedinstveni štih. Upravo strastvena zaigranost kupažiranjem sorti i eksperimentiranjem pomiče tvrde granice dalmatinskog, u prvom redu mentaliteta i postavlja Baraku na mjesto modernog vizionara čija vina intrigiraju i privlače pažnju.

Ovo je bio naš drugi posjet vinariji, a kako smo se u međuvremenu družili sa Prisbusom, Mocirom i Timbrom itekako smo bili upoznati s bogatstvom Barakine vinske kapljice. Ovog puta nismo se zadržavali u kušaoni iako je dan bio lijep, a terasa s pogledom na vinograd veličanstvena ipak smo otišli direktno u podrum. Domaćin je predložio kušanje iz bačava i počastio nas posebnom privilegijom vidjeti kako su njegove bebe dok još mirno spavaju.

Iako u polumraku moderno uređenog podruma mom ženskom oku ipak nije promakla izuzetna urednost i pedantnost koja uvelike govori o osobnosti vinara. Miris francuskog i slavonskog hrasta, koji se u zraku isprepletao s mirisom vina iz tek otvorene bačve, stvarao je magičnu izmaglicu vremeplova u kojoj nas je Filip provozao preko srimskih suhozida kroz svoje vinograde. Neke obiteljske, a neke u zakupu koje još uvijek obrađuju iste ruke težaka koje poznaju svaki čokot u dušu. Na tim mjestima u tim starim vinogradima kao dvije fronte srele su se bogata i pomalo umorna tradicija i Filipova vizija jedne nove Dalmacije. Stoga Timbar nije samo oda sveukupnom dalmatinskom trudu težaka i tradiciji, već pečat na čijim temeljima počiva jedan novi babić koji želi vidjeti svijet. Takav babić ima potrebu ispričati priču sjedeći za stolom Englezu u Londonu, amerikancu u New Yorku, građaninu svijeta u bilo kojem kutku svijeta, o jednoj maloj zemlji, o babiću i Srimi.

Priča ispričana kroz vino priča je koja prodire duboko u čovjeka te mu na upečatljiv način kroz osjetila čvrsto memorira uspomenu. Pijući cabernet sauvignon, merlot ili syrah s tog specifičnog krškog terroira, gdje se miješaju kamen i more sa zemljom i borovinom, nećemo se sjetiti niti jedne druge regije osim Dalmacije. Bordoška kupaža tad prestaje bit samo bordoška te u trenutku postaje Prisbus Riserva sa svim obilježjima i aromama toga kraja. Mocira nije samo stvorena u čast srimskih suhozida već kao putokaz kuda ti suhozidi vode jednu lokalnu siroticu plavinu kad je zagrlite na pravi način s merlotom. Nastaje jedinstveno i prepoznatljivo vino s karakterom, kako vinara tako i tog kraja. I kako god nas je Filip oduševio debitom iz betona odnosno betonskog jaja kojeg je po uzoru na stare dalmatinske betonske tankove dopremio iz Francuske te ga kasnije kupažirao s ostatkom iz drveta – ovog puta to isto radi ali sa maraštinom. Kušali smo 2019. iz betona koja se polako smiruje pokazujući svoj potencijal i onu iz drva koja se razvila u fantastično samostalno vino tako da ćemo vinaru ostaviti procjenu, a nama nestrpljivost dok vino ne iziđe u prodaju.

Kušali smo još nekoliko Filipovih fantastičnih eksperimenata koje ne želimo otkrivati kako bi i vas dragi čitatelji zaintrigirali da poželite kušati ova izuzetna vina. Možemo samo reći kako smo zahvalni Filipu Baraki na ukazanom povjerenju što nas je pustio u svoj sveti svijet stvaralaštva vina gdje smo kušajući te iste kapljice na izvoru kreacije postali svjedoci velike promjene. U tim trenucima strasnog zanosa osjetili smo moć najmoćnije kapljice u svemiru. U njoj je sadržana muka i krv težaka, istina zemlje i sva ljubav prema čovjeku. U ovom slučaju dalmatinskog težaka i dalmatinske kaplje koju Filip Baraka odijeva u internacionalno ruho.

Srebrna medalja za zlatne Polettije

Poletti vinarija iz malih Markovaca u Istri ovih dana izuzetno je popularna jer osvojena srebrna medalja njihovog Cabernet Sauvignona potaknula je mnoge o njima napisati koje slovo. Međutim jedna obitelj takvog kalibra, s dugom tradicijom vinogradarstva i vinarstva, ne stane u par riječi pogotovo ne ova nova generacija s najvećim „istrijanskim šarmerom“ na čelu. Peter Pjer Poletti osvojio me je na prvu svojom ležernošću i lakoćom postojanja nekadašnjeg DJ-a, koji je kao takav bio biblija muzike osamdesetih čije vrijeme je mene i Giuliana obilježilo i spojilo. Zatim sam kroz Pjerovu ljubav prema old-timerima otkrila kako iza te profinjene vanjštine i gospodskog hoda, leži čistokrvni rocker i svjetska skitnica koja voli velike okretaje motora, brzinu i pogled iz kabrioleta.

Hedonist & Wine 2019.

Kad takvom čovjeku dodate predivnu ženu Loredanu s kojom je ostvario idealno partnerstvo dobijete Polettijeve. Mattea, Gloriju i Graciju. Podmladak koji bezbrižno stoji na djedovini i čiji otac vuče sigurne poteze bez obzira na novonastale situacije. Koliko smo samo riječi, zalogaja i vina podijelili pod ovim nebom kako bi uvijek iznova shvatili koliko smo blagoslovljeni što smo se tako kliknuli. Prvo kao ljudi iskreno i bez primisli, zatim kao strastveni zaljubljenici u vino koji su znali do sitnih sati filozofirati i piti. Nije nas iznenadila ova nagrada. Znali smo kako je to samo pitanje vremena. Kad nastupate prema svijetu iskreno i bez kalkulacija dajući cijelog sebe bez zadrške kad-tad sljeduju i ovacije.

VINOcom 2019.

Tako su i Polettiji dočekali zasluženi pljesak svoje strpljive i dugogodišnje želje i rada kako njihovo blago objelodaniti i prezentirati. Zaintrigirali su nas svojom posebnošću i ekspresijom te ovo oduševljenje samo je potvrđena kruna već odavno ustoličenog vinskog gurua kojeg možete samo piti i voljeti.

Peter Poletti

Pjer je prije svega čovjek izuzetne mirnoće i mudrosti koji u ovom nesigurnom svijetu svojim stavom i promišljanjem ulijeva potrebno povjerenje. Ako je danas nešto ovom svijetu potrebno onda su to osobe koje svojim životom služe kao pozitivni primjeri koji ulijevaju nadu. Autoritativnost i osluškivanje potreba, kako ljudi u njegovom okruženju, tako i prirode – u prvom redu loze s kojom ima poseban odnos, razgovara s njom i postupa kao sebi ravnoj.

Vinarija Poletti

Taj i takav pristup bačeni u plodnu Poletti zemlju čija namjera je ugoditi i napraviti najbolje, urodila je plodom te njihova vina iz dana u dan postaju sve vise prepoznata i tražena.

Vinart Grand Tasting 2020.

Standardno odlična Malvazija Istarska koja je 2019. pokazala možda i svoje najbolje osobine, preko elegantnog Chardonnaya do senzacionalne Rosselle koja plijeni svojom kako sortnom  jedinstvenošću Muškatne Ruže tako i sposobnošću vinara napraviti rose s potpisom koji nije iz Provanse. Odležana Malvazija kao veliko vino tek čeka priznanje koje je ovaj Cabernet Sauvignon iz 2015. i dobio. Možda je tajna, osim u znanju i kvaliteti, u izuzetnoj Pjerovoj  strpljivosti jer njemu nije problem najbolje berbe i butelje ostaviti i ne prodati odmah.

Restoran Agava, Zagreb
Kristalna dvorana hotela Kvarner, Opatija

Kako u životu tako i u ovom poslu možda najvažnija karika vinifikacije je ta strpljivost u kojoj puštamo vinu da se odmori i kasnije kad prodiše priča samo za sebe i oduševi sve prisutne.

Poletti Cabernet Sauvignon 2015.

Ljubav & vino

U vinu je istina koja pričajući otkriva osim trenutka i vrijeme u kojem je nastajalo. Svaki uzdah prirode sažet u grožđu zgnječen pod kamenim tijeskom odijeva nas u misno ruho iako je običan i siv dan u karanteni kao ovaj danas. Otrgnuti odavno od matrice sveopćeg ludila, plutajući u maternici našeg svemira u kojem se sve vrti oko naše ljubavi, hrane i vina, postali smo čuđenje u svijetu relativiteta. Uzdajući se isključivo u onu Nušinu iz „Prosjaka i sinova“, a koja nas nikad nije iznevjerila – kako živimo od dobrih ljudi, tako smo i danas, na našu godišnjicu braka, za oltarom obitelji blagovali. Crni rižot od sipe koju mi je ulovio i donio susjed ribar, ulje kojim sam je umila bilo je najbolje Rizmanovo maslinovo ulje, a vino kojim smo zalogaj zalili bio je fantastičan Chardonnay Naron, poklon vinarije Prović.

Mogla sam na tu temu i napisati poetski sonet i nekako bi u katrenama uspjela spomenuti sve ali tercine bi se malo od emocija, malo od vina raspukle. Zrenjem vino dobiva tercijarne note kojima dodatno osvaja, dok u čovjeku zrelošću dozrijeva spoznaja kako je sva srž života u malim stvarima satkana. Svakodnevni rituali u koje se unosi naša energija uzdižu se na pijedestal života kao najveća nagrada. Takav iskren pristup davanja hrabro ide u susret novom danu, događajima  i ljudima.

Za stolom se među ljudima rađa posebna interakcija. Neraskidive su veze onih koje hrana i vino veze kao more mornara, obala bijelog galeba. Kada prepoznate nečiju dušu i trud u njihovim proizvodima, vi postajete najintimniji prijatelj tog čovjeka. Jezične i druge barijere nisu važne ako vam se nadopunjuju čežnje i strasti. Gledali smo i stare slike dok smo još hodali divnim, prašnjavim makadamom slobode zemljama u kojima smo se budili uz Charlesa Aznavoura doručkujući u vrtu gospode Marie u Provansi s čašom šampanjca u ruci, a tek je bilo devet sati. Ili kad smo slučajno postali taoci braće Ščurek na Goriškim brdima koji su nas satima držali zatočene u kušaonici kako bi kušali sva njihova predivna vina. Koliko samo prekrasnih događaja i priča u našim zajedničkim skitnjama. I sada strpljivo čekamo smiraj i bonacu kako bi nam novi vjetar raširio krila i poravnao prepreke, razbistrio poglede kao jutro nakon oluje. Tolika vina nepopijena čekaju naše prisustvo, a divni ljudi cijelog svijeta društvo.

Karantena nade za bolje dane

Čovjeka za života svašta snađe i nema osobe čiji život nebi mogao biti roman ili film, ali ovaj scenarij koji je nedavno ekraniziran strpavši cijeli svijet u karantenu zbog virusa, prvi put gledamo. O režiji bi se dalo govoriti i tu će kritika davati svoje osvrte sigurni smo međutim ono kako su se statisti (mi ljudi) snašli plijeni našu pažnju i vrijedno je nekoliko riječi. Preskačemo one negativne retorike jer svaka staza i oputina ima veće ili manje kamenje o koje se pozitivno razmišljanje spotiče. Želimo zahvaliti svim onim individualnim pozitivcima koji iz svoje špilje odašilju aktivne i signale života koji se lijepe na naše ispružene antene. Nada u tim visokim frekvencijama ubrzava usporene dane izolacije i besmisla.

Siniša Lasan
Vinska karantena Siniše Lasana https://www.facebook.com/sinisa.lasan

Stoga kao prvo na što se naša mala vinska obitelj zakačila kao mačić na topli džemper svojim kandžama  je Vinska karantena našeg sommelierskog prvaka Siniše Lasana. Svakodnevna obiteljska konekcija u 16:00h za nas je prije svega prozor u svijet u danima kad je svijet stao. Siniša Lasan svakodnevno nam predstavlja hrvatske vinarije, kuša, priča o njima, potiče prodaju hrvatskih vina u ovim teškim vremenima kad možemo i mi pomoći hrvatskom vinaru, poljoprivredniku, čovjeku odlučivši se za njegov proizvod. Siniša to radi istovremeno profesionalno i zabavno te nas svaki dan zalijepi za ekrane. Djeca imaju svoje školske sate na TV-u, a mi naše kod Siniše.

Chef Kuha Doma https://www.facebook.com/chefkuhadoma/
Pero Savanović

Ideja Pere Savanovića – Chef Kuha Doma dovela nam je osim jedinstvenog Pere najbolje Chefove Hrvatske koji nas svakodnevno obogaćuju maestralnim repertoarom svojih jednostavnih, a savršenih recepata. Zalihe smo svi stvorili, u dućane se trudimo što manje, stoga imamo ograničenost u namirnicama. Tome su doskočili Savanović, Zirojević, Pažanin, Božikov, Rendić, Miloš, Štefan, Janković i drugi priznati Chefovi pripremom jela koja su dostupna svakom prosječnom čovjeku, sa sastojcima koje više-manje svi imamo u kućnim špajzama. Virtualne radionice i edukacije nesebični su pokušaji struke da približi njihov hvalevrijedan rad svakom u ovim vremenima kad su se i oni koji inače bježe od kuhinje odlučili pokušati ispeći svoj prvi kruh ili napraviti njoke. Bravo za naše Chefove čije smo ideje i mi već počeli koristiti u svojim kućnim receptima.

Mario Meštrović https://www.facebook.com/kaiserrestoran/

Sommerlierski as i vlasnik restorana Kaiser Mario Meštrović na društvenim mrežama piše svoju abecedu o hranjivosti namirnica koju bi definitivno na kraju trebalo i uknjižiti ili uglaviti u statut gastronomije i ugostiteljstva.

Promatrajući te ljude koji su se nastavili pozitivno gibati shvaćamo kako su to prije svega iznimni radnici i stručnjaci koji će svoju kreativnost i znanje dijeliti besplatno. Ljudi navikli na rad koji nastavljaju i zatvoreni u svoja četiri zida.

Kao i vinari čiji paketi s vinima pronalaze put do kućnog praga svakog vinoljupca. Na naš prag su stigle tako butelje vinarija Trdenić, Kolarić-Coletti, Poletti, Štekar, Rizman, Prović, a mogu se naći na svakom pragu ako se odlučimo podržati naše ljude i njihov trud.

Saša i Magdalena Senjković (vinarija Senjković) s Brača odlučili su pokloniti oko 200 boca svog rosea Spoža koje dostavljaju na kućni prag s personaliziranim posvetama. Nikola Božić iz Đurine Hiže nije kući sjedio skrštenih ruku jer trenutno nema posla. Sjeo je u svoj Caddy, stavio masku i rukavice i odlučio obići Hrvatsku (Deda ide po svetu) donoseći ljudima svoje specijalitete sa sjevera Hrvatske. Ramstek od jelena, burgeri, salama od vepra, sve ono što nam u ovim situacijama začini život, podigne nam krvni tlak kad smo malo down i daje nam onaj traženi udarac elana po leđima. Takvi i slični i nose ovu karantenu.

Đurina Hiža – Deda ide po svetu https://www.facebook.com/durinahiza/

Nekako upravo takve neobjašnjive i teške situacije koje čovjeka stjeraju u kut često izvuku iz nas ono najbolje. Oslobode kreativnost kao krik za preživljavanjem i slobodom koja je jedini autoritativan, prirodan i relevantan zakon. Potaknuti izazovom opstanka i naša je kreativnost dosegla vrhunac te snaše savijače, pizze i ostali specijaliteti predstavljaju stvarnost modeliranu svojom voljom u minimalnim uvjetima koja želi izići iz tih skučenih okvira i podijeliti svoje oduševljenje životom bez obzira na ograničenja i zabrane. Sa svog prozora svaki dan čujemo buđenje proljeća i cvrkut ptica koje slave sunce i pupanje prirode. Malo smo zamijenili uloge, mi smo u kavezima, a one slobodno upijaju zrak. No ptice pjevaju čak i u kavezima, pa tako i svi mi možemo izvući najbolje iz ovih dana kad smo zatvoreni, a zahvaljujući ovakvim pojedincima možemo i nešto novo naučiti, raditi na sebi, promijeniti nešto i ne čekati posebne prilike za onaj Barolo što odležava, jer ovo zaista i jesu posebne prilike da slavimo život.

P.S. – I Vedranin rođendan smo proslavili u karanteni. 😊

Vina Barun – ekstrakt iskrenosti i strasti

Postoje mjesta koja vas zovu nekim nevidljivim frekvencijama i kao magnet čulno privlače u svoj zagrljaj. S tih mjesta polijeću ptice čiji poj bistri žamor gradskog smoga i zove na okrijepu umornog čovjeka. Na sjeverozapadnim padinama hrvatskog prigorja, između  Jastrebarskog i Ozlja, brižno umotano kardinalskim plaštem, smjestilo se kao gnijezdo vinogorje Krašić.

Iznad šumskih staza nošena vjetrom, niz padine starih vinograda pa do Brezarića još uvijek se može čuti kardinalova jutarnja molitva. Ona krijepi volju ljudi tog kraja u njihovim namjerama i svakodnevnim borbama. Tako su Josip i Mara pod pokroviteljstvom sveca tog kraja počeli svoju priču na 4 hektara vinograda. Vizija dječaka rođenog u Nici na jugu Francuske privukla je natrag  u svoje dvorište. Gledajući djeda i baku kako rukama stvaraju, a srcem dijele kruh svoj svagdašnji, odlučio je na tim čvrstim i svetim temeljima svoju priču izgraditi. Obitelj Barundić je stoga oživotvoreni primjer utjelovljenog sna jednog dječaka koji je htio ono što je od djeda dobio u nasljeđe radom oplemeniti te stručnošću i tehnološki usavršiti.

Na taj način stvoren je brand i respektabilna vinarija Barun koja svojom izvrsnošću i kvalitetom uz nasljeđe i Plešivićku vinsku tradiciju donosi i dašak francuskog glamura. Josip i Mara Barundić su ljudi koji vas osvoje na prvu. Iskrenost i toplina njihovih ruku otvara vrata dobrodošlice u njihov predivan vinski svijet. Začarani kao Snjeguljica u bajci, uz gutljaje njihovih pjenušaca ispirete otrov svakodnevice te se oslobađate zaostale kore stresa iz grla. To je bio naš prvi posjet njihovom domu i vinariji te je logično bilo da za početak nazdravimo s njihovim dijamantom – pjenušcem Manzoni Elegance Extra brut uz koji smo jeli razne lokalne sireve i njihove domaće kobasice.

Kad se nekome život vrti oko dobre spize koju prati sofisticirana kapljica i po tom pitanju je izuzetno dobro potkovan, a netko ga uspije kao nas Mara svojom pečenom domaćom patkom ostaviti bez teksta, onda je to trenutak u kojem je proljeće ponovno probudilo potočiće i vjetrove u nama. Uz Barundiće nemoguće je ostati ravnodušan. Oni su vatra koja kao njihov Crni Pinot elegantno osvaja svojim aromama protivnika koji mu se na kraju u potpunosti prepušta.

Ja sam već vidjela sebe koja berući zrele višnje osjeća miris prve ljubičice u sjeni hrasta i vanilije. Ništa vas ne može odvesti na putovanje kao hrana i vino. Oni vam napune još poneki prazni kofer i kupe kartu za najljepše mjesto u vašoj mašti.

Stoga Barun vina kao vinarija izuzetne kvalitete, specifične stilistike, a pri tom mislimo na grožđe za pjenušce (koje se nakon berbe hladi do 0 stupnjeva i na hladnu maceraciju koja se odvija na 1 – 3 stupnja od 7 – 10 dana) prije svega sadrže iznimno velik ekstrakt iskrenosti i strasti Josipa i Mare. Njihovi pjenušci, bilo da se radi o Le Rose Brut od Crnog Pinota, Amoureux Extra sec od Muškata Žutog ili Manzoni Elegance Extra brut rađeni su klasičnom metodom odležavajući na vlastitim kvascima od 1 do 3 godine. Možete ih pronaći u restoranima od Zagreba do Dubrovnika diljem Lijepe naše, na jugu Francuske i na nekim skijalištima.

Pjenušci Barun

Tri mirna vina Graševina, Manzoni i Pinot Noir Marquis odlični su primjeri specifičnog terroira koji uz sortne arome otkriva i energiju tog posebnog kraja. Oduvijek smo željeli posjetiti francusku Champagnu. Francuska je nekako san svih onih koji su duboko zaglibili u vina međutim možda nitko od nas i nije u potpunosti svjestan čistoće i ljepote naših vinskih regija. Otrgnuti komadići raja, neoskvrnute prirode i običaja još uvijek možete pronaći u ovakvim oazama. Barun pjenušci, domaća patka i Pinot Noir Marquis naša je karta koja otvara prozore i vrata da svijet dođe k nama.

Vinart Grand Tasting – opravdava riječ GRAND

Photo: @dearleaderjoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Nije bez razloga Saša Špiranec Vinart Grand Tasting smjestio u Laubu. Kuća za ljude i umjetnost iskrena je dama s austrougarskim pedigreom koja, pokazujući ponosno godine i namjenu, sugerira svom gostu otvoreni pristup garantirajući mu na taj način potpuni doživljaj. Pokazujući zidove od opeke kao bogati povijesni dekolte, konzervira prošlost i mijene sugerirajući otvorenost izložbenim primjercima, u ovom slučaju vinima.

Vinarija Poletti

U hangaru u kojem još uvijek možete osjetiti ugodan miris zrele slame iz nekadašnje konjaničke vojarne, na precizno poredanim stolovima najbolji vinari Hrvatske petu godinu za redom izložili su svoja vina. Kao razigrana i motivirana djeca posjetitelji su krstarenje štandovima doživjeli kao penjanje po stablima i zanimljivu igru u  bogatim krošnjama. Skriveni od svakodnevnih problema i briga probudili su djecu u sebi, a kroz mirise i arome iz vina evocirali uspomene iz djetinjstva primjerice kušajući fantastičan prošek vinarije Zure.

Ivica Matošević
Jakša Krajančić – vinarija Nerica
Vinarija Ivančić Griffin

Različitost i bogatstvo naših vinskih regija garancija je otkrivanja izvanrednih vina onih već dokazanih i poznatih, kao i novih iz prethodne berbe koja su spremno čekala predstavljanje. Kroz bogati program radionica, koje su se par dana prije održavale u kongresnom centru Forum, demonstrirana je težnja izvrsnosti organizatora i vinske kreme Hrvatske – kako uhvatiti korak s Europskom i svjetskom vinskom scenom. Stoga Vinart prvenstveno kao ambasador  promicanja vinske kulture u vrijeme masovnih medija i asfaltno-globalne kulture življenja, predstavlja potreban predah kako bi se udahnulo prijeko potrebnog svježeg zraka.

Ivana Kolarić & Mare Špoljar-Barundić
Časlav Matijević

Bombardirani informacijama te preplašeni samim suvremenim životom, čovjek je u Laubi pronašao svoju krošnju koja ga je odignula od zemlje i kroz koju je bolje vidio horizont. Makar na trenutak vina su ga uvela u bestežinsko stanje postojanja u kojem se rađaju sve vizije i ideje te se na taj način obogaćeni vraćamo u pomalo surov svijet kako bi novim idejama promijenili naše često sive percepcije.

Jelena Bulum & Loredana Poletti

Hodočasteći od izvrsne Plešivice preko besprijekorne Istre, probuđene Dalmacije, zlatne i stabilne Slavonije, hrabre Moslavine, dojmljivog Međimurja te jedinstvene Slovenije i Srbije,  kao i po prvi put najvećeg iznenađenja – Hercegovine koja je nastupila kao udruga BLAŽ i pokazala kako ima ozbiljnu namjeru napredovati prema vrhu, zaključili smo kako Vinart Grand Tasting zaista opravdava riječ GRAND u svom nazivu jer je bilo nemoguće naići na loše vino.

Domagoj Jakopović Ribafish

Mogli bi izdvojiti samo neka po svom subjektivnom, osobnom ukusu. Primjerice maceriranu Kujundžušu od Grabovca kao i izvrsnu Jeku koja ima namjeru izići iz lokalnih okvira. Ovaj fantastičan festival vina (i života) donosi plemeniti dašak istinske urbanosti i pristojnog užitka u pomalo raskalašene vrijednosti brze i jeftine zabave. On kroz Milošev Stagnum iz 2009. postavlja nove kriterije na starim temeljima. Vinart ima želju pokazati bogatstvo hrvatske proizvodnje vina uglednim vinskim poznavateljima te po  riječima organizatora tako pozicionirati Hrvatsku na vinskoj mapi svijeta. Dva dana kušajući vina, od kojih su neka dovedena gotovo do savršenstva na tren smo se osvrnuli i pogledali oko sebe …da ovo je Hrvatska.

Acrobat Portfolio Tasting – “duša bez vina kratkog je daha”

Dino Kušen

Igranje na sigurno možda je pametno i nije riskantno ali ograničava rast i razvoj bilo kojeg projekta. Dino Kušen vlasnik Acrobata vina i organizator Acrobat Portfolio Tastinga već petnaestak godina ima onu potrebnu dozu adrenalina zasoljenog s par zrna potrebne ludosti kako bi mogao uspješno raditi to što radi i stvoriti ovako veliki vinski događaj.

Rene Bakalović

S osmog kata hotela Hilton Garden Inn kao s oblaka, iz ptičje perspektive, 15.2. u subotu, promatrali smo ubrzani, svakodnevni ritam Zagreba kojem su, kao i svakom svjetskom gradu, potrebni ovakvi događaji i ljudi kao Dino, jer imaju dovoljno hrabrosti bez straha ponuditi ono što je najbolje.

Dalibor Ostojić i Mario Meštrović

Dok su štikle uranjale u mekani tepih, a Zaltova čaša u ruci za početak tražila razigrane mjehuriće, sunce se prodirući igralo s izloženim buteljama otkrivajući etikete od kojih zastaje dah.

Champagne Billecart Salmon
Champagne Trudon
Juve & Camps

Acrobatova filozofija dovođenja najboljih svjetskih vina i etiketa u Hrvatsku, priuštila je određenom broju posjetitelja, među kojima je bio najveći broj ugostitelja i vlasnika restorana, mogućnost kušati šampanjce i vina iz premium kategorije.

Stefano Accordini

Od Prosecca preko fantastične španjolske Cave vinarije Juve & Camps do francuskih šampanjerija Champagne Billecart Salmon i Champagne Trudon, uvjerili smo se kako svaki restoran u Hrvatskoj itekako može imati ono najbolje u svojim vinskim kartama. Dominaciju francuskih (Olivier Leflaive, Christian Moreau) i talijanskih (Gaja, Dal Forno Romano, Frescobaldi) vina iz Acrobatovog portfelja balansirali su Dr. Loosen sa svojim Rieslinzima iz Mosela, naši prozvođači Meneghetti i Galić te renoimirana slovenska vinarija Simčič s vlasnikom Marjanom Simčičem, koji je osobno točio vina i održao Masterclass.

Dr. Loosen

Kad vam vinar osobno predstavlja i toči svoja vina zatvara se prirodan krug jer se stvara mistična interakcija između tvorca, proizvoda i konzumenta. Takav odnos mijenja stereotipe i ustaljene navike te na tržište donosi čistu i iskrenu emociju koja se ne prodaje i ne kupuje već nudi i poklanja.

Tehnički sve smo mogli kušati međutim užitak druženja i razgovora s vinarima dragocjeno je obogatio naše trenutke i mi se nismo htjeli žuriti i izgubiti dah.

Chateau de Fuisse

Jer kako je “…duša bez vina kratkog dahatako je i vino bez duše jos kraćeg stoga ovo nije bio samo vrhunski organiziran Acrobatov tasting već prirodna i potrebna civilizacijska konekcija koja obogaćuje našu dušu i dan svagdašnji. 

Ovaj nesvakidašnji event, u kojem smo istinski uživali i imali privilegij biti dio istog, doživljen i prenijet na naš način te osobnom interpretacijom doživljenog, ima za želju i zadatak čitatelja zaintrigirati i zaraziti strašću za vinom kako bi u konačnici demistificirali vino od skupocijenog pića za bogove kao must-have čovjeka današnjice.

Bombardirani čarolijom mirisa i okusa iz kuhinje, u kojoj su nas svojim vještinama i još jednom oduševili petorica Chefova – Hrvoje Zirojević, Marin Rendić, Belizar Miloš, Hrvoje Kroflin i Marko Alilović, uz ležerno druženje i slasne zalogaje zadovoljno smo zaključili kako je to bio pravi Carpe Diem.

Hrvoje Zirojević
Ivan Pažanin

Događaj na kojem smo zadovoljili kako hedonistički aspekt, tako i kroz bogati program radionica onaj željan novog znanja. Kao veliki zalogaj Acrobat Portfolio Tasting organizacijski, sadržajno i na svaki drugi način zaslužuje sve pohvale, medijsku pažnju kako mreža tako i televizije jer na specifičan način stručnošću i perfekcionizmom pokazuje jedan viši stupanj razvoja hrvatske eno-gastro scene za čiji će rast i razvoj u budućnosti biti zaslužni upravo pojedinci poput Dina Kušena.

Dal Forno Romano

Tako stvaramo prostor širenja kvalitete usmjerene ka oplemenjavanju duha, navika i manira.

Boškinac – paška čarolija za savršeni vikend bijeg

U vrevi informacija i obaveza nameće se kao imperativ napuniti baterije i pronaći onaj dašak nove motivacije i svježih ideja negdje izvan svoje rutine i svakodnevnice. Tako sam i ja ovo Valentinovo odlučila iskoristiti kao savršen i romantičan vikend getaway sa svojom muškom polovicom. Odluka je pala na boutique hotel i vinariju Boškinac. Planiram posjetiti Boškinac već neko vrijeme i pronašli smo idealan trenutak. Moram priznati da sam o Boškincu dosad čula samo pohvale od ljudi koji su tamo bili, no ovakav doživljaj ni ja sama nisam očekivala.

Hotel Boškinac

Boškinac je utvrđen duboko u paškom kršu, okružen makijom, vinogradima i poljima, udaljen od tekovina svakodnevnog žamora i u sjeni visokih zimzelenih vojnika koji mu daju hlad i zaklon. Čak ćete na prvu pomisliti da ste pogriješili skrenuti i “gdje me pobogu vodi ova navigacija?”. Međutim čim zakoračite prvi korak pred ovim velebnim zdanjem jasno vam je da si niste uplatili hotel s doručkom, već senzaciju mira i opuštanja te nečeg autentičnog i drugačijeg.

Savršeno utreniran tim odmah vas srdačno dočekuje i miksa vam mali koktel dobrodošlice od gina i Boškinac Rosea s bademom koji onako romatično ružičast savršeno pristaje uz boje Boškinca i zlaćanog sunca koje prodire unutra.

Boškinac ima 11 smještajnih jedinica što vam daje intimnost i osjećaj ponekad kao da je sve to samo za vas. Naša soba imala je veličanstven pogled na bazen i vrt, u maniri imanja Toskane. Središnji dio sobe je extra size krevet u kojem ćete poželjeti prvo 2 dana samo spavati jer imate osjećaj da ste dobili osobni oblak na kojem ćete usnuti tu večer. Jednostavnost i minimalizam sobe odaju osjećaj sklada s prirodom i svaki detalj čini se da točno tu i pripada.

Valentinovski meni

Na Valentinovsku večer u 19:00 sati Boškinac i chef Matija Bregeš pripremili su naravno i večeru za nas zaljubljene. Zaljubljene jedne u druge, u ljubav, život, kapljice i umjetnost na tanjuru.

Pozdrav iz kuhinje uz pjenušac Viaz

Teško je pronaći riječi za opisati ovaj eno-gastro užitak koji je počeo s perlanjem u čaši pjenušca Viaz uz 3 pozdrava iz kuhinje servirana na paškom kamenu i mirisnom divljem bilju. Nastavljamo s Boškinac Roseom od Merlota, mekanim i voćnim i u savršenoj ljubavnoj priči s dashijem i carpacciom od jadranske bijele ribe.  

Dashi i carpaccio od jadranske bijele ribe uz Boškinac Rose 2018.

Ocu 2017. vino je za meditaciju i kontemplaciju moćno i željno ispričati vam priču koja stoji iza etikete. Ocu je bio savršen par uz janjeću brizlu i vinogradarskog puža na rižotu od celera.

Janjeća brizla i vinogradarski puž uz Ocu 2017.

Kad sam već pomislila da teško može bolje od toga naše čaše napunile su se Boškinčićem 2017., Bordoška kupaža u kojoj mekoća Merlota posebno dolazi do izražaja i mazi hobotnicu koja je s prepeličjim jajem i janjećom masti bila naš slijedeći slijed.

Varijacija od hobotnice i Boškinčić 2017.

Kad se moj dragi već zabrinio “gdje je meso?” na stol je stigla paška kraljica janjetina omotana u pancetu s vjerojatno najboljom kremom od vlasca koju ćete igdje probati. Takvo jelo dostojno je i kralja Boškinac 2015. koji je i moćan i blag, i snažan i mekan i koji je majstorski zaokružio glavno jelo te večeri. Veliko vino za velike večeri.

Paška janjetina i Boškinac 2015.

Sad su već i gumbovi na košuljama počeli popuštati, a požalila sam se i da je trbuh teško više uvući ali bilo je vrijeme za slatko, a svi znamo da za deserte postoji očito poseban želudac.

Iako je na meniju jasno pisalo Limun i badem te čaj za kraj bili smo pometeni s čak 3 poslastice uz moćni Prošek.

Limun i badem uz Prošek Boškinac 2017.

Tad sam već šapnula svom dragom da ni ne trebamo piti ovaj čaj na kraju, no čaj je imao što za reći. Med od kadulje u čašici koji nas je taman za kraj lansirao u sasvim novu dimenziju.

Čaj za kraj

Svi mi koji volimo znamo da nema boljeg od bijega s našim polovicama sami u nešto novo. Tako je i nama ovaj vikend na Boškinčevom brijegu bio za pamćenje.

Boris Šuljić i njegov tim napravili su ne mjesto, već doživljaj i uspomenu, spajanje strasti i iskonske prirode.

U Borisovom podrumu imali smo priliku probati par gutljaja Calme i Refula, nove bijele i crne kupaže čije ćete stilizirane ovčice na etiketama ubrzo imati priliku i sami isprobati, a rezultat su grožđa kooperanata s područja Sjeverne Dalmacije zbog prošlogodišnjeg stradavanja uroda od posolice. Ideja vodilja je spoj cijene i kvalitete kako bi se jedno takvo vino moglo pronaći svakodnevno na našim stolovima.

Boris Šuljić

Moram priznati da njihova imena čine idealan homage ovom mjestu – na otoku refula, na Boškinčevom brijegu čeka vas samo CALMA.

Pozdrav iz Boškinca 🙂

Dozvolite nam da se predstavimo…

Photo: @dearleaderjoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Mišljenja smo kako jednu osobu ne čini zbir podataka s osobne iskaznice niti je čovjek samo jedan poduži identifikacijski broj, niti diplome i titule ispred imena već mnogo više od toga.

Osobnost prvenstveno proizlazi iz onog faktora X kojeg je teško staviti u okvire i nazvati jednim imenom jer predstavlja zbir više različitih elemenata.

Ako bi ih krenuli secirati mogli bi reći kako su Giuliano i Vedrana muškarac i žena u najboljim, zlatnim godinama kojima su prethodile mnoge drvene, brončane i srebrene godine žrtvovanja, rada i ulaganja. Mogli bi reći kako su se kao orao u najbolje vrijeme odlučili za potrebnu promjenu te odbacivši staro perje poletjeli prostranstvom mogućnosti kao nikad prije. Komunikativni i otvoreni za upoznavanje i druženje, naročito s onima koji dijele istu strast za hranom, a pogotovo vinima.

Photo: @dearleaderjoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Uživaju u putovanjima i kušanju životnog nektra iz svih najljepših dijelova svijeta.

San im je za života obići sve svjetske vinske regije, a posebno su se vezali za Istru, Hercegovinu i Pijemont gdje svako ljeto uživaju u Barolu i druženju s prijateljima.

Kao zreli ljudi s dugogodišnjim bračnim iskustvom smatraju kako je tajna dugovječnog braka upravo u dijeljenju istih strasti.

Netko je jednom rekao kako s takvim roditeljima naša kćer Donna jednostavno nije ni  imala izbora. Opasno inficirana strašću za vinima neizostavni je dio ove naše obiteljske avanture.

The Dodigs nisu influenseri ili netko ko samo lijepo izgleda na slikama.

Mi smo obitelj koja zajedno živi svoj san i želi što više ljudi zaraziti ljubavlju prema vinu i gastronomiji.

I iza naših zatvorenih vrata ta uzbudljiva priča sljubljivanja hrane i vina živi čineći od svakodnevnih malih stvari, naših zajedničkih ručkova i večera, poseban događaj i feštu. Otvaranje boca ne samo u svrhu kušanja i pijenja već više kao transcedentno putovanje u određenu vinsku regiju, terroir, dušu vinara.

Takav intiman i otvoren pristup vinu kao živom organizmu s dušom i tijelom obogatio je naše živote brojnim prijateljstvima, događajima i spoznajama kojima smo postali bolje osobe otvorene za ljubav i radost življenja.

Ovo je naša mala priča koju živimo i sve ono što volimo…

Photo: @dearleaderjoe – Dragi Vođa, Flash.hr

P.S. i naš Django dijeli našu strast!