Uncategorized Archives - Drinking Up With The Dodigs

Vertikala Jakob Cuvee u splitskoj Bokeriji

Nakon uobičajene i pomalo dosadne dalmatinske zime na prvim zrakama proljetnog sunca raširile su se i grijale zidine Dioklecijanove palače. Uz golubove koji su oblijetali i veseli žamor ljudi Domaldovom ulicom još se čulo primamljivo zveckanje vinskih čaša. Ispred kultne splitske „Bokerije“ prizor kao s razglednice koji je u par osunčanih kvadrata te pitoreskne kalete sakupio vinske zaljubljenike.

Prezentacija vina vinarije Jakob u režiji Never Green distribucije u tarantinovskoj maniri „Bilo jednom u Hollywoodu“ podsjetila nas je kako bi ustvari takvi eventi trebali izgledati.

Točenje pjenušca na ulici dok prolaznici zastajući gledaju u čaše koje blistaju na suncu dok perle iskaču kao sitni dijamanti željni s nama zaplesati. Ležerno minglanje i upoznavanje ljudi kroz vino kao zajedničku poveznicu. Nije li smisao vina upravo ta jednostavnost i bistrina pristupa i misli u ophođenju te obostrano nadopunjavanje kroz senzaciju doživljenog?

Stoga je pjenušac vinarije Jakob na najbolji mogući način pripremio naša organoleptička papila na ono sto je slijedilo:

Vertikala Jakob Cuvee berbi 2011., 2012., 2013., 2015., 2016.

Poseban doživljaj budila je spoznaja kako su se neke od berbi 2011. naprimjer izvađene iz arhive i nema ih na tržištu. Vinarija Jakob na jedan sofisticiran i pomalo samozatajan način nastavlja viziju svog osnivača kroz izvrsnost pristupu i proizvodnji vrhunskih vina.

Stoga ne čudi činjenica kako ta vina upravo kreira enologinja Ivona Jeličić kroz čiji dodir se upravo i osjeća povezanost s likom i djelom prerano preminulog vinara Ilije Zdravka Jakobovića. Obiteljsku priču vinarije Jakob ponosno nastavljaju tri sestre svjesne kako kreacija njihovog oca nadilazi ljude i vrijeme tražeći izlazak iz podruma.

Pet ponuđenih vina uz fantastične zalogaje iz kuhinje koji su na bogato serviranim stolovima pozivali i samog Dioniza na slavlje ostali smo zatečeni savršeno ukomponiranom trenutku koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon kratke uvodne riječi enologinje Ivone Jeličić bili smo ugodno prepušteni isključivo svojem doživljaju vina kojeg smo uspoređivali i komentirali s ostalima. Pokazalo se kako je ipak to puno bolji pristup bez sugestija i nametanja.

Vinu se dala apsolutna sloboda koju ono i zaslužuje kad jednom iziđe iz podruma. I nije toliko bitno da li vam se više svidjela još uvijek bojom i svježinom prisutna 2011. koja uz cabernet sauvignon i merlot ima syrah dok ove druge umjesto njega sadrže cabernet franc.

Nekoga je očarala elegancija 2012., a nekoga vibrantnost i savršena voćnost 2013. godine. Nakon 2015. i 2016. pitali smo se da li su to u dekanterima naša ili bordoška vina jer doživljaj kušanog nadilazilo je pojam o našim takozvanim bordoškim kupažama. Elegancija uz savršen balans atributi su kojima sa sigurnošću možemo opisati ova savršena vina.

Vinarija Jakob stoga je taj dan ušla na velika vrata Dioklecijanove palače predstavivši se zahtjevnoj splitskoj publici vinima dostojnim careva i bogova.

Mi dvoje smo izuzetno uživali i obogatili svoj vinski mentalni podrum novim iskustvom. Na tim samo našim policama na posebno mjesto smjestili smo vina vinarije Jakob. Sigurni smo kako će se i na mnogim policama i stolovima među istinskim vinskim zaljubljenicima pronaći ova izvanredna vina koja će ostaviti dubok trag u mentalnim mapama onih koji će u njima uživati.

Vinart Grand Tasting 2022.

Tumarajući kroz maglu kao izgubljeni brodovi u noći bez mjeseca konačno smo naišli na dugo čekano svjetlo humanog i civilizacijskog ozračja. Manifestacija koju godinama vjerno hodočasti i slavi hrvatska vinska nacija ove godine čekala se više nego ikad. Upravo nas je svjetlo Vinart Grand Tastinga 2022. osvijetlilo kao ognjište predaka i ugrijalo naše nade i velika očekivanja.

U Laubi je stoga vino, kao najbolji ambasador suvremenog čovjeka, pokazalo svu raskoš svog medijalnog i komunikacijskog talenta. Vibrantna atmosfera interakcije izlagača odnosno vinskih virtuoza i „žednih“ posjetitelja konektirala je na visokim frekvencijama.

Takav čaroban trenutak kad se u jednu savršenu točku spoji više faktora upija nas u sebe i nastaje magija. Sofisticiran zvuk zveckanja vinskih čaša poveo nas je podijem kao iskusan plesač tanga mameći osmijeh na svako lice. Kušala su se nova vina tek punjena u boce koja su bez obzira na svoj nemir i uzbuđenje pred nastup itekako pokazivala svoj potencijal.

Pregledno poredani štandovi vinarija iz svih hrvatskih vinskih regija kao i iz nekih susjednih zemalja zvali su nas svojom bogatom ponudom. Bilo je nemoguće u ta dva dana obići svaku vinariju i kušati svako vino tako da smo se mi fokusirali na vina onih vinarija koje nemamo priliku često kušati.

Pri tom moramo izdvojiti vinariju Antunović čija vina sa specifičnim terroirskim obilježjem erdutskog tla te okusom soli i pepela osvojila su naša organoleptička i ona druga osjetila. Također atraktivnu vanjštinu butelja vinarije Apolitico itekako prati podjednako atraktivan sadržaj njihovih butelji. Graševina kao sorta uvijek iznova pokazuje svoju raskoš i veličinu ovisno o terroiru s kojeg dolazi.

Vinart je ove godine pokazao kako hrvatska vinska scena nezaustavljivo raste i u kriznim uvjetima te kako njeno vrijeme tek dolazi. Energija mlađih generacija vinara usklađena s iskustvom i mudrošću starijih hrabro koketira s izazovima. Tako možemo pronaći i u tradicionalnoj Dalmaciji osvježenje kroz neke nove vinske pustolovine.

Dominante dalmatinske sorte pošip i plavac mali ruše sve dotadašnje stereotipe u načinu proizvodnje kao i položajima s kojih dolaze dajući izvrsne rezultate. Izdvojili bi plavac mali 2017. vinarije Krajančić koji dolazi s jedinstvenog položaja Zaglav na Korčuli i svojom vibrantnošću i senzacionalnim balansom pokazuje jedan novi smjer te bogomdane sorte.

Uz kralja pošipa – vinariju Krajančić, pošip vinarije Zure nametnuo se kao dokaz kako izvrsna vina te dalmatinske glavne bijele sorte ne moraju dolaziti s poznatih položaja kako bi bila podjednako dobra. U to nas je već odavno uvjerio i jedinstveni Nono vinarije Rizman kao i oni iz dalmatinskog zaleđa vinarija Krolo i Katich.

Oduševila nas je malvasija dubrovačka Kremen vinarije Volarević koja izdvaja najmlađe hrvatsko vinogorje Komarnu kao vinogorje koje se nalazi u ekspanziji i od kojeg možemo očekivati samo najbolje. Vinarija Crvik iz Konavala bila je ugodno iznenađenje jer su njihova vina koliko god ih je skromno simpatični vinar prezentirao ostavila ozbiljan dojam na nas. Izdvojili bi, osim izvrsnog Vilinog plesa, Limited edition (85% malvasija dubrovačka, 15% maraština) od čega je malvasija odležavala 50% u barrique bačvama, a 50% u inoxu.

Plešivica svojom kvalitetom i dalje samouvjereno krstari vinskim morem dižući se iznad epiteta hrvatske Champagne što pokazuje trend izvrsnih orange vina vinarije Jagunić kao i ona iz amfore vinarija Tomac i Kolarić-Coletti. Bogatstvo ponude naših vinskih regija uveliko govori o ozbiljnom rastu i razvoju vinske kulture na našim prostorima što je ujedno i rezultiralo velikom posjećenošću ovog prestižnog vinskog sajma.

Možda jedina mana idejnog tvorca i organizatora ovog i ovakvog vinskog događaja Saše Špiranca je ta što nije kloniran u više osoba koje bi na pravi način, u cilju dobrobiti podizanja vinske kulture i brandiranja hrvatskog vinskog proizvoda, djelovale na ovakav način u svim vinskim regijama. Ne podcjenjujući nijednu hrvatsku vinsku regiju pogotovo ne Istru koja koja je oduvijek služila kao primjer, primjećujemo kako promjene u svijetu i na tržištu traže nove ideje i pristupe. Otvorenost Vinarta ka svima koji na ovim prostorima i šire imaju što reći kad su vina u pitanju, rezultiralo je posjetom vinarija iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije.

Veliki hendikep za sve vinoljupce bio bi ne kušati vina vinarije Milas iz Hercegovine. Njihova izvrsna žilavka, blatina iz 2012., a pogotovo merlot svrstavaju ovu boutique vinariju u sam vrh europske vinske priče. Putujući tako Laubom od Konavala do Međimurja od malvasije dubrovačke preko pošipa do pušipela uspoređujući naša vina sa susjedima zaključujemo kako smo blagoslovljeni ovim komadićem zemlje koji nam je nesebično dao Bog.

Brojne autohtone sorte kao i internacionalne koje se ponašaju kao doma. Tako i nagrađivani cabernet sauvignon vinarije Poletti i ovog puta opravdava izvrsnost i umjesnost vinara u stvaranju velikog vina. Sve riječi pohvale za svaku vinariju koja je na Vinartu imala svoj štand i poziciju jer tu nije stigla slučajnim odabirom. Sve su to pozlatile njihove ruke i trud koji je dao plodove u kojima smo mi vinoljupci uživali. Većina tih vina naći će se na kartama restorana diljem Lijepe naše i šire i u njima će se uz dobre zalogaje moći uživati, družiti i istinski živjeti.

U tome se i krije smisao.

Smisao žuljavih ruku, znoja i soka iz zgnječenog grozda u radosti je koju zajedno pijemo nazdravljajući životu.

Možda više nego ikad suvremenom čovjeku danas postaje sve teže pronaći svakodnevno svjetlo optimizma. Upravo u grozdu i zatvorenoj butelji zarobljeno je sunce koje se pijući vino oslobađa i pretače u krvotok darujući nadu u život.

A u tom je sav smisao, radujemo se i sljedećem Vinart Grand Tastingu.

Gastroadvent – zvjezdana vizija Olje Martinić

Kad netko svoju viziju kao zvijezdu slijedi tad se, kako bi rekao Coelho, svemir uroti kako bi mu pomogao da bi sjaj te zvijezde i drugi vidjeli. Tako se fantastična ideja Olje Martinić, poznate splitske nutricionistice i dijetetičarke utjelovila kroz Gastroadvent u Splitu. Zajedno s ljudima i institucijama koje su je podržale kroz projekt Gastroadventa stvorena je jedna od najljepših božićnih priča u najlipšem gradu na svitu.

Zaboravljeno blago mediteranske kuhinje Oljinom intervencijom poput čarobnog štapića otkrivalo je svoju tradiciju i vrijednost. Kroz odlično osmišljen koncept paljenja četiri adventske svijeće na tematski načinjenom Adventu (ove godine od morske pjene) koje svaku nedjelju pale TV, radijski, portali i tiskani novinari.

Podrška Splitsko-dalmatinske županije, TZ grada Splita i TZ Splitsko-dalmatinske županije, kao i brojni ugledni sponzori ove godine (Podravka, Gastro ribarnice Brač, vinarija Hvar Hills) kao i restorani (Makarun, Chops Grill, Kadena) dovoljno govore o ozbiljnosti projekta. Da nije riječ samo o formalnom eventu govori nam i njegov edukativni naglasak kroz upoznavanje tematski zadane namirnice – ove godine ribe – kao i sudjelovanje raznih srednjih škola koje prezentiraju svoje proizvode.

Od samoniklog bilja do cvijeta soli koju su srednjoškolci s Hvara sakupljali po škrapama i kasnije oplemenili aromatskim biljem i plavcem malim. Ovaj jedinstveni projekt već desetu godinu zaredom postavlja čvrste temelje nekim novim vremenima i nekim novim generacijama. Spoj mladosti, struke, znanja i volje zaogrnut plaštem anđeoskog plamena ljubavi u nedjelju pri paljenju četvrte adventske svijeće u restoranu Kadena razgalio je naša srca.

Iskrena suza u oku Olje Martinić dok priča o „svojim bebama“ – dalmatinskim namirnicama, receptima, začinima ili konkretno o vareniku koje kao brižna majka želi podignuti iz pelena na noge i pustiti u svijet. To hvale vrijedno zalaganje i promicanje mediteranske prehrane pomaže pojedincu i zajednici šireći atmosferu prepoznatljivosti u svijetu globalnog. Gastroadvent u Splitu priča dalmatinsku eno-gastro priču čak i u nemogućim uvjetima i izazovnim vremenima pod maskama i ima namjeru zaraziti svih svojim pozitivnim vibracijama.

Cvit Mediterana u predbožićno vrijeme obasjan je kako i dolikuje suncem i pozitivnim vibracijama. Nekako sve izgleda lako i svi pozdravljaju i plješću dobrim i konstruktivnim projektima kakav je Gastroadvent.

Da, samo je potrebna jedna Olja Martinić. Definitivno je slijedila svoju zvijezdu čiji sjaj smo i mi vidjeli.

Iz podruma Begić u svijet

Ondje gdje vjetar s juga sramežljivo donosi miris mora i Dalmacije milujući krošnje i vinograde Hercegovine, u Prologu malom mjestu pored Ljubuškog, smjestila se obiteljska vinarija Begić. Tradicija kao suhozid, koji je svaka generacija zidala kroz povijest, od pradjeda Luke preko djeda Jakova, dajući mu svoj doprinos do današnjih dana u kojima uz Leona Begića i njegova tri sina Jakova, Stjepana i Branimira vinarija doživljava procvat.

Utisnutih tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti okovan kršom hercegovac je od pamtivijeka u areni života bio prinuđen truditi se više od drugih. Tako su prvi čokoti plavca malog doneseni s Pelješca poslužili kao putokaz Leonu Begiću na koji način biti drugačiji i izdvojiti se na tržištu. Uz oduvijek prisutne plavku i žilavku niknuo je vinograd plavca malog koji na drugačiji način dirigiran – specifičnim terroirom i mikro-klimom daje odlična vina.

Dvojba koja godina barikiranog plavca malog – 2015. ili 2016. je bolja ostaje predmet debate za prepunim stolom na terasi vinarije. Za hercegovačkom trpezom, koja na autentičan način zavodi na prvi pogled bez prenemaganja bogato šireći svoje arome, upoznali smo te ljude čija vina traže našu pozornost i kušanje. Plavac mali odjeven u novu košulju ne želi usporedbu s etabliranom zvijezdom iz Dalmacije već potvrdu kako je, bez obzira što nije odrastao u idealnim uvjetima, ispao izvanredan.

Vinograde Begića osim vjetra s mirisom Dalmacije oduvijek su milovale vrijedne ženske ruke. Kao brižna majka strina ne izlazi iz vinograda dokle god njeno „čedo“ nije dobilo sve što mu je potrebno. Taj ženski dodir uz sve ostalo možda daje izuzetnu eleganciju i lepršavost Begićevim vinima. A kako je svaka sljedeća generacija po idejama za koplje ispred prethodne tako se i Branimir, inače najmlađi Begić, uz to što je preuzeo vođenje vinarije okušao i u eksperimentu stavljanja žilavke u akaciju. Akacija kao drvo pogodno za odležavanje bijelih vina upotrebljavaju mnogi vinari, primjerice kod nas u Istri, međutim u Hercegovini su se to jedino usudili Radovan Vukoje i Branimir Begić. Vinograd Rastok kojeg je još zasadio pradjed Luka obiluje akacijom te se ideja prirodno nametnula kao izazov. Uzeti ono što priroda nudi na neoskvrnjenom pladnju kao mogućnost i od toga učiniti čudo.

Vino Rastok to upravo i je. Predivno vino sortne prepoznatljivosti i svježine žilavke s kompleksnim notama koje mu je dalo drvo akacije i elegantnom kremoznošću. Neopterećujuće i pitko, kao i taj cijeli dan u kojem smo osjećali živo i neprekidno kolanje života kroz arterije i vene druženja, hrane i neizbježnog vina.

Budućnost vinarije Begić već sad tvrdo je urezana jednako kao i drveni natpis iznad ulaza na imanje. Ta oaza hercegovačkog šarma i gostoljubivosti poškropljena svetom vodom duboke povezanosti i pripadnosti toj zemlji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Utabanim vizionarskim morem, uz povoljne vjetrove kojima se svi nadamo, čvrsto kormilare braća Begić.

Želimo im dobar vjetar i još bolje berbe.

„…kad dođem u Hercegovinu, brže hodam, lakše dišem i bolje mislim…“

(Ivo Andrić)