Kušaj ljubuška vina

Obiteljski podrumi Sušac

Nedavno održan vinski događaj koji je u spektakularnom prostoru restorana „Amfora“ okupio ljubuške vinare točnije njih osam – vinarije Begić, Milas, Majić, Škegro, Nuić, Buntić, Sušac i Keža – reprezentativno je predstavilo bogatu ponudu te hercegovačke vinske mikro-lokacije. Hvale je vrijedan entuzijazam i želja ljubuških vinara obogatiti hercegovačku vinsku scenu još jednim takvim događajem koji se već treću godinu uspješno održava.

Vinarija Milas

Ove godine događaju su prethodile radionice i savjetovanja struke koje govore u prilog ozbiljnosti pristupa projektu kako bi rastao i održao se i u nadolazećim godinama. Tako je hrvatski priznati sommelier i predavač Mario Meštrović svojim prisustvom i savjetima pružio podršku jednoj prekrasnoj vinskoj priči koju svim srcem podupiremo i mi.

Sommelier Mario Meštrović i Mirko Škegro (vinarija Škegro)

Netom prije trebinjske zvijezde „Salona žilavke“, a ususret velikom BLAŽu Međugorju susret ljubuških vinara „Kušaj ljubuška vina“ poslužio je kao prekrasna uvertira hercegovačkih ljetnih vinskih događanja. Dokaz je to izuzetno brzog, a kvalitetnog napretka hercegovačke vinske scene koja šireći svoje grane samo dodatno učvršćuje zajednički interes svih vinara, a to je brandiranje tog kraja.

Z. Milas, A. Vučić, R. Alilović i T. Delić

S tim i takvim imputom stvoren je besprijekorno osmišljen vinski događaj koji može parirati bilo kojem etabliranom festivalu vina. Ogroman vrtni prostor među maslinama, svjetlost svjećica i reflektora s prostrane bine koja se presijavala u bazenu uz ugodne taktove dajući dodatan glamur. Također i pladnjevi autohtone hercegovačke gastro ponude kojih je na stotine izišlo iz kuhinje bili su dio plana kako sve prisutne pozitivno kolektivno hipnotizirati.

Mnoga poznata lica struke iz regije i šire došli su podržati i uživati u ambijentu posebnog ljubuškog terroira koji tim vinima daje specifičan i poseban pečat. Međutim događaj večeri dogodio se kada je Zdenko Milas s mikrofonom u ruci u maniri Mick Jaggera, samo što nije mahao i bokovima, pokazao kako osim sto je vrstan odvjetnik i vinar ima i izvrsne glasovne sposobnosti. Taj izniman gospodin po manirima, a roker u duši kojeg imamo čast poznavati svojim nastupom je dodatno obogatio cijeli događaj dajući mu spontanost i autentičnost.

A upravo to plijeni i osvaja čovjeka pomalo sitog prijetvornosti i plagijata u svim segmentima danas. U tom i takvom savršeno modeliranom ambijentu ipak su vina bila zvijezde na prostrtom crvenom tepihu. Intenzivno prateći hercegovačku vinsku scenu posljednjih godina česti smo gosti kako vinskih događaja i vinarija tako i restorana. Prepoznali smo odavno potencijal i ljepote cijelog tog kraja koji osim nedirnute prirode nudi autentičnost eno-gastro užitka. Ako niste jeli sir iz mijeha s uštipkom i gledali u vodopad na Koćuši s čašom žilavke u ruci niste osjetili Hercegovinu na pravi način.

Stoga je Hercegovina naša preporuka svim eno-gastro ljubiteljima jer će vas očarati poput skrivenog dijamanta. Hvala organizatorima na pozivu i jedinstvenom doživljaju.

Iz podruma Begić u svijet

Branimir Begić

Ondje gdje vjetar s juga sramežljivo donosi miris mora i Dalmacije milujući krošnje i vinograde Hercegovine, u Prologu malom mjestu pored Ljubuškog, smjestila se obiteljska vinarija Begić. Tradicija kao suhozid, koji je svaka generacija zidala kroz povijest, od pradjeda Luke preko djeda Jakova, dajući mu svoj doprinos do današnjih dana u kojima uz Leona Begića i njegova tri sina Jakova, Stjepana i Branimira vinarija doživljava procvat.

Vedrana Begić

Utisnutih tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti okovan kršom hercegovac je od pamtivijeka u areni života bio prinuđen truditi se više od drugih. Tako su prvi čokoti plavca malog doneseni s Pelješca poslužili kao putokaz Leonu Begiću na koji način biti drugačiji i izdvojiti se na tržištu. Uz oduvijek prisutne plavku i žilavku niknuo je vinograd plavca malog koji na drugačiji način dirigiran – specifičnim terroirom i mikro-klimom daje odlična vina.

Dvojba koja godina barikiranog plavca malog – 2015. ili 2016. je bolja ostaje predmet debate za prepunim stolom na terasi vinarije. Za hercegovačkom trpezom, koja na autentičan način zavodi na prvi pogled bez prenemaganja bogato šireći svoje arome, upoznali smo te ljude čija vina traže našu pozornost i kušanje. Plavac mali odjeven u novu košulju ne želi usporedbu s  etabliranom zvijezdom iz Dalmacije već potvrdu kako je, bez obzira što nije odrastao u idealnim uvjetima, ispao izvanredan.

Vinograde Begića osim vjetra s mirisom Dalmacije oduvijek su milovale vrijedne ženske ruke. Kao brižna majka strina ne izlazi iz vinograda dokle god njeno „čedo“ nije dobilo sve što mu je potrebno. Taj ženski dodir uz sve ostalo možda daje izuzetnu eleganciju i lepršavost Begićevim vinima. A kako je svaka sljedeća generacija po idejama za koplje ispred prethodne tako se i Branimir, inače najmlađi Begić, uz to što je preuzeo vođenje vinarije okušao i u eksperimentu stavljanja žilavke u akaciju. Akacija kao drvo pogodno za odležavanje bijelih vina upotrebljavaju mnogi vinari, primjerice kod nas u Istri, međutim u Hercegovini su se to   jedino  usudili Radovan Vukoje i Branimir Begić. Vinograd Rastok kojeg je još zasadio pradjed Luka obiluje akacijom te se ideja prirodno nametnula kao izazov. Uzeti ono što priroda nudi na neoskvrnjenom pladnju kao mogućnost i od toga učiniti čudo.

Vino Rastok to upravo i je. Predivno vino sortne prepoznatljivosti i svježine žilavke s kompleksnim notama koje mu je dalo drvo akacije i elegantnom kremoznošću. Neopterećujuće i pitko, kao i taj cijeli dan u kojem smo osjećali živo i neprekidno kolanje života kroz arterije i vene druženja, hrane i neizbježnog vina.

Budućnost vinarije Begić već sad tvrdo je urezana jednako kao i drveni natpis iznad ulaza na imanje. Ta oaza hercegovačkog šarma i gostoljubivosti poškropljena svetom vodom duboke povezanosti i pripadnosti toj zemlji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Utabanim vizionarskim morem, uz povoljne vjetrove kojima se svi nadamo, čvrsto kormilare braća Begić.

Želimo im dobar vjetar i još bolje berbe.

„…kad dođem u Hercegovinu, brže hodam, lakše dišem i bolje mislim…“

(Ivo Andrić)