Kala – new menu by Dino Šeparović

Dino Šeparović

U kreativnoj oskudici umijeća i hrabrosti biti svjedok rađanja novih ideja i stvaranja novih svjetova u gastronomiji blagoslov je i privilegij. U skrivenim kalama Supetra među kamenim zidovima iz kojih pomalo divlje rastu brački kapari kao iskra već godinama tinja vatrena strast Dina Šeparovića za dobrom spizom i lipim pijatima. Kala Supetar stoga osim svojom specifičnom ambijentalnošću lokalnog otočkog ozračja donosi dašak europskog štiha na jedan neupadljiv i prirodan način.

Tri pozdrava iz kuhinje

Za ovu sezonu preuređen prostor kao i novokreirani menu uz obogaćenu vinsku kartu jamče putovanje dalje od supetarske luke te otvaraju horizonte nekih novih tajnovitih i još neistraženih mora. Urbano-robinzonski štih u kojem dominira sirovost zaboravljenih okusa i najzahtjevnijeg konzumenta ostavlja bez daha priskrbljujući mu tako neki novi i drugačiji kisik za opstanak.

Carpaccio od brancina, majoneza kapara, sirup bazge i citrusa, morska šparoga

I tajnovitost Chefa koji vas preko zalogaja uvlače u mrežu senzacionalnog doživljaja zaboravljene Dalmacije koja drsko i pomalo divlje pleše na savršeno kreiranim pijatima. Nakon tri pozdrava iz kuhinje shvatite koliko Kala voli što ste sjeli za njene stolove koji se svakim slijedom sve više šire primajući vas bliže k srcu u svoje slasne gastro odaje.

Tuna a la tartare, avokado, svježi krastavac, emulzija grejpa, majoneza vlasca i hrena

Već prvi pozdrav – tartar od cikle na rižinom papiriću svojom originalnošću i senzacijom okusa otvara vrata skrivenih odaja. Pa tako tapenadu berete s masline, a prstenom mrkve i đumbira odbacujete sve predrasude i zaručujete se za hrabrost tako nešto i na takav način nuditi. Nas dvoje znamo kako Dino & Mia tu hrabrost imaju. Osim što su cijeli svoj život podredili eno-gastro bajci Kala te zbog toga već godinama proljeća i ljeta umjesto putujući po svijet provode u tom svom malom svemiru, želja im je svijet dovesti na taj svoj neodoljiv planet. U tu božansku kušaonu istine koja vas nikad ne laže.

File brancina, jakobova kapica, pire celera i cvjetače, brokula, sjemenke tikve, buerre blanc

U njoj srećete i brancina kako s morskom šparogom pliva. U njemu se ćute sve njegove plime i oseke i uzeta sol sa sike. Sve je uzeto iz prirode te se isto ponovno vraća i daje. Fuzija trenda i tradicije primamljivo zove svoje pristalice nudeći im ugodu bosih nogu i spektakularne dokolice. Od jednostavne gole namirnice s okusom Dalmacije koju kako Mišo pjeva “..ne mogu drugo nego da je volim ” do iste te namirnice koja na svim jezicima progovara te na taj način postaje građanin svijeta kao i janjetina koju smo jeli. Ona je mogla biti servirana u bilo kojem svjetski poznatom restoranu ipak u Kali uz savršenu preciznu tehniku obrade, priloge i začine ona baštini i lokalnu pripadnost sta joj daje dodatnu i posebnu zavodljivost.

Janjeći file, janjeći rague, pire graška s ovčjim sirom, sotirani mladi luk, rolada od krumpira punjena datuljama i brusnicama, janjeći au jus

Ne nalazi se Kala na autoputu brzog užitka s instagramskih već viđenih slika. Ona je skrivena u kaletama mašte gdje još naši stari piju vino i igraju na karte. Ondje gdje Giuliano uživa kao dječak s omiljenim autićem, a ja kao zaigrana djevojčica gradim dvorac od pijeska emocija. Kala je upravo ondje gdje i treba biti – na ruti svakog onog tko zna guštati. U sumrak viroznog čovječanstva pritisnutog epidemijama straha Kala nudi predah od životnih rovova i rata. Ona svojom jedinstvenošću zove otvoriti prozore i osjetiti kako u spizi i vinu vonja kamen, motar i more. Ona zahtjeva trenutak predaha za stolom. Uživanje u majonezi od kapara i aceto perlama šipka, cvijetu soli i raznim nevjerojatnim kulinarskim novotarijama. Stalno praćenje trendova u kulinarstvu, stažiranje u renomiranim i priznatim restoranima, iskustvo slobode eksperimentiranja te kreativnost u praksi Dina je posljednjih par godina lansirala iz vrtićkog igrališta u sam vrh dalmatinske kulinarske scene.

Konstantno koketiranje s okusima ponekad i naizgled nespojivih kombinacija izbrusilo je specifičan ukus i opravdalo njegov sluh za pogođenim pairingom, a sve u cilju idealnog balansa. Upravo takvi su i njegovi pijati. Pogođeni i po mjeri čovjeka koji se zadovoljava samo najboljim i nikad nije do kraja zadovoljan. Dino Šeparović je mladi kuhar kojem se smijesi blistava karijera i velika budućnost. Samozatajnom, skromnom i naučenom predanom radu samo je nebo granica. Kao ljubitelji njegovih maestralno pripravljenih zalogaja i čarolije Kale mi ćemo sigurno uvijek iz prvih redova gledati Kaline predstave i pljeskati.

Vinarija Bire

Već i sam antički naziv Korkyra Nigra ili Crni otok, Korčuli daje začin tajnovite privlačnosti. Miris borovine i čempresa pomiješan s ljetnim maestralom ulazi duboko u nosnice oblažući moždane frekvencije morskom solju i otočkim šušurom. Stigli smo ranim trajektom s Orebića i prvu jutarnju kavu uz limenu glazbu popili na rivi u Lumbardi. Taktovi evergreena teleportirali su nas u prošlost i mi smo u jednom trenutku postali statisti Smojinog „Maloga mista“. To je između ostalog veličina Korčule koja odolijeva betonizaciji turizma i stavlja svoju autentičnost ispred trendova.

Kako su i neki naši korijeni niknuli u pržini tog malog mista s posebnim guštom smo upijali slike tog jutra. Čekali smo deset sati kad smo imali dogovorenu posjetu vinariji Bire. Ushićeni ka mala dica kad ih prvi put odvedeš gledat utakmicu Hajduka stigli smo pred ulaz u vinariju te hipnotizirano gledali  u impozantni natpis Bire winery.

Grk 2021.

U hladu starog oraha ležao je dlakavi ljubimac koji je podigao glavu znatiželjno gledajući pridošlice. Po veselom mahanju njegova repa shvatili smo da dolazi gazda i ugledali Franu Milinu kako se laganim korakom penje prema nama. Već nakon rukovanja shvaćamo kako ispred nas stoji veliki radnik, a tijekom obilaska vinarije uviđamo kako razgovaramo i s velikim vizionarom. Počevši od ničeg, kako i sam Frano kaže, dvanaest godina je na velikoj strmoj parceli zidao male kamene kućice te u njima stvorio idealne uvjete odvojivši tako svaki segment u procesu stvaranja svojih vina.

Frano Milina

Oplemenjeno cvijećem i zelenilom, stablima masline, smokve i rogača kao u rajskom vrtu odvija se proces proizvodnje famoznog Grka Bire – vina kojem ne treba nikakav marketing ni reklama niti ovo što mi sad pišemo jer je davno etabliran svojom vrhunskom kvalitetom, kakvoćom, jedinstvenošću i karakterom. Spuštajući se kamenim popločanim stazicama mirišući zemlju netom zalivenih cherry rajčica stigli smo do stare konobe u kojoj je sve i počelo danas adaptirane u prekrasnu kušaonicu s potpisom.

Kao s kakve razglednice s prozora i skalina smiješili su se rascvjetani đirani, a mi smo s nestrpljenjem dočekali prve čaše rashlađenog pjenušca i rosea. Slane srdele, marinirani inćuni, motar uz tostirani kruh s ružmarinom i maslinovo ulje. Pršut i kozji sir uz domaću marmeladu od naranača koju pripravlja gospođa Višnja Milina činili su slasne zalogaje savršeno sparene s vinima.

Rose 2021.

I taj osjećaj lakoće komunikacije koju vino osigurava ljudima na istim frekvencijama nemjerljiv je i poseban. Vrijeme staje, a u stvari leti ne dotičući vas ničim osim blaženstvom. Zalogaji i gutljaji klize lagano kao riječi s ukusom i mjerom koja pogađa cilj – a cilj je doživljaj istine na ogoljenoj stini u čiju nutrinu ponire more i cijeli svemir.

Grk Defora 2019.

Ta istina kao riba u mrižu ulovljena je u bocu Bire vina ušivena na sve atome i kemijske spojeve kojima daje jedno jedinstveno ime – Grk iz Lumbarde! U tom ambijentu Korčula progovara onom tko je želi slušati pa tako dogovoreno radno vrijeme vinarije od 10-12h fleksibilno se protegne do 16 sati. Moglo je biti i duže jer je bilo tema. Nova moderna vinarija u izgradnji koja će biti na vrhu ukopana u zemlju predviđena za barrique trebala bi biti gotova tijekom sljedeće godine. Ostatak razgovor ostavljamo za tad kad ćemo doći vidjeti kako se svemirski brod spustio među kamene kućice i masline.

Nismo ni obišli položaj Deforu, vinograde Grka a nismo ni bosi prošetali po užarenoj pržini. Korčulo vraćamo ti se uskoro da nas ponovno primiš i opiješ svojom lipotom. Ti crni otoče nedirnute lipote, ljudi vizionara i najlipših bilih vina.

Plavac 2018.

Vinarija Poletti – 180 godina vina & ljubavi

Iza svakog projekta stoji vizija iza svakog uspjeha stoji trud i žrtva, a iza svega toga stoji čovjek. Peter Poletti za prijatelje Piero možda je jedna od najkompleksnijih osoba koju smo do sada upoznali. Taj autentični istrijan svojim širokim osmjehom na prvu osvaja, a osobnošću i karizmom plijeni i izaziva respekt gdje god se pojavi.

Peter Poletti

Red i idealan balans koji izviru iz Piera preslikani su na sve čim se ikad bavio i bavi između ostalog i na njegova vina. No ta umješnost možda se najbolje mogla vidjeti i doživjeti na proslavi 180 godina vinarije Poletti. Duga i bogata tradicija predstavlja stabilan temelj na kojem je vinarija rasla i razvijala se do danas međutim tek Pierovo preuzimanje vinarije i njegova vizija stvaranja vrhunskog buteljiranog vina lansira vinariju Poletti u sam vrh istarskog vinarstva.

Tako možemo reći kako su svi njegovi preci zasigurno zadovoljni učinjenim. Devet hektara svojih vinograda, 30 000 butelja godišnje, wine bar Casa Manzolin u staroj jezgri Poreča kao i heritage hotel u izgradnji. Casa Manzolin taj dan bila je u fokusu brojnih novinara i blogera koji su konstantno na portalima i mrežama objavljivali tekstove i fotografije senzacionalno uređenog prostora i uzvanika.

Domaćin je ugodnim glasom u stilu Barrya White nakon dobrodošlice i uvodne riječi izmamio suze u oku predstavivši svoju suprugu Loredanu bez koje kako je rekao „ničeg ovog nebi ni bilo“. Samozatajna Loredana Poletti u nebesko plavom kostimu plijenila je svojom elegancijom, a slika njih dvoje s djecom (Matteom, Glorijom i Gracijom) jasno je govorila o životnom uspjehu Polettijevih kojeg su postigli zajedno.

Obitelj Poletti

Možda su famozni Merlot 1842 lansiran za tu prigodu kao i obilježavanje obljetnice 180 godina bavljenja vinarstvom poslužili kao povod slavljenja sveukupnog postignuća i životnog uspjeha to dvoje nevjerojatnih ljudi koje imamo privilegij zvati svojim prijateljima. Obitelj, suradnici i prijatelji bili su svjedoci veličine Piera kao čovjeka koji je zahvalivši svima, od radnika Mirka i Sandra u vinogradu do Jasne koja kao partner vodi posao u Casi Manzolin, pokazao kako je timski rad postavljen na čvrstim temeljima vizije, truda i ljudskosti jedini put ka uspjehu.

Časlav Matijević i Peter Poletti

Pierova energija doživjela je svoj maksimum izvođenjem Porečanske himne „La Mula De Parenzo“ te nam je nekadašnji turistički vodič, DJ, danas vinar i ugostitelj pokazao još jedan od svojih brojnih talenata. Piero Poletti svoje dobro raspoloženje prenio je na sve nas koji smo u predivnim taktovima zlatnih osamdesetih uz zalogaje iz kuhinje sve bogato zalijevali Poletti vinima. Rashlađena malvazija uz kanape s plodovima mora, rose Rossella uz ručno rezani istarski pršut i sir te merlot uz mini burgere za kraj.

Ovaj događaj je svakako zahtijevao veliku organizaciju i tim ljudi međutim ležerna atmosfera koja je nesputano klizila ostavljala je dojam da je to najspontaniji događaj na svijetu uz sladak after-taste i dojam jednostavne profinjenosti i čistog užitka. Pod zvjezdanim nebom Poreča na terasi Case Manzolin slavio se život. Život i kakvim ga možemo napraviti. Piero i Loredana svoju su priču strpljivo i s ljubavlju modelirali. U nju su utkali svu ljubav i strast, cijelog sebe.

Izbrendirali su na jedan iskren i autentičan način svoj životni stil i put te za razliku od Frankija koji kaže:  „..regrets, I have a few..“ oni ne žale ni za čim. A to je tek početak.

Matteo Poletti

Matteo Poletti, naslijedivši od oca mnoge talente, uz studij enologije koji završava garancija je trajanja i dugovječnosti ove posebne vinarije koju će prenositi nova generacija. Postoje ljudi koji vas nadahnjuju i s kojima se kliknete na prvu. Puno više od nas samih neka nevidljiva ruka vodi vas do njih. Ne samo kako bi se družili i pili izvrsna vina, već kako bi od takvih ljudi učili. Ljudi kakav je Piero Poletti danas ima malo. On vam srce stavi na pladanj uz zvuk Barrya Whitea i još s vama zapleše.

Festival Vino Dalmacije 2022.

Pisati iz čistog gušta privilegij je koji pruža subjektivni izričaj doživljenog. Pisati o vinu, a ne biti duboko uronjen, kako bi rekao Oliver u tu “tajnu koja diše”, bilo bi površno. Stoga ne čudi kako naš svaki slobodan trenutak intenzivno pulsira u izravnoj i iskrenoj interakciji sa čudesnom božanskom kapljicom. Vino ne podnosi prijetvornost i laž te na svoj specifičan način izabire svoje sljedbenike.

Vinarija Grabovac

Udruga Vino Dalmacije osim u svom nazivu sadržava i nosi ka mater dite dalmatinsko vinarstvo. Od pelena ga ziba, štima i pazi kako bi naraslo i sve svoje talente pokazalo. I nije lako uštimati to bogomdano glazbalo, tu škrinju punu blaga koja se traži izglancati i pokazati.

Vinarija Zoro

Festival Vino Dalmacije idealna je pozornica sa koje  daleko odzvanja najlipša dalmatinska vinska pisma. 8. i 9. travnja u prekrasnom ambijentu hotela Amphora na splitskom Žnjanu održao se dugo očekivani festival Vino Dalmacije. Promjena nekadašnje lokacije pokazala se odlična iako manje bitna u odnosu na sadržaj događaja, a to su vina. Pregledno poredani stolovi brojnih izlagača dopuštali su prostor za promenadno krstarenje i kušanje vina.

Vinarija Dubrovački podrumi

Raznolikost i bogatstvo Dalmacije očitovalo se na svakom koraku bilo da se radilo o „velikim“ ili manjim boutique vinarijama. Posjetitelji su mogli uživati prvenstveno u brojnim autohtonim sortama u kojima Dalmacija u odnosu na ostale hrvatske vinske regije oduvijek prednjači te u internacionalnim koje pod dalmatinskim nebom dobivaju poseban timbar.

Vinarija Krolo

Guštali smo i divili se onim već poznatim velikim vinima kakvo su Modro Jezero ili Draga vinarije Grabovac kao i Omiškoj Ruži ili Pribidragu vinarije Mimica koji nas vraćaju zaboravljenim biserima kao što su muškat ruža, ninčuša, okatac. Kad je pošip u pitanju, iako ljubitelji virtuoznog toucha Luke Krajančića ta dominantna bijela sorta Dalmacije ima brojne virtuoze i kao vodeća bijela sorta Dalmacije pokazao je svoju potentnost u svim varijantama i različitim mikroklimama, od prekrasnih svježih poput onih vinarija Stina, Krolo ili Volarević do onih odležanih i kompleksnijih iz drva poput Nono ili Mindel vinarija Rizman i Nerica.

Vinarija Opus

Ljubitelji popularnog plavca malog uživali su u specifičnoj sortnoj prepoznatljivosti koja uz dozu šarmantne rustikalnosti sve više dobiva na dugo čekanoj eleganciji i idealnom balansu. Te i takve šampione razlikuje, a ujedno dodatno obogaćuje jedino terroir s kojeg dolaze bilo da se radi o onima s Pelješca, Hvara ili Brača naglašene voćnosti ili onima sa svježinom Komarne.

Vinarija Toreta

Osim otoka i priobalja sve više se ističe Dalmatinska zagora koja zahvaljujući idealnoj mikroklimi i ulaganju posljednjih godina doživljava ekspanziju vinarstva. Najbolji primjeri korištenja prirode i inteligentnog pristupa suvremene tehnologije s vizijom pokazala su iskrena i precizna vina vinarije Gašpar čiji trnjak još osjećamo na nepcu jednako kao i kapljice vinarija Katich i Sušić.

Vinarija Sladić

Uvijek nam je drago vidjeti neke nove mlade vinarije koje su iznjedrili neki predvodnici koji su poput lokomotiva vukli svoje susjede. Tako je sigurno velika zasluga vinarije Bibich što danas vinarije Sladić i ona Ante i ona Marka Sladića imaju izvrsna vina i vinsku priču Plastova koja je svjetska priča. Ili vinarija Rizman koja je iskopala temelje najmlađeg hrvatskog vinogorja Komarna i utabala put ostalim velikim vinarijama s tog područja tako da smo uživali u vinima vinarije Opus koja već sa svojim mladim vinogradima može konkurirati na tržištu.

Vinarija Markus

U tim i takvim pričama leži naše bogatstvo i put budućnosti dalmatinskog vinarstva jer veliki ne postoje samo radi sebe već ih božja ruka postavlja na to mjesto s razlogom kako bi povukli ostale. Ni Pelješac nebi bio danas vinski dragulj Dalmacije da nije bilo vinarija Matuško ili Kiridžija. Zato danas uživamo u svjetskim (ništa manje od tog) vinima s tog područja poput onih vinarija Saint Hills, Grgić ili Skaramuča.

Vinarija Ivica Milan

Stoga više od rada u vinogradu za uspješnost budućnosti dalmatinskog vinarstva važno je raditi na pomalo divljem dalmatinskom temperamentu i mentalitetu te ga iskoristiti u pravom smjeru. Jedan takav smjer je Festival Vino Dalmacije koji svojim nastojanjem želi povezati i vinara Ivicu Milana iz Kaštela i garažistu Markusa iz Zagreba u istu dalmatinsku priču jer oni to i jesu. Ovakav događaj uz sve održane radionice vodeći je dalmatinski vinski događaj koji za svoj trud uz asistenciju Saše Špiranca i njegovog tima iz Vinarta zaslužuje sve pohvale.

Vinska priča Dalmacije nije samo naša priča niti priča isključivo ovog trenutka. Ona pripada svima pogotovo onima kojima je kao baštinu trebamo jednog dana ostaviti. E pa neka onda bude kao najbolji prošek koji je još pradida zakopa u zemlju, a naša ga se dica neće sramiti već će ga s ponosom pokazivati i piti. Tako da bi ponos izdvojili kao vodeću emociju koja nas je preplavila kušajući dalmatinska vina ta dva dana. Otvorena škrinja zlata koja svijetli na ponos svima.

Vinarija Gašpar

Trebamo je samo svi zajedno izglancati i pokazati kako bi se sto bolje pozicionirali na svjetskoj vinskoj karti. Naši vinski ciljevi trebaju biti visoko postavljeni jer to naša vina i traže. Ona traže izlazak iz lokalnih okvira i skidanje okova tradicije koja se preoblikuje i oslobađa kroz nove vidove komunikacije te na taj način privlači i spaja nove generacije. Pustimo dalmatinska vina neka nesputano poteku u rijekama gradeći mostove susreta. Netko će možda reći kako je ovo pomalo emotivan tekst ali mi smo ipak dvoje temperamentnih dalmatinaca koji, kako smo na početku rekli imaju taj privilegij piti vino i o njemu pisati isključivo iz čistog gušta.

Vinarija Čitluk – novo ruho hercegovačkog vinskog giganta

Vinarija Čitluk kao dio nekadašnjeg giganta HEPOK-a,  uspjela je prebroditi turbulentna razdoblja iz prošlosti te opstati i na taj način utabati put budućem hercegovačkom vinarstvu u cjelini, kakvo je danas.

Stručnost tima vrhunskih enologa tražila je dovoljno hrabrog i pomalo ludo optimističnog lidera koji će kao lokomotiva povući vagone vrijednog tereta. Željko Nakić kao većinski vlasnik i direktor današnje Vinarije Čitluk upravo je osoba čiji entuzijazam i zalaganje služe kao gorivo za pokretanje tog ogromnog i vrijednog pogona. Na više od 300ha obnovljenih vinograda, prvenstveno autohtonih sorti žilavke, blatine i trnjka, kao i plavca malog i vranca, prostire se blago vinarije Čitluk. Najpoznatiji od pet položaja – Kameni vinograd ponosno se prostire na 100ha površine i osim vrhunskom kakvoćom grožđa plijeni i svojim atraktivnim izgledom.

Željko Nakić

Bjelina hercegovačkog kamena, koji prekriva gotovo devedeset posto površine, govori o skeletnom tlu u kojem loza svojim korijenom hrli dublje u utrobu Majke Zemlje kako bi iz nje kao njeno dijete isisala ono najbolje. Kameni zagrljaj oko loze stvara prirodnu zaštitu čuvajući na taj način lozu od ekstremnih uvjeta. Mjesto na kojem je rođeno nadaleko poznato Kameno vino svojom karizmom ostavlja bez daha posjetioca i promatrača.

Kao otrgnuta stranica ilustrirane bajke, koja svojim izgledom ne otkriva porijeklo već sugerira mašti na volju, smještajući to mjesto u album najljepših svjetskih vinograda. Željko Nakić kao član AREV udruge starih vinskih regija Europe izražava potrebu i želju takvom jednom kultnom mjestu omogućiti adekvatan pristup kroz posjete i kušanje vinoljubaca cijelog svijeta. Vinarija Čitluk kao najveća vinarija u Bosni i Hercegovini svoja vina izvozi u 25 zemalja svijeta stoga ne čudi ako poput Vedrana Mlikote i Stipe Božića na ekspediciji negdje u Nepalu na stol dobijete njihovu Blatinu.

Spomenka Brkić

Širina ponude podijeljena po kategorijama od stolnih i kvalitetnih vina do vrhunskih i bariquiranih ima svoje ljubitelje i kupce. Promjena trendova i sve veći rast kvalitete iznjedrio je liniju Teuta kao posljednju riječ izvrsnosti struke na čelu sa Tihomirom Prusinom kao glavnim enologom. Od 1989. godine kad je prvi put u vinariji Čitluk i uopće napravljena hladna maceracija na žilavki do danas kad je uz tehnološki napredak i viziju struke probijen rekli bi stakleni strop vinarstva.

Stoga ne čude brojna priznanja i nagrade kao i ova najnovija na ovogodišnjoj Sabatini gdje je Vinarija Čitluk osvojila zlato za svoju blatinu. Uz brojne etikete u posljednje vrijeme obogaćene traženim pjenušcima,  roseima i orange vinima vinarija Čitluk nikada neće odustati od svog temeljnog branda žilavke, blatine i trnjka u onom svom autohtonom i prepoznatljivom izričaju. Kad od početka svoje karijere prođeš sve segmente tog zahtjevnog posla od vinograda do podruma tad ne čudi kako se gospođa Spomenka Brkić našla na mjestu izvršne direktorice i desne ruke Željka Nakića.

U toku našeg razgovora Željko Nakić je u više navrata naglasio kako je neprocjenjivo iskustvo tima i svih onih koji su nekad radili i na taj način u vinariju Čitluk utkali sebe, svoje znanje i trud. U maniri svjetskih veliki i uspješnih vinarija, vinarija Čitluk kao svjetionik nastaviti treba i dalje nastaviti svijetliti hercegovačkim vinogorjem. Očekujemo kako će sami sebi podizati ljestvicu te na taj način podizati i kvalitetu u cjelini.

Ljudi kao Željko Nakić, vinarije kao vinarija Čitluk trebaju prostora i volje kako bi oživotvorili vizije koje bi zatim kao ekstrakt iz suhice blatine zamirisao hercegovačkim vinskim krajem dižući ga na respektabilnu razinu koja zaslužuje aplauz.

Hotel & restaurant Mimbelli

Postoje mjesta na svijetu koja privlače svojom pričom začinjenom zrncima tajni, dovoljnim za zagolicati maštu. Kamena kuća Mimbelli, u staroj jezgri Orebića, kuća je naočitog kapetana čiju su ljubav otrovali dok je on ploveći morem  „navigava.“ Odluka kako drugu neće oženiti niti imati djece, pretvorila je zidove kamene dalmatinske kuće u hramske odaje vječne ljubavi i nade.

Danas kad nogom kročite u taj hram ljubavi još uvijek osjećate kako su se kapetan i njegova draga strasno voljeli.

Hotel & restoran Mimbelli stoga nije samo kuća s potpisom i ljubavnim pedigreom već magično mjesto koje su sadašnji vlasnici – obitelj Marić pretvorili u hedonistički raj. Boutique hotel s pet soba, od kojih svaka ima svoju temu, po kojoj je na jedinstven način s ukusom i stilom uređena ne oskvrnjujući postojeću tradiciju.

Tako možete uživati u nježnoj lavandi ili putenom grožđu, ovisno o preferencijama i raspoloženju dok pogled i na najmanji detalj, od kojih je svaki drugačiji, čini svaku sobu uzbudljivom i posebnom. Možda je upravo ljubavna podloga priče iz prošlosti, upotpunjena gostoljubivim obiteljskim dodirom Marićevih, pridonijela našem odličnom raspoloženju. Dobar san na mirisnim plahtama dok se budio dan, uz lagano udaranje mora o orebićku rivu revitalizirao je naša tijela od nakupljenog stresa.

Skriven od pogleda vrt, u kojem se pazilo ne poremetiti ravnotežu vremena i prostora, pretače sadašnjost u prošlost čineći na taj način najbolju kupažu. Doručak, ručak ili večera u tom autentičnom i iskrenom ambijentu otvaraju ne samo dekantirano vino već i čovjekovu dušu. Bogati zalogaji i slasni okusi s pijata koji izlaze iz kuhinje dio su uigranog tima mame Željane i kćeri Žane u čijoj se interakciji spajaju stara dobra klasika i suvremena kuhinja.

Zvuk vinskih čaša dok nazdravljamo, u kojima se perla pjenušac na mjesečini, slavi život u svim oblicima. Stoljetna smokva i orah u vrtu, đirani i čuvarkuće svugdje uokolo posađeni, leptiri i pčele koje iznad deserta oblijeću ne bi li se i oni zasladili Žaninim pohanim sladoledom.

Suživot prirode i čovjeka u tom dalmatinskom dvoru evocira i budi osjetila te intezivira proživljeni trenutak dajući mu dublju dimenziju. Sve je to davna vizija Željka Marića koji je i prije nego sta je kupio kuću Mimbelli znao kako upravo tu želi napraviti hotel i restoran. Iskreno mjesto na kojem će se ljudi ugodno i lijepo osjećati te odmoriti i revitalizirati. Mjesto na kojem se nakon dugog i napornog puta vraćamo kući odnosno samima sebi.

I uspio je!

Mimbelli je, od travnja kad otvori svoja vrata, do studenog kad ih zatvori kroz ovih sedam godina primio i ugostio ljude iz cijelog svijeta koji su ocjenjujući to magično mjesto najboljim recenzijama potvrdili ono što smo i nas dvoje doživjeli.

Sve je podređeno gostu na jedan jednostavan i nenapadan način. Uravnoteženost i mjera te osjećaj za lijepo možda su najbolja definicija iako je teško definirati to predivno mjesto jer ono svakome šapuće na svoj način. Netko će čuti zaljubljene uzdahe kapetana ili osjetiti čeznutljive poglede s prozora prema moru njegove nikad prežaljene ljubavi. Iduće proljeće ostaje nam ponovno otkrivati tajne ljubavne kuće Mimbelli.

Dalmatinske vinske ikone

Dalmacija kao kolijevka vinogradarstva i vinarstva Hrvatske uz bogatstvo autohtonih sorti, od kojih se posljednjih desetak godina možemo pohvaliti svjetskim vinima, traži brandiranje svog čeda. Bogatstvo raznolikosti terroira te karakternih osobitosti kako sorti tako i ljudi traži savršeno ukomponiranu simfoniju pokreta kojim bi svi zajedno krenuli dalje. Jedan od takvih hvale vrijednih pokušaja bio je vinski događaj „Dalmatinske vinske ikone“ koji se 22. i 23. listopada održao u prostoru restorana Kampus u Splitu.

Osmišljen kao godišnje kušanje najboljih vina Dalmacije privukao je kako struku tako i brojne zaljubljenike u vino opravdavši tvrdnju „prvo pa muško“ te tako utabao put za nadolazeće godine.

Damir Štimac (vinarija Rizman)

Udruženje „Vino Dalmacije“ time je pokazalo potrebu i svrhu postojanja u rastu i razvoju dalmatinske vinske priče kao i otvorenost prema svemu što može pridonijeti u brandiranju Dalmacije kao jedinstvene vinske regije. Već kroz radionice koje su se većinom održale dan prije primjetio se uspjeh i napredak posljednjih godina.

Mario Jelčić-Purko (vinarija Hvar Hills)

Radionica „Male sorte s velikim potencijalom“ koju je držao WSET-ov predavač Kruno Filipović pokazala je potencijal nekih zaboravljenih dalmatinskih sorti kojima je kroz vjeru i entuzijazam vinara udahnut novi život. Tako je sve prisutne oduševila Ninčuša vinarije Matela.

Kroz radionicu „Odležana bijela vina Dalmacije“ koju je održala svestrana vinarka Monika Prović pokazalo se kako su uvijek pomalo u sjeni bijele sorte Dalmacije konačno dočekale svojih pet minuta. Saša Špiranec svojim imenom, znanjem i iskustvom bio je savršen mamac za radionicu „Plavac, babić i tribidrag, crljenak -tri lokomotive crnih sorti“ kojom je spretno i zanimljivo kroz zajedničko slijepo kušanje pokazao sličnosti i različitosti kao i bogatstvo te tri sorte.

Saša Špiranec i Manuela Plohl

 Manuela Plohl – žena s velikim vinskim znanjem, koja će hrvatsku vinsku scenu jednog dana obogatiti diplomom vinskog akademika, održala je posljednju radionicu „Decanterovi laureati“ i pokazala porast i pozicioniranost Dalmacije i Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Fantastične vinske radionice poslužile su kao uvertira u promenadno kusanje najboljih vina koja su pedesetak vinara pripremili za taj dan.

Andro Tomić (vinarija Tomić) i Adela Zujić-Visković (WOW Split)

Ushićeni onim što se prostiralo pred nama utopili smo se u ponuđenom kao djeca u slasnim krempitama. Primjetljiva je bila ležernost i ponos vinara u rastakanju svojih šampiona kojim su nam bogato punili čaše. Zanimljivo je bilo kušati na primjer najbolje pošipe ili plavce s različitih terroira koji su svojim sitnim specifičnim različitostima samo dodali sveukupnu vrijednost. Otvarali su se magnumi, perjanice pojedinih vinarija koje su najbolje govorile za sebe elokventnim vinskim jezikom.

Rene Bakalović

Bogatstvo autohtonih sorti, onih vodećih kao i onih malo manje poznatih, te različitost terroira kao i mikro-lokacija od sjeverne Dalmacije, srednje i južne pa do dalmatinske zagore govori o širini i bogatstvu koje treba staviti pod jedan zajednički i prepoznatljiv nazivnik. Kako je inače Dalmacija po svom genetskom kodu i naslijeđu čistokrvni pastuh vičan neobuzdanom trku te ga je teško staviti u ograđen prostor ili okvire, pred strukom stoji težak zadatak. Kako izbalansirati dalmatinske tanine, a ne izgubiti autentičnu prepoznatljivost?

Monika Prović (vinarija Prović)

Stoga svaki ovakav događaj vrijedi podrške svih onih koji jesu ili se smatraju dijelom dalmatinske vinske priče. Potreban je svaki komadić cjeline jer upravo taj komadić ima zadatak ispričati svoju priču, utisnuti svoju osobnost u zajednički dalmatinski timbar.

Stoga se nadamo kako će se dalmatinske vinske ikone u još većem broju održati i dogodine te na taj način obogatiti našu vinsku scenu na sveopću korist i viši cilj – a on je Dalmacija kao jedinstveni vinski brand.

Podrumi Andrija

Ako bi htjeli predstaviti jedan od najreprezentativnijih podruma zapadno-hercegovačkog vinogorja tad bi to definitivno bili Podrumi Andrija. Osim veličinom i izgledom to bezvremeno mjesto, ukopano u temelje povijesti vremena i tradicije, zarobljava posjetitelja osobnošću i karizmom obitelji Ćorić. Ljubav prema lozi, duboko utisnuta još od djeda Andrije u genetski kod svih generacija Ćorić, izvor je s kojeg piju vinogradi u Paoči – srcu čitlučkog Brotnja.

Andrija Ćorić

Blizina mora uz sastav tla, nadmorska visina od 230 m te cjelokupan terroir, stvaraju izuzetnu mediteransku mikroklimu i kao prekrivač dobro ušuškavaju i čuvaju žilavku i blatinu kako bi od sebe dale najbolje. Kako bi sveta sirovina uzeta iz prirode bila obrađeno na najbolji način bez agresivnih intervencija te promijenila dimenziju iz grožđa u božansku kaplju, godinama su zaslužni vrhunski enolozi. U počecima enologinja Vesna Bućan dok posljednjih godina vibrantna kapljica uspješno oživljava pod virtuoznim dodirom enologa Josipa Martinovića. Već na prvi pogled prilikom posjeta vinariji zaključujemo kako iza besprijekorne i ugodne vizualne scenografije stoji vinarija vrhunske suvremene tehnologije i izuzetno velikih kapaciteta.

Obiteljsko naslijeđe, čvrsta povezanost braće Valentina i Mire Ćorića te vizija njihove djece u izravnoj su sinergiji s izuzetnom kreativnošću i hrabrošću enologa za pažljivim eksperimentiranjem i pametnim pomicanjem granica. Kroz te odnose filtriraju se vina koja u sebi uvijek zadržavaju ekstrakt žive ljubavi i poštovanje prema nasljeđu i tradiciji.

Enolog Josip Martinović

Stoga ne čude brojne nagrade vinima, Podrumu Andriji kao najuspješnijem poduzeću općine Čitluk za 2019. godinu kao i nagrada Miri Ćoriću za managera godine. Također izvoz njihovih vina u gotovo sve europske zemlje, SAD i Kinu govori o respektabilnoj kvaliteti te opsegu i ozbiljnosti firme. Postupan i konstantan uspješan rast potaknut potražnjom i trendom vinskog turizma u novije vrijeme poprima atraktivne vizure kroz restoran i luksuzan smještaj u samoj vinariji.

Ponuda hrane i smještaja uz degustaciju i obilazak vinograda kompletna je usluga koju svaki svjetski vinoljubac želi i traži. Obiteljski slogan “uvijek žedan nikad pijan” zove na susret i druženje te se taj glas daleko čuje jer dopire duboko u čovjekovu srž potrebe za utaživanjem duhovne žeđi. One žeđi za susretom i razgovorom na zdencu života koji liječi i nakon kojeg prestajemo biti žedni.

U tom i takvom duhu otišli smo iz podruma Andrija napojeni i siti pretilosti istinskog doživljaja koji oplemenjuje i boja naše dane. Otišli smo kako bi se ponovno vratili i vino pili. Posebnost svake individue spoj je više različitih faktora i utjecaja, proživljenog iskustva i događaja te usudili bi se reći kao i kod vina izraste u osobnost po kojoj je ta osoba ili vino prepoznatljivo. Vino iz Andrijinog podruma počiva na temeljima tradicije, raste u bratsko-sestrinskoj ljubavi, oplemenjuje znanjem i iskustvom, a okom novih generacija otvara i širi vidike.

Ako je vinar točka na i terroiru i osobnosti koja uskršnjava svaki put kad otvorimo butelju onda su ova vina spoj ljubavi, snage, upornosti i hrabrosti, puno znanja i malo ludosti. To malo ludosti dokaz je vjere u cijelu priču od samih početaka koja je imala svojih uspona i padova. Jer ondje gdje razum i logika prestaju nastupa vjera. Vjera u zemlju, trs, čovjek, a za to uvijek treba doza hrabrosti i pozitivne ludosti koja nosi i širi entuzijazam u ovom slučaju kroz vino. Vino koje se pilo, koje će se piti, vino koje od kulta postaje svakodnevno blago na oltaru obitelji.

I za kraj završili bi aforizmom Valentina Ćorića kako „nitko nije velik ako ga mali ljudi takvim ne smatraju“ stoga je podrum Andrija veliki podrum s velikim vinima jer u njima uživaju obični mali ljudi kao mi.

BLAŽ – vinska snaga Hercegovine

Zaljubljenici u vino najveći su ljubavnici koji ne mogu ostati vjerni samo jednoj vinskoj sorti ili regiji. „Don Juanski“ karakter vinoljubaca čini ih građanima svijeta dok je njihov identifikacijski broj bliži broju i udjelu polifenola i tanina u vinima koja su kušali i koja su zapamćena ostala jer su ih oduševili. S jedne takve platforme dolazi i ljubav prema Hercegovini čiju vinsku scenu intenzivno pratimo posljednjih par godina.

Sommelier Siniša Lasan i Andrija Vasilj

Bila je to ljubav na prvi pogled kroz gutljaj Brkićeve žilavke koju smo prvi put kušali u jednom splitskom wine baru. Tragom organoleptičke senzacije došli smo i do Josipa Brkića- vinara iz Čitluka, tvorca Grede, Plave Grede i Mjesečara koji nam je otvorio rekli bi do tada pomalo skrivena vrata hercegovačkih podruma i vinograda. Od podruma do podruma od Ljubuškog, Čitluka do Međugorja, Stolca i Trebinja upoznavali smo i kušali žilavku, blatinu i trnjak iz različitih mikrolokaliteta.

Bogatstvo različitosti vođeno temeljnom sortnom prepoznatljivošću tih autohtonih hercegovačkih sorti iz godine u godinu diže se i raste tražeći pažnju. Tako je kao potreba, a kroz viziju Andrije Vasilja nastao BLAŽ. Udruga koja danas broji 26 vinarija koje zajedno nastupajući žele pokazati i prezentirati svo bogatstvo svoje vinske priče.

Ovogodišnji peti BLAŽ okupio nas je dan prije u hotelu Cesarica na radionici žilavke, blatine i trnjka koju je vodio hrvatski proslavljeni sommelier Siniša Lasan. Nakon radionice obogaćeni za iskustvo više zaključili smo kako uzlazna putanja kojom se hercegovačka vinska regija kreće itekako grabi velikim koracima. Specifičnost terroira te posebnost mikrolokaliteta kao i velika ulaganja vinara i znanje vrhunskih enologa iznjedrili su široki spektar fantastičnih vina koja svojim karakterom i kvalitetom  ravnopravno mogu stati rame uz rame bilo kojem vrhunskom vinu.

Vinarija Brkić

Na presici bilo je govora i o načinu brandiranja Hercegovine kao vinske regije kroz projekt pod pokroviteljstvom USAID-a „Vinska cesta Hercegovine“. Međutim istaknuli bi prvenstveno pokretački entuzijazam i gorljivu želju organizatora BLAŽ-a Andrije Vasilja kao i svih ostalih udruženih vinara u stvaranju temelja kojim će se trasa hercegovačkog vinskog turizma sigurno kretati. Mogućnost smještaja kroz hotelske kapacitete, luksuzne vile s bazenima u vinogradima, kao i smještaj i hrana u vinarijama govore u prilog tome.

Vinarija Begić

Veliki broj lokalnih proizvođača autohtonih prehrambenih proizvoda kroz razne sireve, maslinovo ulje, hercegovački pršut, nadaleko poznate uštipke zaokružuje eno-gastro priču dajući joj prepoznatljiv šarm. I ljudi koji vas zauvijek kupe svojom toplinom i gostoljubivošću. Umor velikih gradova ne egzistira u vinskim regijama kakva je Hercegovina jer ljudima osim osmijeha na licu ništa drugo nećete vidjeti. Provesti odmor na imanju Vlade Ostojića ravno je punjenju baterija na najjače. Revitalizacija kroz punoću okusa autohtone i zdrave namirnice kao i čaša vina dopuštaju nam razgovor dostojan čovjeka. Civilizacijski skok iz suhoparne digitalne stvarnosti u zelenilo vinograda jednim klikom ali onim u našoj svijesti. Idealna uvertira u sajam bila je večer u restoranu Gardens Dalibora Ostojića koji je ove godine bio i gost izlagač za Adami prosecco.

Vinarija Čitluk

Bez obzira na vremensku prognozu koja je predviđala kišu dan sajma osvanuo je vedar bez oblačka. Ipak smo bili u Međugorju, a oni osim odličnih vina na zemlji imaju i moćnu zagovornicu na nebu. Na lokaciji Sport Centra Međugorje u prirodnoj hladovini visokih stabala i uz bazen koji je prostoru dao potrebnu dozu glamura smjestili su se stolovi na kojima su izložili svoja vina dvadeset šest vinara. Visoki stolovi po sredini poslagani duž cijelog prostora bili su predviđeni za kušanje u društvu uz hranu koja se na dva mjesta pripremala. Na jednom mjestu posluživala se marinirana junetina uz priloge koju je pripremio sarajevski Chef Nihad Mameledžija, a s drugog mjesta širio se miris s otvorenog grila na kojem su se pekli burgeri i steakovi Selekcija d.o.o.

Vinarija Nuić

Sofisticirani odabir klapske pjesme uz Đanija Stipanićeva koji je maestralno uz dalmatinske pjesme otpjevao i par talijanskih kancona bili su začin večeri koji uveliko govori o afinitetima i ukusu naših susjeda. Večer za pamćenje rekli bi, režirana istančanim ukusom i europejskim duhom, a hercegovačkom osobnošću. I kako izdvojiti bilo koga kad podjednako volimo svježinu u  Ostojićevoj i Rubisovoj žilavki, laganu zaobljenost i aromatiku u Vilinkinoj, a neodoljiva nam je Marijanovićeva Selekcija kao i ona iz podruma Andrija. Na Sofiju – djevojku Carskih vinograda potpuno smo se zakačili, a s Begićevim novim Rastokom smo se oduševili.

Što se tiče blatine ona je s vremenom postala prava elegantna dama i tu večer kušali smo ih prekrasnih, onu vinarija Matić, Nuić ili Brkić, a posebnu pažnju uvijek plijeni nagrađivani Krš Orange vinarije Škegro. U listu ugodnih iznenađenja upisali bi, pogotovo mi dalmatinci, plavac mali vinarije Čitluk iz 2015. godine. Izdvojili bi kako hercegovačka vinska scena osim u autohtonim sortama raste i u internacionalnim tako da su zaljubljenici u vina mogli kušati i jedan od najboljih merlota na ovim prostorima onaj vinarije Milas. Dobro raspoloženje prisutnih vladalo je do dugo u noć. Kad je utihnula glazba izvođača s bine, čule su se prekrasne pjesme koju su izvodili lokalni dečki za stolovima i tako doprinijeli ljepoti te zvjezdane večeri. Jednostavnost i pristupačnost tih ljudi očituje se i u karakteru njihovih pitkih vina koja ne opterećuju već vas čine sretnim ljudima.

Za kraj rekli bi kako ovaj sajam već sad polako iskače iz lokalnih okvira te kako uz dozu hrabrosti i malo pozitivne drskosti treba izići iz sjene i krenuti u svijet. Ovaj već pomalo umoran i uspavan svijet treba upoznati novu energiju i zarazan entuzijazam Hercegovine. Zajedništvo i bogatstvo jedinstvene vinske priče. A mi smo samo zaljubljenici u vino. Naš identifikacijski broj bliže je broju polifenola i tanina koja smo kušali u vinima nego ičemu drugom što nas čini građanima svijeta. Hercegovina je zbog svega navedenog jedna od naših najdražih destinacija.

“Vinskom cestom Hercegovine” do Salona Žilavke

Ako postoji savršeni izum kojim bi se čovjek mogao kretati kroz vrijeme onda je to definitivno – vino. Stoga je slogan “s vinom kroz vrijeme” logičan odabir u projektu „Vinska ceste Hercegovine“. Još od 2007. godine kad je projekt i utemeljen pod pokroviteljstvom USAID-a,  američke organizacije za međunarodni razvoj, ulažu se znatna sredstva i napori kako bi se stvorio jedinstven i prepoznatljiv brand tog kraja. Vinski turizam kao atraktivna ponuda koja bi kroz eno-gastro priču Hercegovine i njenih autohtonih proizvoda povezala vinare, lokalne proizvođače hrane, ugostitelje i hotelijere u jedan neraskidivi lanac zajedničkih interesa i prosperiteta.

Josip Marijanović

Cilj takvog projekta je kroz zalogaj uštipka i gutljaj vina probuditi bogatu povijest tog kraja od Ilira, Osmanlija, Austro-Ugarske do današnjih dana. Biti pozvan na jednu takvu turu izuzetan je privilegij i užitak. Naša mala obitelj vinskih entuzijasta koja ne živi od vina ali za vino živi, s oduševljenjem je prihvatila poziv Radovana Vukoje poznatog trebinjskog vinara i prijatelja i Mirne Jelčić direktorice USAID-a za Hercegovinu, biti dio tima novinara, bloggera i svih onih koji o vinu pišu podižući vinsku priču na jedan viši nivo odnosno mjesto koje vinskoj kulturi i pripada.

Vinarija Carski vinogradi

Krenuli smo iz zapadne Hercegovine čiju vinsku scenu  posljednjih par godina intenzivno pratimo te nas fantastična vina u vinariji Marijanović koju smo posjetili u Služnju, malom mjestu pored Međugorja, nisu iznenadila već su samo potvrdila konstantan napredak i rast vinara zapadne Hercegovine. Upravo zato smo se veselili kušati vina istočne Hercegovine koju smo do tada poznavali kroz maestralna vina vinarije Vukoje.

Vinarija Daorson

Upravo ta raznolikost mikro-lokaliteta i tla bogatstvo je na koje ova hercegovačka priča i računa. Ako je hercegovačka kraljica vinograda žilavka zajednički temelj i poveznica onda je i ishodište na kojem se gradi budućnost hercegovačkog vinskog branda. Ako je u zapadnoj Hercegovini zbog sastava tla aromatičnija onda je u istočnoj mineralnija i žilavija čiji okus još dugo osjećate u ustima.

Mladen Anđušić – vinarija Anđušić

Lako je bilo kušati i otkrivati vino u društvu struke odnosno ljudi kojima je vino dugi niz godina osnovna preokupacija, kao što je to Tomi Jakopoviću, hrvatskom sommelieru ili Darrelu Josephu, vinskom novinaru i Decanterovom sucu. Sofisticirane doskočice Željka Garmaza bile su savršeni začin tim vinskim druženjima koji možda postanu i inspiracija za neko njegovo novo vinsko štivo. Odlična atmosfera u autobusu koji je bio najlogičnije prijevozno sredstvo za nas dvadesetak vratila me u djetinjstvo kad smo kao mali na školskim izletima otkrivali velike stvari iz susjedstva. Tako smo i tom vinskom turom probili barijeru vremena i zaustavivši na tren pješčani sat odšetali u dobro režirani film, kao onaj kultni „Tko to tamo peva“.

Vinarija Tvrdoš

Vinarija Carski vinogradi na izlasku iz Mostara dočekala nas je carski. Moderno arhitektonsko zdanje u sred nepreglednih vinograda dominantno je poziralo ostavljajući dojam. Elegantno uređena kušaona, besprijekorno servirani finger-food zalogaji uz njihova vina i srčana dobrodošlica. Osvježenje u bazenu ostavili smo za drugi put jer smo žurili u treću vinariju taj dan – u vinariju Daorson. Vinarija Daorson koja se nalazi u Stolcu zadružna je vinarija više vinara koji na tržište izlaze s istom etiketom.

Carski vinogradi Vukoje

Interesantan je naziv vinarije Daorson koji vuče ilirske korijene i priča o kojoj smo slušali na „Pijanim brdima“ – najpoznatijem lokalitetu njihovih vinograda dok smo kušali njihovu žilavku. Kušanje u vinogradu u vrijeme zalaska sunca povećava mističnost trenutka te istančava osjetila i doživljaj.

Carski vinogradi Vukoje

Sutradan smo rano ujutro na putu prema Trebinju posjetili Makovu Hižu odnosno muzej Maka Dizdara. Muzejski prostor posvećen velikom pjesniku rođenom u Stolcu čija su se pisana djela nalazila u školskim udžbenicima nas malo starijih. Kao domaćin primio nas je njegov unuk Gorčin Dizdar koji nam je predstavio duhovni muzej svog djeda koji je kao kulturna znamenitost uvršten u program ture. Na putu prema Trebinju u daljini smo na brdašcu vidjeli ostatke ilirskog grada Daorson kao i uz cestu najstarije i najveće nalazište stećaka u tom dijelu Europe. Povijest tog kraja izvire sa svih strana i kao leptir iz kukuljice polako širi svoja krila pred nama.

Salon Žilavke

Na putu prema Trebinju vozili smo se uz Popovo polje koje je većim dijelom obrađeno i zasađeno voćnjacima i vinogradima. Asocijacija na Popovo polje automatski uključuje Izetovu maksuziju odnosno fantastičnu travaricu i šljivu iz tog kraja kojom nas je veselo dočekao Mladen Anđušić – vlasnik vinarije Anđušić u Dračevu. U predivnoj kušaoni kao u kakvom konačištu uz njihovu odličnu žilavku posluženi su nam tradicionalni  uštipci te pršut i sir lokalnih proizvođača. Vatrena energija domaćina upalila je kao iskra suhu travu naše raspoloženje tako da se trenutak osjetila skoro familijarna opuštenost svih nas prisutnih.

Salon Žilavke (Zoran Vukoje, Tomo Jakopović i Željko Garmaz)

Vinar koji nije vinar ali je to htio postati i kojemu su savjeti Zdravka Dujmovića, tad voditelja vinarije Čitluk u početku pomogli, danas se može pohvaliti kako se ulaganje u vino isplatilo. Njegova žilavka svojom svježinom i mineralnošću pomogla je da u najtoplijem dijelu dana osvježeni stignemo par kilometara dalje u vinariju Tvrdoš. Ako govorimo o idealnim uvjetima čuvanja vina onda vinarija Tvrdoš upravo reprezentativno predstavlja takvo mjesto. Debeli kameni zidovi manastirskog podruma na savršenoj temperaturi već stoljećima čuvaju njihova vina. U takvom bezvremenom ambijentu s mirisom na tri vrste kamena iz tog kraja kojim su obloženi zidovi i lukovi te pogledom na nanizane najkvalitetnije bačve – one velike od slavonskog hrasta ili barrique od francuskog, uz duhovni dodir monaštva dobijete zaokružen terroir s blagoslovom i točkom na kraju rečenice.

I onda mislite da više i bolje ne može.

Ali može!

Vrhunac tog dana bila je večera u Carskim vinogradima vinarije Vukoje.Na položaju koje se s pravom naziva Carski vinograd jer je još za vrijeme vladavine Austro-Ugarske na tom mjestu žilavka davala svoj maksimum raste i zrije Vukojina Carska žilavka. Stol u vinogradu s tanjurima renomiranog sarajevskog Chefa Nihada Mameledžije uz Vukojine Carske žilavke iz 2009., 2013., 2016. i iz duplog magnuma 2015. ekvivalent su tastinga za Bogove.

Salon Žilavke

Svi mi koji poznajemo i volimo žilavku, kao i oni koji je ne poznaju, tu noć su se uvjerili u fantastičan potencijal te kraljice hercegovačkih vinograda. Svježina koju daje kiselina sorte poput kralježnice čvrsto drži sve ostale elemente vina i dvanaest godina starog. Svaka godina otkrivala je neku svoju aromu, a sve su mahale svojom sortnom  prepoznatljivošću. Riječi koje smo u pauzama slušali upravo su se svodile na istu rečenicu. Žilavka –  žilavka kao temelj i zajednička poveznica hercegovačkih vinara, žilavka kao više od vina – ocean mogućnosti kojim će broditi vinska cesta od Ljubuškog u zapadnoj do Trebinja u istočnoj Hercegovini.

Vinarija Anđušić

Sljedeći dan nakon posjete sirani Pađeni u Bileći koja tradicionalnim mliječnim proizvodima tog kraja – vrhnjem, sirom iz mijeha i ostalim sirevima opskrbljuje veliki broj okolnih restorana uvjerili smo se kako u Hercegovini itekako postoji mogućnost spajanja eno-gastro priče. Salon Žilavke bio je kruna hercegovačke trodnevne vinske turneje. U Galeriji Vukoje pedesetak izlagača pokazalo je svu raskoš žilavke. Od svježih iz inoxa do onih odležanih u hrastu ili akaciji, onih kraće ili duže maceriranih.

Carski vinogradi Vukoje

Upravo znanje, vrhunska tehnologija i hrabrost vinara ka eksperimentiranju doveli su do bogatstva stilistike žilavke. Terasa okupana zlatom sunca na zalasku koje je obasjavalo žilavku u čaši ili je to ipak žilavka iz čaše obasjavala svih nas.

Iskrenost vina razoružava čovjeka vodeći ga putem istine.

Tako i žilavka kao najbolji vodič vodi vinsku cestu Hercegovine.

Čast nam je ako smo joj malo pomogli.

Makova Hiža