Sparkling Wine Fest 2024.

Iako smo zemlja za koju se uzgoj vinove loze i proizvodnja vina veže povijesno i tradicionalno ipak kada su pjenušava vina u pitanju tu iza ostatka svijeta kaskamo. Naime u gotovo niti jednoj razvijenoj zemlji ne postoje trenuci radosti koje ljudi ne obilježavaju mjehurićima. U Francuskoj odakle je priča i krenula šampanjac ti serviraju za doručak.Iako je u svakoj vinskoj zemlji nezamislivo obrok početi bez aperitivne čaše mjehurića kod nas se još uvijek za početak nudi rakijica. Prosječan stanovnik Hrvatske u prošlosti se s mjehurićima sigurno susretao preko Bakarske Vodice. Uz dužno poštovanje kultnom brandu iz prošlosti posljednjih dvadesetak godina Plešivica iako najmanja naša vinska regija daje izvrsne rezultate u proizvodnji najboljih hrvatskih pjenušavih vina. Stoga ni ne čudi ideja dvoje mladih plešivičkih entuzijasta napraviti festival pjenušaca.

Organizatori Fran i Ivan Kazimir Filipović

Braća Ivan Kazimir i Fran Filipović hrabro i bez straha krenuli su u nešto što se dosad nitko nije usudio. Nije im manjkalo mladalačke energije i entuzijazma ali i perfekcije u složenoj organizaciji događaja kojom se mislilo na apsolutno svaki detalj.

Hotel Princess

Hotel Princess u Jastrebarskom pokazalo se izvrsno je poslužio kao mjesto jednog takvog glamuroznog događaja. Od samog ulaska u konferencijsku salu hotela koja je u stvari građevina za sebe već s vrata si imao osjećaj kako ne ulaziš u nešto već viđeno. Na kristalnim visećim lusterima zrcalili su se mjehurići koje su dolje u čaše točili sami vinari. S Plešivice su bile gotovo sve najpoznatije vinarije: Tomac, Šember, Kolarić-Coletti, Korak, Barun, Jagunić, Griffin Ivančić, Mladina kao i one iz ostatka hrvatske: Štampar, Galić, Veralda, Misal Peršurić, Veralda, Royal Hills koje rade pjenušce klasičnom šampanjskom metodom.

Martina Tomac i Ivana Kolarić

Ostatak izlagača bili su distributeri Acrobat, Enozoik, Pago koji distribuiraju najveća imena iz Šampanje, Franciacorte i Španjolske, a koji su donijeli sve svoje perjanice. Između šampanjaca i pjenušca gosti su se krijepili ukusnim zalogajčićima koje su za njih pripremali redom poznati hrvatski Chefovi u organizaciji JRE-a:  Marko Gajski iz Dimitri Lešić, Vjeko Bašić iz konobe Boba, Dino Šeparović iz Kale, Floriana Ružić iz San Rocca, Bernard Korak iz Koraka.

Chefovi JRE-a

Izuzetno dobro osmišljen koncept kušanja pjenušaca uz slasne zalogajčiće poput janjećeg tartara u korabi i čipsu otvarali su drugačiju dimenziju i novi pogled na božanske mjehurice. Ovakvi vinski događaji posvećeni upravo njima spomenutim vinskim mjehurićima uvelike ukazuju kako su se osim aperitivno uvukli i dublje i ozbiljnije u gastronomiju. To su pokazale i brojne radionice i održani master-classovi kao i zanimljivi paneli na kojima su se vodili žustri i edukativni razgovori. Od onih vodećih pitanja o proizvodnji, prodaji, plasiranju i cijenama šampanjca u svijetu do tih istih pitanja i kod nas.

Zanimljivo je bilo slušati iz ugla jednog svjetski poznatog i nagrađivanog sommeliera Suwia Zlatića do Roka Bekavca koji je među prvim sommelierima u hrvatskoj pronašavši svoju nišu upravo u šampanjcima i pjenušcima zarazio mnoge ljude s istima.

Zanimljivo je bilo čuti instituciju plešivičkog vinarstva Tomislava Tomca koji je jako puno učinio u samim počecima uzdizanja Plešivice kao suvremene vinske regije. Danas vinarija Tomac svoju proizvodnju bazira na organskoj i bio-dinamičkoj proizvodnji te ponovno postaje plešivički pionir u utiranju novih trendova.

Cijeli panel je moderirao Hrvoje Petrić čije je kompetentno iskustvo osoba koja je posjetila gotovo sve najbolje europske i svjetske restorane pomoglo u postavljanju pravih i konstruktivnih pitanja. Već je svima poznato gdje su se mjehurići nalazili u prošlosti. U njima su uživali kraljevi i carevi. Ono gdje se nalazi danas u svijetu i kod nas vidjeli smo kroz ova dva dana koliko je trajao festival na Plešivici.

Poanta je kako ne da se iako smo mali ne trebamo sramiti već itekako možemo biti ponosni.

Upravo kvaliteta je ono čime možemo i trebamo konkurirati.

A gdje ćemo biti po pitanju pjenušaca u budućnosti?

To trebamo tek vidjeti.

Veliki su izazovi od klime koja se mijenja do ponude na vinskim kartama i vrhunskoj edukaciji sommeliera i konobara kroz koju se uči i ugađa gostu.

Festival pjenušaca nije samo jedna stepenica više u tim nastojanjima. On je čitav kat koji je ova ekipa organizatora podigla. Zaslužili su naš pljesak i cijelu pažnju posjetitelja, struke i medija.

Bravo dečki!

Na koti vinarije Kota

Ako bi se kojim slučajem prostor od skoro 2000 kvadratnih kilometara na kojima se proteže pitoreskno Hrvatsko Zagorje nalazio u Italiji ili Francuskoj, zasigurno bi bio jedna od najposjećenijih eno-gastro turističkih destinacija. Međutim fantastičan geografski položaj, prometna povezanost te povijesna tradicija kao i bogata kulturna baština očito nisu dovoljni kako bi od tog kraja napravili top turističku destinaciju kakva bi mogla biti.

Vozeći se tim za uzgoj vinove loze bogomdanim krajem dočekali su nas radosno pljeskajući Zagorski bregi okupani rano jesenskim suncem. Pred očima su nam izmicale živopisne drvene hiže i kultne zagorske kleti kao s kakve stare razglednice. Upravo ta autentičnost na tridesetak kilometara od užurbanog i urbanog Zagreba predstavlja skrivenu oazu bogatstava svega onog što suvremenom čovjeku manjka. Za dušu predah, a intenzivan gušt za osjetila. Tražili smo klet Tihomira Kote.

Tihomir Kota

Taj galantni zagrebački gospodin i uspješan poslovni obiteljski čovjek svoju je dugogodišnju ljubav i strast za vinom utjelovio upravo u Zagorskim bregima. Nakon kupnje zemljišta od 2 hektara i sadnje vinograda chardonnaya, rieslinga i sauvignin blanca izgradio je jednu od najljepših vinarija u tom kraju. Na vrhu brežuljka poput utvrde i spomenika vinu i vinogradu prostire se impozantna građevina koja se prirodno stapa s krajolikom. Izvana poput divovske drvene kleti kojoj se pod nogama prostiru vinogradi, a iznutra suvremena, elegantna i ugodna za druženje i kušanje izvrsnih Kotinih pjenušaca.

Iva Tuđa

Zagrljaj tople dobrodošlice uz širok osmijeh Ive i najukusniji domaći zagorski špek koji se topio u ustima pod naletima božanstvenih mjehurića. I samozatajan vinar čija vina su govorila umjesto njega. Doživljaj otvaranja novog rosea te pogled s Kotine terase na zalazak sunca kroz pjenu pjenušca oboji misli ružičasto. Tišina vinograda u izmaglici nadolazeće večeri kao da nije htjela kvariti čar trenutka. Toliko mogućnosti koju ti priroda servira na dlanu te strast i volja jednog čovjeka podijeliti tu ljepotu. Aplauz i komplimenti za vinariju Kota.

Za svaku perlu pjenušca koja je ugledala svijet i oživila taj pomalo bezrazložno uspavani, a izuzetno potentni kraj. Sreća kako je u vinariji bilo više nego dovoljno ukusnih zalogaja jer u okolici nema restorana koji bi pratili i nadogradili tako veliku i ambicioznu vinsku priču. Kota 255, 267 i 325 sa svoje visine zovu i mame na uživanje. Onaj istinski najuzvišeniji i najciviliziraniji užitak do kojeg upravo dolazimo kroz hranu i vina. Gotovo smo sigurni kako ćemo se jednog dana i probuditi u toj kleti na zagorskim bregima s pogledom na vinograde jer oduvijek su kreativnost i vizija pojedinca širile horizonte i pomagale drugima osvijestiti u kakvoj predivnoj zemlji živimo.

Tihomir Kota svojom vinarijom privukavši zaljubljenike u vino nije samo obogatio taj kraj već je stvorio i plodnu podlogu svima kako bi mogli dobro živjeti od eno-gastro turizma. Od seoskog turizma do luksuznog smještaja kao i od gostiona do fine-dinning restorana. Jer upravo je vino najbolji ambasador i poveznica koja svih spaja.