Drinking Up With The Dodigs

Trnjak fest

Privučeni strašću hercegovaca koji posljednjih godina izuzetno uspješno rade na brandiranju Hercegovine kao vinske regije, rado smo se odazvali prvom „Trnjak festu“. Trnjak kao godinama zapostavljena sorta koja se u prvom redu koristila kao oprašivač blatine i bojadiser u kupažama polako skida veo predrasuda kako ta izuzetno otporna sorta ne može dati velika vina.

Na tom tragu bila je i ideja nekolicine entuzijasta, vinskoj publici poznate ekipe iz kultnog Smokva Wine Cluba, braće Tomislava i Andrije Radića, Roberta Alilovića i Udruge vinara Ljubuški, na čelu sa Zdenkom Milasom koji su napravili predivnu priču kakvu trnjak u konačnici i zaslužuje. Njihova vizija stavljanja sorte u ovom slučaju trnjka u prvi plan briše državne granice i uključuje sve vinare na tom bogomdanom terroiru od Vrgorca i Imotskog pa sve do Ljubuškog i Hercegovine.

Savršeno ukomponiran plan i program uz fantastične vodiče Stanislavu Borovac i Mira Barbarića uključivao je obilazak vinarija Domano, Nuić, Grabovac i Pilač svih pozvanih vinskih novinara i blogera prije samog festivala. Bliski susret sa svakom od tih vinarija i njihovim vinima bio je doživljaj za sebe. Raznolikost i bogatstvo specifičnosti mikrolokacija očitovali su se u našim čašama svaka na svoj način. Edukativni osvrt dali su kroz prezentacije i predavanja eminentna imena struke poput dr.sc. Tihomira Prusine – glavnog enologa vinarije Čitluk koji je uostalom prvi još 2012. godine počeo koketirati s trnjkom te nakon prvih eksperimenata vinarija Čitluk zasađuje veće nasade te sorte.

Slušali smo i predavanja dr.sc. Željka Andabake, dr.sc. Gorana Zdunića i dipl.agr.polj. Marija Leke koji svi puno rade na znanstvenom unaprjeđenju vinogradarstva na ovim prostorima. Bilo je zanimljivo čuti iz prve ruke koji su rezultati istraživanja trnjka kao sorte uspoređujući ga s drugim sortama te kakvi su planovi za budućnost. Definitivno se očekuju veći nasadi trnjka i velika vina. Održan je i masterclass na kojem je naš poznati vinski znalac Daniel Čečavac prezentirao osam trnjaka.

Ugodna i vesela atmosfera domaćina kakva i priliči hercegovačkom šarmu svoj vrhunac doživjela je na sam dan festivala. U jedinstvenom ambijentu Franjevačkog samostana na Humcu, pod vedrim ljetnim nebom, zaogrnut blagoslovom Sv. Ante i sofisticiranom melodijom harfe kršten je prvi trnjak festival. Visoki bijeli stolovi na travnatom tepihu, a pod stoljetnim krošnjama i zveckanje vinskih čaša u kojima su se presijavale zvijezde i vrtio trnjak. Impozantni svjetleći natpis Trnjak pred kojim su škljocali objektivi foto-aparata i mobitela hvatajući magične trenutke tog izvrsnog partija u stilu Velikog Gatsbija.

I naravno 24 vinarije koje su ponosno prezentirale zvijezdu te večeri – trnjak. Bilo ih je od beba tek u povojima do već odraslih i zrelih. Stilski različitih od elegantnih i voćkastih mlađahnih vinarije Prović do onih korpulentnijih i moćnijih vinarija Gašpar, Grabovac i Nuić. Međutim svi su imali jednu istu poveznicu izvrsnih vina koja itekako mogu konkurirati i pronaći svoje mjesto kako na domaćem tako i na svjetskom tržištu. Prvi festival trnjka rasprostro je crveni tepih trnjku i pustio ga da se poput hollywoodske zvijezde zasluženo šepuri pred obožavateljima.

Umjesto Oscara zaradio je statuu, rad akademskog umjetnika Roberta Alilovića koja će kao svjedok govoriti o ovom događaju. O nastojanju i volji ljudi koji žele ostati na svojoj zemlji i sve njene ljepote i potencijale upotrijebiti i staviti u službu generacija koje tek dolaze. Kako se ne bi nepotrebno raseljavali tražeći komadić sunca pod nekim tuđim nebom, diviti se svjetskim vinima dok na svoj prag mogu dovesti cijeli svijet koji će ostati zapanjen i diviti se njima. U stvaranju vina od vinograda do podruma odnosno butelje sudjeluje cijeli tim ljudi u suradnji s big-bossom prirodom.

Tako i u prezentaciji koja je od presudnog značaja za izlazak vina iz tame podruma na svjetlo dana sudjeluje cijela vojska ljudi s vizijom koju treba oživjeti, poljubiti je kao princ uspavanu princezu i probuditi. Ekipa koja je stvarala ovaj festival ne samo da je u tome uspjela već može mnogima poslužiti kao primjer zlatne formule kako se uspješno brandira svoje.

Bravo Hercegovino!

Kod Saše Begana u Foši

Oduvijek je mediteranski pomalo usporeni stil života mamio na opuštanje u štekatima uz more i hvatanje dragocjenih zraka sunca. Usporen hod nakon užurbanosti svakodnevice traži polagano pripremljen obrok koji nas tjera sjesti i uživati. Stoljetni antički gradovi, popločane kale i trgovi širom Dalmacije kriju konobe i restorane u kojima se sjedi i jedu polagano pripremljeni bokuni, a uz njih piju vrhunska vina brojnih autohtonih sorti.

Mediteranski način prehrane kao sinonim zdrave i uravnotežene prehrane koji je našem čoviku ucijepljen u DNK odavno privlači sofisticirane gurmane iz cijelog svijeta. Možda je upravo zadarsko područje onaj dio Dalmacije u kojem se susreću najraznovrsnije namirnice. Od ribe i podvelebitskog škampa do nadaleko poznatog paškog sira, skute i janjetine pa sve do divljih šparoga i tartufa iz zadarskog zaleđa. Iako dalmatinci s genetskom predispozicijom da ne kažem dobrim nosom za dobru spizu ni u najsmjelijim snovima nismo slutili koji gurmanski dragulj skriva Zadar grad.

S terase restorana Foša pogleda uprta u more s kojeg se sunce presijavalo u naše vinske čaše na tren smo pomislili kako smo statisti u kadru filmskog snimanja. Tu je i elegantan konobar u najboljim godinama koje odaju eleganciju i ležernost te pokazuju kako su te spretne ruke dotad otvorile na tisuće pjenušaca. Okrećem se i pogledom tražim Belmondea i Delona jer nas je taj gotovo filmski trenutak katapultirao na jug Francuske negdje u Cannes ili Saint-Tropez. Uz gurmanski pozdrav iz kuhinje došao nas je pozdraviti i Chef restorana Foša Saša Began.

Sašu Begana upoznali smo kao gostujućeg Chefa u jednom splitskom restoranu gdje nam je poslužio carpaccio od škampa i odležanog brancina čiji okus još uvijek osjećamo u ustima. Samozatajan i nenametljiv u komunikaciji međutim konkretan i provokativan na tanjuru Saša Began je za nas bio osvježenje i oduševljenje.

Odležani gof 14 dana dry age, prepeličje jaje, foie gras, majoneza od wasabija

Pomisao kako ne može nadmašiti onaj famozni carpaccio kao predjelo obrisao je već prvi zalogaj kombinacije okusa 14 dana odležanog gofa, foie gras, prepeličjeg jaja i majoneze od wasabija koji je dotakao svako naše i najsitnije papilo okusa. Prepustili smo se s povjerenjem Saši kao znatiželjna djeca koja žele naučiti plivati bogatstvom maštovitog gurmanskog genija koje je svako sljedeće jelo potvrđivalo.

Junica simentalka 35 dana dry age, sushi riža s wakame algama, marinirane kozice, majoneza od kozica

Od 35 dana dry age junice simentalke sa sushi rižom s wakame algama, mariniranim kozicama te majonezom od kozica do podvelebitskog škampa na risottu od divljih šparoga jela su savršenog balansa koja te osvajaju na prvu te kao putena Malena ulaze ti pod kožu i ne možeš i teško ćeš ih zaboraviti. Kombinacija okusa te sačuvanost delikatnosti namirnice svakom pijatu Saše Begana daju iscjeliteljske sposobnosti i izvantjelesni doživljaj za njenog konzumenta.

Podvelebitski škamp na risottu od divljih šparoga

Razoružao nas je i skinuo sve oklope svojim iskrenim jelima te nam kroz vrhunsku gastronomiju, a ona to u Foši nedvojbeno jest, priskrbio galaktički trenutak i doživljaj po koji se i dolazi u restoran. Svako vino koje je pratilo slijed potvrđuje naše mišljenje kako se pravila u sparivanju hrane i vina često znaju poljuljati i slijepo slijedeći iste nećemo doživjeti neke nove senzacije te na neke nove horizonte i zabiti svoje zastave. Gastronomija je ipak jedno putovanje okusima koji uvijek u konačnici ima zadatak izazvati doživljaj i vratiti nas kući. Probuditi sve te mirise i okuse koji su u nama te nas uvijek iznova učiti malo govoriti te puno slušati i kušati.

Vinart Grand Tasting 2023.

Ono što su svima poznati vinski autoriteti Steven Spurrier i James Suckling napravili za vina na svjetskoj razini Saša Špiranec već odavno čini u Hrvatskoj. Dugogodišnja u prvom redu strast, a zatim i zalaganje na svim poljima od ocjenjivanja i pisanja o vinu do organiziranja vinskih radionica i sajmova, daju Saši Špirancu respektabilni renome vrhunskog vinskog stručnjaka. Stoga je njegov Vinart Grand Tasting odavno vinski događaj broj jedan na kojem se svi žele pojaviti.

Daniel Čečavac i Bogdan Pavlović (vinarija Matalj)

Već sama pozivnica osigurava vinaru mjesto u kući slavnih u kojoj prezentiraju svoja još mlada vina prije početka sezone. Lauba kao pravokutna arena savršeno je mjesto odmjeravanja snaga te opipavanja mišića svih, u prvom redu domaćih hrvatskih vinskih regija, a zatim i susjednih Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije. Pregledan i prozračan prostor nije slučajan odabir kao ni savršeno poredani besprijekorni vinski štandovi, pregledni natpisi, rashlađena vina, pljuvačnice i sve one sitnice koje su bitne za takav jedan događaj. A on je tek kruna višednevnih izvrsnih radionica koje su prethodile poput Petit tastinga održanog u hotelu Dubrovnik koji je predstavivši vinske perjanice poslužio kao uvod u predivnu vinsku priču.

Možemo biti ponosni u prvom redu na bogatstvo naše vinske ponude, a zatim i na kvalitetu koja u konstantnom porastu sad već provokativno izaziva svijet. Maše i upire prstom te ukazuje kako i jedna mala zemlja kao što je Hrvatska ozbiljno shvaća svoje potencijale te osim oslanjanja na talent vrijedno radi posljednjih godina kako bi uspješno konkurirala na tržištu. Možda zbog povijesti nemamo pedigre kakav imaju vodeće europske vinske sile ali itekako imamo kvalitetu koju vinski događaji poput Vinart Grand Tastinga ističu te najbolje prezentiraju i promoviraju. Taj naš prepoznatljiv vinski ekstrakt dio je naše hrvatske osobnosti i šarma koju svjetski vinski stručnjaci, poput Caroline Gilby koja ovaj sajam ne propušta, itekako prepoznaju.

Ivana i Luka Krajančić (vinarija Krajančić)

Od Istre preko Međimurja i Slavonije te preko Plešivice pa do Dalmacije vina koja smo kušali opravdavaju sve ovo o čemu smo prethodno pisali. Opravdavaju i potvrđuju konstantan rast i podizanje kakvoće i kvalitete, uz vodu, hrvatskog najvažnijeg tekućeg resursa – vina. Kao prepoznata atraktivna turistička destinacija Hrvatska polako gradi i eno-gastro priču kojom sve vise privlači i vinske turiste. Kao vinoljupci nemamo sortu koju preferiramo jer se uvijek vodimo emocijom koju nam vino u konačnici izaziva tako da gledajući po tome ne spadamo u tipične dalmatince (jer jednako uživamo u pušipelu vinarije Štampar ili sauvignon blancu vinarije Puhelek) međutim srce nam je raslo od ponosa kušajući dalmatinska vina. Pošip kao najpotentnija bijela dalmatinska sorta već odavno osim na otocima pokazuje svoj potencijal i u priobalju i zagori međutim ipak treba biti iskren i priznati kako Korčula iz najvažnije dalmatinske bijele sorte ipak izvlači ono najbolje.

Svježi pošip vinarije Zure to i potvrđuje iako tek iz tanka već je spreman. Rekli bi mi u Dalmaciji: “..šta će tek bit kad se mala/mali rascvita?” u boci. Svi pošipi, a kušali smo ih četiri vinarije Krajančić još uvijek visoko stoje na pijedestalu prepoznatljive osobnosti i još veće izuzetne elegancije. Istra suvereno čuva svoj godinama stečeni besprijekoran rating te sva vina koja smo kušali odgovaraju visokom standardu koji su sami sebi postavili.

Malvazija vinarije Poletti ove godine kao i Rossella obećavaju ponovno uživanje u vrhunskoj vinskoj kapljici uz ostala izvrsna vina te boutique vinarije iz Markovaca pored Višnjana. Chardonnay vinarije Domaine Koquelicot nam se toliko svidio da smo pomislili kako osim istarskog terroira i izvrsne berbe mora da je i francuska ruka gospodina Oliviera pridonijela tome. Markus vina nije zbunila ni promjena vlasnika jer pod budnim okom bračnog para enologa Slavena i Ivone Jeličić nastavljaju svoj uspješan hod ka hrvatskom vinskom tronu. Posjetili smo i doajena hrvatskog vinarstva vinariju Kutjevo i uvjerili se da i dalju imaju što reći te da je graševina i dalje zasluženo kraljica među sortama. Moramo spomenuti kako smo izuzetno uživali u kušanju vina vinarije Jakob kao i u razgovoru s kćerima preminulog Ilije Zdravka Jakobovića koje su čvrste u svojoj odluci nastaviti voditi vinariju.
Vinart Grand Tasting predstavio je i neke nove, mlade vinarije pune potecijala poput vinarije Mladina s Plešivice ili vinarije Zlatno brdo iz Baranje.

Međutim moramo spomenuti i izvrsna vina vinarija iz susjednih nam država koja kao zdrava konkurencija svojim prisustvom na ovakvom jednom sajmu ukazuju na stalnu potrebu za napredovanjem. Vinarije Matalj i Bikicki iz Srbije, Chateau Kamnik iz Sjeverne Makedonije te Milas, Škegro i Nuić iz Bosne i Hercegovine svojim izvrsnim vinima opravdavaju prisustvo na ovom prestižnom sajmu.

U jednom trenutku njihovom napretku i izvrsnosti smo pridonijeli upravo mi kao što će oni pridonijeti održavanju i podizanju koplja naše izvrsnosti. Poput vinara iz Slovenije od kojih smo svi mi s ovih prostora učili te još uvijek poput mentora oduševljavaju svojim vinima poput kultne vinarije Ščurek koja nosi prepoznatljivost i pečat Goriških brda. U svijetu koji je postao globalno selo u kojem vladaju razne aplikacije, kušati vina iz vinske čaše prisutan u trenutku rekli bi predstavljaju revoluciju i preporod komunikacije i nekih davno zaboravljenih vještina.

Mnoštvo dotjeranih ljubitelja dobre kapljice bez maski i bilo kakvog incidenta govori u prilog vinskoj kulturi kao najboljem predstavniku humanog i suvremenog civiliziranog čovjeka. Europa koja je oduvijek bila kolijevka vinskog stila života, a kojem i mi neizostavno pripadamo, na ovakvim događajima pokazuje ono što nikad ne smije prestati biti – apostol humanosti, civilizacije i kulture čije je poslanje kroz vino zbližiti i povezati sve ljude.

Bezdan 21

Spadamo u onu kategoriju ljudi koji smatraju kako hrana i vino nisu samo užitak za tijelo ili puka potreba već povrh svega dobrobit za dušu. Dajući hrani i piću izvantjelesne gotovo i produhovljene atribute, podižemo ljestvicu sveukupnog doživljaja konzumiranja istih. Stavljamo se u službu gurmana postajući tako gladni i žedni bezvremenih okusa i savršenog doživljaja. Postoji nekoliko hramova koje poznajemo te u kojima namirnica dobiva status koji zaslužuje, a ruke Chefa je ne oskvrnu već posvete. Jedno od takvih mjesta je restoran Bezdan 21 u Grudama.

Mogao je on slobodno biti smješten na Petoj aveniji u New Yorku ili na provansalskom brežuljku u Mouginsu jer je lokacija u ovom slučaju manje bitan podatak. Bitno je sve ono šta se u tom na izgled ne drugačijem od neki drugih restorana dogodilo – a dogodio se spektakl u kojem smo mi, koji itekako znamo ocijeniti zalogaje, ostali zatečeni na stolu ponuđenim. No krenimo od početka kad nas je na vratima dočekao i pozdravio voditelj i sommelier Mario Tolić koji je taj dan bio naš konobar. Pravo je osvježenje kad ti konobar vješto preporuči, a zatim i otvori i utoči pjenušac kao najprirodniju stvar na svijetu ne pokušavajući te pri tom fascinirati, a životu ovih dvoje eno-gastro hodočasnika bilo je i situacija gdje smo i mi znali sami otvarati boce u restoranima. Ovdje to nije bio slučaj što više s punim povjerenjem prepustili smo se Mariovom odabiru menua i vina jer dečko itekako zna što radi.

Riblja pašteta i Greda 2019. (vinarija Brkić)

Iz slijeda u slijed, a bilo ih je pet, otkopčavali su se remeni i dugmad koji su sputavali protok pozitivne energije iz kuhinje. Chef Saša Stanivuković i njegov uigrani tim, iako u punom restoranu, imali smo osjećaj kako su samo za nas kuhali. Vjerujemo kako su i ostali to isto mislili jer se upravo to na njihovim licima moglo iščitati. Bilo je tu ljudi sa svih strana čak još jedan stol splićana koji su na taj snježni dan kao i mi upravo kroz pahuljice i bezdan stigli u Bezdan 21. Zlatno pravilo svijeta nekretnina – „lokacija, lokacija, lokacija“ u svijetu gastronomije definitivno ne vrijedi jer znamo kako su nerijetko najbolji pomalo skriveni i neprimjetni. lli zahtijevaju sjesti i prijeći put da bi se do njih i stiglo.

Pljukanci teletina & Arterra Quercus žilavka 2017. (vinarija Rubis)

Teško je riječima opisati naših pet sljedova tog dana. Nismo skloni ni vina ispljunuti te na takav način o vinu razgovarati. Ostavljamo struci raščlanjivanje spojeva i elemenata iz vina jer nama se više sviđa ono što vino kaže pomiješano sa zalogajem, a ovdje je napisalo memoare. Život savršeno tretirane namirnice božanski poslužene uz savršeno pogođena vina.

Uz prva dva slijeda pili smo Gredu kultne vinarije Brkić iz Čitluka, a uz sljedeća dva slijeda fantastičan Arterra Quercus potentne vinarije Rubis. Dvije hercegovke – žilavke iz drva koje su se savršeno nosile sa sljedovima. Ja sam damski preskočila desert odabravši kao i inače čašu pjenušca dok je muška strana uživala u baklavi od mascarponea i pistacija uz čašicu porta za kraj. Bezdan 21 nije samo restoran. Više je kutak za skidanje teškog kaputa i grijanje dlanova.

To je izvor pozitivnih frekvencija koje nas povezuju u prvom redu s nama samima, a zatim i s drugima. Kad odlazite iz Bezdana 21 ne osjećate se potrošeni ili kao da ste potrošili već u svakom smislu obogaćeni. Za nas novac se troši na stvaranje uspomena, a za dvoje eno-gastro hedonista ovo je još jedna nezaobilazna meka.

Gašpar vina u Smokva wine clubu

Daniel Čečavac, Dario Gašpar, Josip Penava

Danas kad je napredna tehnologija suvremenom čovjeku gotovo sve učinila viđenim i dostupnim postavlja se pitanje postoji li uopće više nešto što nas u ovoj “grebenoj dolini suza” može fascinirati. Onako ti iskreno dotaknuti dušu i odškrinuti vrata u zaboravljeni svijet autentičnog jednostavnog postojanja. Upoznavanje povijesti i kulture jednog kraja kroz čašu vina te organoleptičko prepoznavanje vizije vinara.

Gostovanje vinarije Gašpar iz Vrgorca preciznije Umčana u kultnom ljubuškom wine clubu „Smokva“ spada u one događaje koji ostaju duboko pohranjeni u memorijskoj kartici ljudskog softvera.Kako to da jedna vinska degustacija, a sam Bog zna na koliko smo istih kod nas i po Europi prisustvovali, može tako oduševiti? Izuti iz cipela i bosonogog te u proljeće prošetati Rilićem u berbu puževa, zagaziti na meku travu Vrgoračkog polja nakon što se voda iz Jezera povuče. Dotaknuti mahovinu koja kao najmekša bunda odijeva stare čokote i udahnuti vrgorački krajolik kojem se i divio opjevavši ga više puta i Tin Ujević.

Dario i Boris Gašpar braća su koja u sinergiji s prirodom i jednim osobnim i intimnim pristupom lozi iz te iste loze dobiju najbolje što ona te godine može dati. Umjetnici, a pomalo i šaptači koji zahvalom ušuškavaju grožđe u hlad sjenice plavke pod kojom su se i oni još kao djeca budili dok bi majka i otac radili u vinogradu.

Obiteljska tradicija u trećoj generaciji postaje respektabilna vinarija koja osim što je uspješno revitalizirala skoro izumrlu zlataricu daje plavki novu dimenziju i dokazuje kako je trnjak možda jedna od najpotentnijih sorti na ovom području. Pasionirani fokus na autohtone sorte doveo je Darija Gašpara do kako on kaže “dobrih ljudi” koji svojim savjetima nadopunjuju i obogaćuju jedinstvenu vinsku priču obitelji Gašpar.

Uz braću Gašpar gost večeri bio i cijenjeni vinski znalac Daniel Čečavac koji je svojim enciklopedijskim podacima i bogatim vinskim vokabularom dodatno obogatio večer i naše vinsko znanje. Osim kao TV lice emisije Fino & vino u pauzama raznih predavanja i radionica koje vodi Daniel je i sukreator vina Jeka koje uspješno s vinarijom Gašpar drugu godinu plasira na tržište. Tu večer u „Smokvi“ ipak nismo kušali Jeku, nismo kušali ni perjanice vinarije Gašpar ali smo uživali u novim vinima – zlatarici 2021., plavki 2019. i 2020., Vergolasu (cabarnet sauvignon, merlot & plavka) 2018. te trnku 2019., 2020.

Taktika kad te vinar izvrsnim vinima oduševi te zaintrigira izjavom kako su u podrumu ostala još bolja, garantira naš siguran dolazak na sljedeću radionicu njegovih vina ili još bolje odlazak u vinariju. I trebalo bi posjetiti naše najveće hrvatsko vinogorje koje je kao matica godinama cijeloj Dalmaciji služilo kao sirovinska baza, a zbog pojedinaca kao braća Gašpar podižu to vinogorje i na jednu zasluženu visu razinu. Samozatajni u svom nastupu te isključivo promovirani jedinstvenim pristupom i vrhunskom kvalitetom vinarija Gašpar nezaustavljivo osvaja prostor. Prelazeći granice poput vinskih sorti kao recimo trnak koji u tom hercegovačko-hrvatskom trokutu najavljuje svoju autohtonu vladavinu ne ugrožavajući nikoga.

Takva vina i takve nevjerojatne vinske priče prepoznaje tim ljudi iz „Smokve“ koji svojim entuzijazmom i zalaganjem već duže vrijeme organiziraju predivne vinske događaje. Wine club Smokva svojim dizajnom, kojeg potpisuje ujedno i vlasnik – splitski učenik Robert Alilović, cijelom prostoru daje elegantan svjetski štih upotpunjen neizostavnim hercegovačkim šarmom. Braća Tomislav i Andrija Radić dokazani u ugostiteljskim vodama stvorili su duh istinskog wine bara kakvih i nama u Hrvatskoj uvijek nedostaje. Mjesto kreirano za istinske vinoljupce koji se kao i mi neće ustručavati prijeći stotinjak kilometara za senzacionalnu vinsku večer i druženje.

Jer što nam ostaje na kraju dana kad umorni sjednemo ako ne čaša vina i cigara koju s nekim zadovoljni dijelimo. Stoga će Smokva uvijek biti oaza u kojoj ćemo se znati skriti i vrhunska vina s dobrim ljudima uživati i piti. Jer vino nije samo da se pije nego i živi.

Photos by: Stanislava Borovac

BLAŽ tour 2022.

Na izmaku uspješne ljetne turističke sezone dok se zbrajaju profiti i zadovoljno trljaju ruke te u tijeku ovogodišnje ranije berbe odazvali smo se pozivu Andrije Vasilja na vinski festival BLAŽ. Taj prestižni hercegovački vinski događaj i ove godine po šesti put privukao je vinoljupce cijele regije i šire. U stilu velikih festivala i BLAŽ-u su prethodile radionice i dva dana interesantno osmišljene vinske ture kako bi pojedini predstavnici struke, vinski novinari i blogeri tu vinsku regiju upoznali što bolje.

Netom prije nego će rujansko sunce zarumeniti i spustiti se nad hercegovačke vinograde stigli smo u Ljubuški točnije pred ulaz u kultni vinski bar Smokva. Vinska večer trebala je poslužiti kao uvod u prekrasnu priču BLAŽ koja se zalaganjem organizatora i vinara udruge etablirala kao prepoznatljivi brendirani proizvod. Iako prvi put u Smokvi već s praga utisci su bili intenzivni i upečatljivi. Izvrsno osmišljen i harmoničan prostor uvodio nas je u degustacijsku večer u kojoj smo uz prvi nos Hrvatske – sommeliera Sinišu Lasana kao voditelja degustacije kušali dvanaest vina, šest bijelih i šest crvenih.

Sommelier Siniša Lasan, Sanja Pehar i Andrija Vasilj

U ležernom stilu i gotovo savršenim uvjetima dok su visoko iznad nas nadlijetali šareni paraglajderi kušali smo što sve žilavka i blatina mogu. Čuli smo i gošću iz Makedonije Elenu Miloševsku koja je kao stručnjak za marketing svojim izlaganjem i savjetima pomogla osvijestiti vrijednost autohtonosti kako sorte tako i cijelog područja kroz čiju bi prepoznatljivost hercegovci uspješno brendirali svoju vinsku priču.

Sutradan smo se probudili u prekrasnom hotelu „Grande Casa“ koji je samo dio dragulja koji leži u prekrasnoj oazi Sportskog Centra Međugorje. Nakon bogatog kontinentalnog doručka mini busom smo krenuli u za nas predviđeni obilazak. Dobrom raspoloženju zasigurno je pridonijela važna poveznica među putnicima – vino kao i šarmantne doskočice vinskog novinskog doajena Željka Suhadolnika.

Nakon posjeta impresivnom i najstarijem muzeju u Hercegovini, muzeju na Humcu koji se nalazi u sklopu franjevačkog samostana te nakon predivnog edukativnog momenta doktora arheologije Mirka Rašića koji nas je vodio kroz muzej zaključili smo kako se ovakvo mjesto sigurno treba naći kao sastavni dio vinskih tura. Bogata povijest tog kraja dio je specifičnosti terroira koji iz tog naizgled šutljivog hercegovačkog kamena progovara. Kroz kasniji razgovor vozeći se u busu jedini prijedlog koji bi obogatio posjet takvom jednom mjestu za bolji doživljaj bila bi čašica vina po uzoru na neka stara vina kakva su se u Antici uobičajeno pila.

Stigavši u relativno mladu vinariju Majić iznenadili smo se kako nedavno izgrađenim predivnim zdanjem tako i izvrsnim trnjkom. Kušajući hercegovački pršut pogleda uprtog u idealne padine s kojih su nas gledale tek zasađene loze žilavke. Žilavka kao zvijezda tog kraja utire put prepoznatljivosti koja će pri samom spomenu njenog imena svakog prosječnog svjetskog vinoljupca i eno-gastro hodočasnika automatski povezati s Hercegovinom. Kupanje na slapovima bilo je ravno probijanju zvučnog zida i vremenske dimenzije te smo gledajući one hrabre očekivali pojavljivanje Winnetoua na crno-bijelom konju ispod slapa Kravice. Nogama umočenim u bistru vodu rijeke Trebižat i svih njenih pritoka koji su, slijevajući se niz slapove, smjestili na to veličanstveno mjesto od kojeg zastaje dah, ostajemo po tko zna koji put osupnuti hercegovačkim prirodnim ljepotama. Jedino što je u tom gotovo idealnom trenutku možda nedostajalo bila je čaša u kojoj bi se perlalo savršeno ljetno osvježenje – pjenušac. Iako Hercegovina možda i nije idealna za proizvodnju pjenušavog vina preporuka vinarima kako ipak ne bi bilo loše obogatiti vinsku ponudu tim aperitivnim draguljem.

Posjet vinariji Ostojić u Čitluku uz kušanje žilavke u par varijanti, kako one poznate buteljirane tako i onih koje Vlado Ostojić pomalo sramežljivo skriva u podrumu, poput one na divljim kvascima koja nas je svih oduševila. Uz bazen na prekrasnom imanju kojeg se ni Toskana ne bi posramila jesti Nadine uštipke nije bilo najmudrije zbog onog sta će naknadno vaga pokazati međutim bilo je toliko neodoljivo da se gotovo nitko time nije zamarao. Ručak i degustacija u vinariji Dodig koja se nalazi u sklopu Sportskog Centra Međugorje pokazali su nam kako još uvijek bez obzira na naše intenzivno praćenje hercegovačke vinske scene posljednjih godina ne poznajemo svo blago koje diše ispod brda ukazanja. Vina koja smo uz sir iz mijeha, izvrsnu domaću teletinu i ostale specijalitete kušali bili su otkriće. Nešto drugačija žilavka orange te izvrstan cabernet franc pokazali su neočekivanu ljepotu otkrivanja koja oduševljava.

Tako napojeni duhom i tijelom otišli smo se osvježiti kako bi dostojno dočekali glamuroznu večer. Vinski spektakl BLAŽ događaj je koji poput važnog hodočašća svatko tko sebe smatra vinoljupcem treba pohoditi. Nije to sam suhoparno kušanje vina i razgovor o istom. Više je to susret i ples duše na kiši u tom svetom ozračju. Hvatanje tračaka sunčevih zraka i prikupljanje vitamina D. Jačanje imuniteta na tom tvrdom tlu ispijajući rastopljeni hercegovački kamen u čaši.

Pogled na visoke bijele stolove pune vinskih čaša dok su lica ljudi nasmiješena i razdragana ne možeš ovjekovječiti fotografijom ili opisati bilo kakvim tekstom. Doživljaj je to koji nam Andrija Vasilj i cijela ekipa BLAŽ-a serviraju svake godine nadmašivši sami sebe. Ove godine smo se zabavljali uz Pecu koji je kao broj jedan zabavljač stigao iz Splita u društvu svoje kolegice Silvije i napravio fantastičan štimung.

Pjevali su do ponoći kad ih je lagana kiša potjerala s bine. Mi smo svi ostali na toj kiši koja je lagano rosila po ženskim frizurama i predivnim jelima koja su izlazila iz kuhinje, a koje je za tu večer kreirao Nihad Mameledžija – sarajevski Chef. Škropila je po čašama miješajući se sa žilavkom i blatinom ali to nije smetalo naprotiv dalo je toj večeri dodatnu patinu. BLAŽ je i ove godine opravdao naša očekivanja, razgalio naša srca i sam sebi podigao ljestvicu.

Iznimna kvaliteta vina koju smo tu večer kušali, obogaćenost žilavke u svim varijantama, blatina i trnjak koji se sad mogu nazvati svjetskim vinima kao i prepoznatljivost pojedinih internacionalnih sorti primjerice pojedinih merlota kao i kupaža govore tome u prilog. Iz godine u godinu Hercegovina gradi svoju vinsku scenu ne samo kroz rast i razvoj vinarija već i kroz odgovarajuću autohtonu gastro ponudu kao i sve veći broj vinskih sajmova i događanja. Uz Kušaj ljubuška vina, Salon žilavke i ostale manje eno-gastro događaje BLAŽ je temeljna prepoznatljivost Hercegovine kao Vinitaly Italije ili VINOcom, Vinistra i Vinart Grand Tasting Hrvatske. BLAŽ nije samo udruga već barjak pod kojim cijela vojska kako zapadne tako i istočne Hercegovine bezrezervno mora stajati kako bi se svijetu predstavili i postali prepoznatljivi kroz isti interes, a to je žilavka i kroz zajednički trud i ulaganje postaviti je kao kraljicu na zasluženo prijestolje.

Kušaj ljubuška vina

Nedavno održan vinski događaj koji je u spektakularnom prostoru restorana „Amfora“ okupio ljubuške vinare točnije njih osam – vinarije Begić, Milas, Majić, Škegro, Nuić, Buntić, Sušac i Keža – reprezentativno je predstavilo bogatu ponudu te hercegovačke vinske mikro-lokacije. Hvale je vrijedan entuzijazam i želja ljubuških vinara obogatiti hercegovačku vinsku scenu još jednim takvim događajem koji se već treću godinu uspješno održava.

Ove godine događaju su prethodile radionice i savjetovanja struke koje govore u prilog ozbiljnosti pristupa projektu kako bi rastao i održao se i u nadolazećim godinama. Tako je hrvatski priznati sommelier i predavač Mario Meštrović svojim prisustvom i savjetima pružio podršku jednoj prekrasnoj vinskoj priči koju svim srcem podupiremo i mi.

Sommelier Mario Meštrović i Mirko Škegro (vinarija Škegro)

Netom prije trebinjske zvijezde „Salona žilavke“, a ususret velikom BLAŽ–u Međugorju susret ljubuških vinara „Kušaj ljubuška vina“ poslužio je kao prekrasna uvertira hercegovačkih ljetnih vinskih događanja. Dokaz je to izuzetno brzog, a kvalitetnog napretka hercegovačke vinske scene koja šireći svoje grane samo dodatno učvršćuje zajednički interes svih vinara, a to je brandiranje tog kraja.

Z. Milas, A. Vučić, R. Alilović i T. Delić

S tim i takvim imputom stvoren je besprijekorno osmišljen vinski događaj koji može parirati bilo kojem etabliranom festivalu vina. Ogroman vrtni prostor među maslinama, svjetlost svjećica i reflektora s prostrane bine koja se presijavala u bazenu uz ugodne taktove dajući dodatan glamur. Također i pladnjevi autohtone hercegovačke gastro ponude kojih je na stotine izišlo iz kuhinje bili su dio plana kako sve prisutne pozitivno kolektivno hipnotizirati.

Mnoga poznata lica struke iz regije i šire došli su podržati i uživati u ambijentu posebnog ljubuškog terroira koji tim vinima daje specifičan i poseban pečat. Međutim događaj večeri dogodio se kada je Zdenko Milas s mikrofonom u ruci u maniri Mick Jaggera, samo što nije mahao i bokovima, pokazao kako osim sto je vrstan odvjetnik i vinar ima i izvrsne glasovne sposobnosti. Taj izniman gospodin po manirima, a roker u duši kojeg imamo čast poznavati svojim nastupom je dodatno obogatio cijeli događaj dajući mu spontanost i autentičnost.

A upravo to plijeni i osvaja čovjeka pomalo sitog prijetvornosti i plagijata u svim segmentima danas. U tom i takvom savršeno modeliranom ambijentu ipak su vina bila zvijezde na prostrtom crvenom tepihu. Intenzivno prateći hercegovačku vinsku scenu posljednjih godina česti smo gosti kako vinskih događaja i vinarija tako i restorana. Prepoznali smo odavno potencijal i ljepote cijelog tog kraja koji osim nedirnute prirode nudi autentičnost eno-gastro užitka. Ako niste jeli sir iz mijeha s uštipkom i gledali u vodopad na Koćuši s čašom žilavke u ruci niste osjetili Hercegovinu na pravi način.

Stoga je Hercegovina naša preporuka svim eno-gastro ljubiteljima jer će vas očarati poput skrivenog dijamanta. Hvala organizatorima na pozivu i jedinstvenom doživljaju.

Kala – new menu by Dino Šeparović

U kreativnoj oskudici umijeća i hrabrosti biti svjedok rađanja novih ideja i stvaranja novih svjetova u gastronomiji blagoslov je i privilegij. U skrivenim kalama Supetra među kamenim zidovima iz kojih pomalo divlje rastu brački kapari kao iskra već godinama tinja vatrena strast Dina Šeparovića za dobrom spizom i lipim pijatima. Kala Supetar stoga osim svojom specifičnom ambijentalnošću lokalnog otočkog ozračja donosi dašak europskog štiha na jedan neupadljiv i prirodan način.

Za ovu sezonu preuređen prostor kao i novokreirani menu uz obogaćenu vinsku kartu jamče putovanje dalje od supetarske luke te otvaraju horizonte nekih novih tajnovitih i još neistraženih mora. Urbano-robinzonski štih u kojem dominira sirovost zaboravljenih okusa i najzahtjevnijeg konzumenta ostavlja bez daha priskrbljujući mu tako neki novi i drugačiji kisik za opstanak.

Carpaccio od brancina, majoneza kapara, sirup bazge i citrusa, morska šparoga

I tajnovitost Chefa koji vas preko zalogaja uvlače u mrežu senzacionalnog doživljaja zaboravljene Dalmacije koja drsko i pomalo divlje pleše na savršeno kreiranim pijatima. Nakon tri pozdrava iz kuhinje shvatite koliko Kala voli što ste sjeli za njene stolove koji se svakim slijedom sve više šire primajući vas bliže k srcu u svoje slasne gastro odaje.

Tuna a la tartare, avokado, svježi krastavac, emulzija grejpa, majoneza vlasca i hrena

Već prvi pozdrav – tartar od cikle na rižinom papiriću svojom originalnošću i senzacijom okusa otvara vrata skrivenih odaja. Pa tako tapenadu berete s masline, a prstenom mrkve i đumbira odbacujete sve predrasude i zaručujete se za hrabrost tako nešto i na takav način nuditi. Nas dvoje znamo kako Dino & Mia tu hrabrost imaju. Osim što su cijeli svoj život podredili eno-gastro bajci Kala te zbog toga već godinama proljeća i ljeta umjesto putujući po svijet provode u tom svom malom svemiru, želja im je svijet dovesti na taj svoj neodoljiv planet. U tu božansku kušaonu istine koja vas nikad ne laže.

File brancina, jakobova kapica, pire celera i cvjetače, brokula, sjemenke tikve, buerre blanc

U njoj srećete i brancina kako s morskom šparogom pliva. U njemu se ćute sve njegove plime i oseke i uzeta sol sa sike. Sve je uzeto iz prirode te se isto ponovno vraća i daje. Fuzija trenda i tradicije primamljivo zove svoje pristalice nudeći im ugodu bosih nogu i spektakularne dokolice. Od jednostavne gole namirnice s okusom Dalmacije koju kako Mišo pjeva “..ne mogu drugo nego da je volim ” do iste te namirnice koja na svim jezicima progovara te na taj način postaje građanin svijeta kao i janjetina koju smo jeli. Ona je mogla biti servirana u bilo kojem svjetski poznatom restoranu ipak u Kali uz savršenu preciznu tehniku obrade, priloge i začine ona baštini i lokalnu pripadnost sta joj daje dodatnu i posebnu zavodljivost.

Janjeći file, janjeći rague, pire graška s ovčjim sirom, sotirani mladi luk, rolada od krumpira punjena datuljama i brusnicama, janjeći au jus

Ne nalazi se Kala na autoputu brzog užitka s instagramskih već viđenih slika. Ona je skrivena u kaletama mašte gdje još naši stari piju vino i igraju na karte. Ondje gdje Giuliano uživa kao dječak s omiljenim autićem, a ja kao zaigrana djevojčica gradim dvorac od pijeska emocija. Kala je upravo ondje gdje i treba biti – na ruti svakog onog tko zna guštati. U sumrak viroznog čovječanstva pritisnutog epidemijama straha Kala nudi predah od životnih rovova i rata. Ona svojom jedinstvenošću zove otvoriti prozore i osjetiti kako u spizi i vinu vonja kamen, motar i more. Ona zahtjeva trenutak predaha za stolom. Uživanje u majonezi od kapara i aceto perlama šipka, cvijetu soli i raznim nevjerojatnim kulinarskim novotarijama. Stalno praćenje trendova u kulinarstvu, stažiranje u renomiranim i priznatim restoranima, iskustvo slobode eksperimentiranja te kreativnost u praksi Dina je posljednjih par godina lansirala iz vrtićkog igrališta u sam vrh dalmatinske kulinarske scene.

Konstantno koketiranje s okusima ponekad i naizgled nespojivih kombinacija izbrusilo je specifičan ukus i opravdalo njegov sluh za pogođenim pairingom, a sve u cilju idealnog balansa. Upravo takvi su i njegovi pijati. Pogođeni i po mjeri čovjeka koji se zadovoljava samo najboljim i nikad nije do kraja zadovoljan. Dino Šeparović je mladi kuhar kojem se smijesi blistava karijera i velika budućnost. Samozatajnom, skromnom i naučenom predanom radu samo je nebo granica. Kao ljubitelji njegovih maestralno pripravljenih zalogaja i čarolije Kale mi ćemo sigurno uvijek iz prvih redova gledati Kaline predstave i pljeskati.

Vinarija Bire

Već i sam antički naziv Korkyra Nigra ili Crni otok, Korčuli daje začin tajnovite privlačnosti. Miris borovine i čempresa pomiješan s ljetnim maestralom ulazi duboko u nosnice oblažući moždane frekvencije morskom solju i otočkim šušurom. Stigli smo ranim trajektom s Orebića i prvu jutarnju kavu uz limenu glazbu popili na rivi u Lumbardi. Taktovi evergreena teleportirali su nas u prošlost i mi smo u jednom trenutku postali statisti Smojinog „Maloga mista“. To je između ostalog veličina Korčule koja odolijeva betonizaciji turizma i stavlja svoju autentičnost ispred trendova.

Kako su i neki naši korijeni niknuli u pržini tog malog mista s posebnim guštom smo upijali slike tog jutra. Čekali smo deset sati kad smo imali dogovorenu posjetu vinariji Bire. Ushićeni ka mala dica kad ih prvi put odvedeš gledat utakmicu Hajduka stigli smo pred ulaz u vinariju te hipnotizirano gledali u impozantni natpis Bire winery.

U hladu starog oraha ležao je dlakavi ljubimac koji je podigao glavu znatiželjno gledajući pridošlice. Po veselom mahanju njegova repa shvatili smo da dolazi gazda i ugledali Franu Milinu kako se laganim korakom penje prema nama. Već nakon rukovanja shvaćamo kako ispred nas stoji veliki radnik, a tijekom obilaska vinarije uviđamo kako razgovaramo i s velikim vizionarom. Počevši od ničeg, kako i sam Frano kaže, dvanaest godina je na velikoj strmoj parceli zidao male kamene kućice te u njima stvorio idealne uvjete odvojivši tako svaki segment u procesu stvaranja svojih vina.

Oplemenjeno cvijećem i zelenilom, stablima masline, smokve i rogača kao u rajskom vrtu odvija se proces proizvodnje famoznog Grka Bire – vina kojem ne treba nikakav marketing ni reklama niti ovo što mi sad pišemo jer je davno etabliran svojom vrhunskom kvalitetom, kakvoćom, jedinstvenošću i karakterom. Spuštajući se kamenim popločanim stazicama mirišući zemlju netom zalivenih cherry rajčica stigli smo do stare konobe u kojoj je sve i počelo danas adaptirane u prekrasnu kušaonicu s potpisom.

Kao s kakve razglednice s prozora i skalina smiješili su se rascvjetani đirani, a mi smo s nestrpljenjem dočekali prve čaše rashlađenog pjenušca i rosea. Slane srdele, marinirani inćuni, motar uz tostirani kruh s ružmarinom i maslinovo ulje. Pršut i kozji sir uz domaću marmeladu od naranača koju pripravlja gospođa Višnja Milina činili su slasne zalogaje savršeno sparene s vinima.

I taj osjećaj lakoće komunikacije koju vino osigurava ljudima na istim frekvencijama nemjerljiv je i poseban. Vrijeme staje, a u stvari leti ne dotičući vas ničim osim blaženstvom. Zalogaji i gutljaji klize lagano kao riječi s ukusom i mjerom koja pogađa cilj – a cilj je doživljaj istine na ogoljenoj stini u čiju nutrinu ponire more i cijeli svemir.

Ta istina kao riba u mrižu ulovljena je u bocu Bire vina ušivena na sve atome i kemijske spojeve kojima daje jedno jedinstveno ime – Grk iz Lumbarde! U tom ambijentu Korčula progovara onom tko je želi slušati pa tako dogovoreno radno vrijeme vinarije od 10-12h fleksibilno se protegne do 16 sati. Moglo je biti i duže jer je bilo tema. Nova moderna vinarija u izgradnji koja će biti na vrhu ukopana u zemlju predviđena za barrique trebala bi biti gotova tijekom sljedeće godine. Ostatak razgovor ostavljamo za tad kad ćemo doći vidjeti kako se svemirski brod spustio među kamene kućice i masline.

Nismo ni obišli položaj Deforu, vinograde Grka a nismo ni bosi prošetali po užarenoj pržini. Korčulo vraćamo ti se uskoro da nas ponovno primiš i opiješ svojom lipotom. Ti crni otoče nedirnute lipote, ljudi vizionara i najlipših bilih vina.

Vinarija Poletti – 180 godina vina & ljubavi

Iza svakog projekta stoji vizija iza svakog uspjeha stoji trud i žrtva, a iza svega toga stoji čovjek. Peter Poletti za prijatelje Piero možda je jedna od najkompleksnijih osoba koju smo do sada upoznali. Taj autentični istrijan svojim širokim osmjehom na prvu osvaja, a osobnošću i karizmom plijeni i izaziva respekt gdje god se pojavi.

Red i idealan balans koji izviru iz Piera preslikani su na sve čim se ikad bavio i bavi između ostalog i na njegova vina. No ta umješnost možda se najbolje mogla vidjeti i doživjeti na proslavi 180 godina vinarije Poletti. Duga i bogata tradicija predstavlja stabilan temelj na kojem je vinarija rasla i razvijala se do danas međutim tek Pierovo preuzimanje vinarije i njegova vizija stvaranja vrhunskog buteljiranog vina lansira vinariju Poletti u sam vrh istarskog vinarstva.

Tako možemo reći kako su svi njegovi preci zasigurno zadovoljni učinjenim. Devet hektara svojih vinograda, 30 000 butelja godišnje, wine bar Casa Manzolin u staroj jezgri Poreča kao i heritage hotel u izgradnji. Casa Manzolin taj dan bila je u fokusu brojnih novinara i blogera koji su konstantno na portalima i mrežama objavljivali tekstove i fotografije senzacionalno uređenog prostora i uzvanika.

Domaćin je ugodnim glasom u stilu Barrya White nakon dobrodošlice i uvodne riječi izmamio suze u oku predstavivši svoju suprugu Loredanu bez koje kako je rekao „ničeg ovog nebi ni bilo“. Samozatajna Loredana Poletti u nebesko plavom kostimu plijenila je svojom elegancijom, a slika njih dvoje s djecom (Matteom, Glorijom i Gracijom) jasno je govorila o životnom uspjehu Polettijevih kojeg su postigli zajedno.

Možda su famozni Merlot 1842 lansiran za tu prigodu kao i obilježavanje obljetnice 180 godina bavljenja vinarstvom poslužili kao povod slavljenja sveukupnog postignuća i životnog uspjeha to dvoje nevjerojatnih ljudi koje imamo privilegij zvati svojim prijateljima. Obitelj, suradnici i prijatelji bili su svjedoci veličine Piera kao čovjeka koji je zahvalivši svima, od radnika Mirka i Sandra u vinogradu do Jasne koja kao partner vodi posao u Casi Manzolin, pokazao kako je timski rad postavljen na čvrstim temeljima vizije, truda i ljudskosti jedini put ka uspjehu.

Pierova energija doživjela je svoj maksimum izvođenjem Porečanske himne „La Mula De Parenzo“ te nam je nekadašnji turistički vodič, DJ, danas vinar i ugostitelj pokazao još jedan od svojih brojnih talenata. Piero Poletti svoje dobro raspoloženje prenio je na sve nas koji smo u predivnim taktovima zlatnih osamdesetih uz zalogaje iz kuhinje sve bogato zalijevali Poletti vinima. Rashlađena malvazija uz kanape s plodovima mora, rose Rossella uz ručno rezani istarski pršut i sir te merlot uz mini burgere za kraj.

Ovaj događaj je svakako zahtijevao veliku organizaciju i tim ljudi međutim ležerna atmosfera koja je nesputano klizila ostavljala je dojam da je to najspontaniji događaj na svijetu uz sladak after-taste i dojam jednostavne profinjenosti i čistog užitka. Pod zvjezdanim nebom Poreča na terasi Case Manzolin slavio se život. Život i kakvim ga možemo napraviti. Piero i Loredana svoju su priču strpljivo i s ljubavlju modelirali. U nju su utkali svu ljubav i strast, cijelog sebe.

Izbrendirali su na jedan iskren i autentičan način svoj životni stil i put te za razliku od Frankija koji kaže: „..regrets, I have a few..“ oni ne žale ni za čim. A to je tek početak.

Matteo Poletti, naslijedivši od oca mnoge talente, uz studij enologije koji završava garancija je trajanja i dugovječnosti ove posebne vinarije koju će prenositi nova generacija. Postoje ljudi koji vas nadahnjuju i s kojima se kliknete na prvu. Puno više od nas samih neka nevidljiva ruka vodi vas do njih. Ne samo kako bi se družili i pili izvrsna vina, već kako bi od takvih ljudi učili. Ljudi kakav je Piero Poletti danas ima malo. On vam srce stavi na pladanj uz zvuk Barrya Whitea i još s vama zapleše.