Emporia Wine Dine Hotel

Josip i Ivana Martinović

Oduvijek smo mišljenja kako su ljudi nosioci života. Svojim mislima i djelovanjima iako ne doslovno ali na jedan suptilan način pomiču planine. Planine su to o koje se spotiču predrasude, sva ograničenja i zabrane. Takvi ljudi unose životnu energiju u prostor, oživljuju stvari postajući oruđe u rukama Tvorca te i sami sudjeluju u stvaranju života. Uvijek ponavljamo kako nas je do takvih ljudi dovelo upravo vino. Vino traži svoje ljude kojima će se otkriti, izići iz sjene i bez srama pokazati.

Na mjestima koja ne stoje u prvim redovima i ne iskaču iz pašteta skrivene su oaze neizgovorenih utješnih riječi i osmijeha. Dolinom kojom Neretva šumi prema jugu, a natruhe morskog zraka ćutiš nad mostarskim vinogradima, protegnuo se poput zadovoljne mačke hotel-vinarija Emporia – Carski vinogradi. Moderno je to zdanje savršeno arhitektonski dizajnirano kako bi ugodilo i najzahtjevnijim gostima.

Vinarija, hotel, restoran i bazen čine savršenu kupažu za dušu i tijelo upravo poput vina koje za vinariju kreira jedan od najboljih enologa na ovim prostorima – Josip Martinović. Josipovo čistokrvno hercegovačko enološko znanje i talenat brušeno je godinama europskim i svjetskim iskustvima te je u partnerstvu i prijateljstvu s Đenanom Pekušićem doživjelo svoju renesansu upravu ovim projektom.

Emporija je stoga osmišljena ne samo kao vrhunski vinski resort za uživanje već kao univerzalna postaja za lansiranje na ono mjesto na kojem smo oduvijek željeli biti. U svom miru, zadovoljstvu i ugodnoj tišini životne radosti. Na tom mjestu sve je podređeno tebi. Spavanje u ostakljenoj sobi u koju prodiru zvijezde koje se igraju na skupoj posteljini kao i buđenje s pogledom na maglovite vinograde ucjepljujete u trenutak koji se ne da zaboraviti.

Večera kojom okusi osvajaju sve ono što do tada nije osvojeno u tvojoj organoleptici. Prepun restoran, a svaki stol u svojoj nevidljivoj kapsuli zadovoljstva. Tu noć je kišilo, a kišne kapi su poslužile kao dekoracija slučajnog koncerta na površini osvjetljenog bazena. Duboko u sebi osjećaš kako savršenstvo možeš doživjeti i kad uvjeti nisu idealni.

Ipak ograničenja se nalaze samo i isključivo u nama i našim očekivanjima. Kad se čovjek usudi zagrebati po površini onog što zovemo svakodnevni život pronaći će pukotine kroz koje može provući svoje skrivene nade. Tek tragajući i tražeći nalazimo.

Tako smo i mi pronašli mjesto na kojem se ne pije samo izvrsno vino i ne jedu samo izvrsne delicije koje priprema Chef Vedran Vričić već izvor na kojem možemo do vrha napuniti svoje potrošene baterije. No nisu za taj doživljaj samo zaslužni savršeno dizajnirani zidovi već i ljudi koji poput stupova drže to mjesto kako bi moglo letjeti.

Podrumi Andrija

Ako bi htjeli predstaviti jedan od najreprezentativnijih podruma zapadno-hercegovačkog vinogorja tad bi to definitivno bili Podrumi Andrija. Osim veličinom i izgledom to bezvremeno mjesto, ukopano u temelje povijesti vremena i tradicije, zarobljava posjetitelja osobnošću i karizmom obitelji Ćorić. Ljubav prema lozi, duboko utisnuta još od djeda Andrije u genetski kod svih generacija Ćorić, izvor je s kojeg piju vinogradi u Paoči – srcu čitlučkog Brotnja.

Andrija Ćorić

Blizina mora uz sastav tla, nadmorska visina od 230 m te cjelokupan terroir, stvaraju izuzetnu mediteransku mikroklimu i kao prekrivač dobro ušuškavaju i čuvaju žilavku i blatinu kako bi od sebe dale najbolje. Kako bi sveta sirovina uzeta iz prirode bila obrađeno na najbolji način bez agresivnih intervencija te promijenila dimenziju iz grožđa u božansku kaplju, godinama su zaslužni vrhunski enolozi. U počecima enologinja Vesna Bućan dok posljednjih godina vibrantna kapljica uspješno oživljava pod virtuoznim dodirom enologa Josipa Martinovića. Već na prvi pogled prilikom posjeta vinariji zaključujemo kako iza besprijekorne i ugodne vizualne scenografije stoji vinarija vrhunske suvremene tehnologije i izuzetno velikih kapaciteta.

Obiteljsko naslijeđe, čvrsta povezanost braće Valentina i Mire Ćorića te vizija njihove djece u izravnoj su sinergiji s izuzetnom kreativnošću i hrabrošću enologa za pažljivim eksperimentiranjem i pametnim pomicanjem granica. Kroz te odnose filtriraju se vina koja u sebi uvijek zadržavaju ekstrakt žive ljubavi i poštovanje prema nasljeđu i tradiciji.

Enolog Josip Martinović

Stoga ne čude brojne nagrade vinima, Podrumu Andriji kao najuspješnijem poduzeću općine Čitluk za 2019. godinu kao i nagrada Miri Ćoriću za managera godine. Također izvoz njihovih vina u gotovo sve europske zemlje, SAD i Kinu govori o respektabilnoj kvaliteti te opsegu i ozbiljnosti firme. Postupan i konstantan uspješan rast potaknut potražnjom i trendom vinskog turizma u novije vrijeme poprima atraktivne vizure kroz restoran i luksuzan smještaj u samoj vinariji.

Ponuda hrane i smještaja uz degustaciju i obilazak vinograda kompletna je usluga koju svaki svjetski vinoljubac želi i traži. Obiteljski slogan “uvijek žedan nikad pijan” zove na susret i druženje te se taj glas daleko čuje jer dopire duboko u čovjekovu srž potrebe za utaživanjem duhovne žeđi. One žeđi za susretom i razgovorom na zdencu života koji liječi i nakon kojeg prestajemo biti žedni.

U tom i takvom duhu otišli smo iz podruma Andrija napojeni i siti pretilosti istinskog doživljaja koji oplemenjuje i boja naše dane. Otišli smo kako bi se ponovno vratili i vino pili. Posebnost svake individue spoj je više različitih faktora i utjecaja, proživljenog iskustva i događaja te usudili bi se reći kao i kod vina izraste u osobnost po kojoj je ta osoba ili vino prepoznatljivo. Vino iz Andrijinog podruma počiva na temeljima tradicije, raste u bratsko-sestrinskoj ljubavi, oplemenjuje znanjem i iskustvom, a okom novih generacija otvara i širi vidike.

Ako je vinar točka na i terroiru i osobnosti koja uskršnjava svaki put kad otvorimo butelju onda su ova vina spoj ljubavi, snage, upornosti i hrabrosti, puno znanja i malo ludosti. To malo ludosti dokaz je vjere u cijelu priču od samih početaka koja je imala svojih uspona i padova. Jer ondje gdje razum i logika prestaju nastupa vjera. Vjera u zemlju, trs, čovjek, a za to uvijek treba doza hrabrosti i pozitivne ludosti koja nosi i širi entuzijazam u ovom slučaju kroz vino. Vino koje se pilo, koje će se piti, vino koje od kulta postaje svakodnevno blago na oltaru obitelji.

I za kraj završili bi aforizmom Valentina Ćorića kako „nitko nije velik ako ga mali ljudi takvim ne smatraju“ stoga je podrum Andrija veliki podrum s velikim vinima jer u njima uživaju obični mali ljudi kao mi.