Samo autentičnost pronalazi siguran put do promatrača te skidajući mrenu ustaljenih i već viđenih trendova pruža mogućnost novog upoznavanja. Danas možda više nego ikad kad na svim poljima inicijativu preuzimaju blockbusteri fotokopija biti svoj i autentičan hrabar je presedan. Mjesto radnje – Nerežišća na otoku Braču definitivno nije mjesto za unosan ugostiteljski biznis međutim Saša i Magdalena Senjković u samom centru tog otočkog malog mista otvaraju wine-bar i restoran.
Što zbog logičnog nastavka njihove obiteljske vinske priče, što zbog izuzetnog Magdaleninog kuharskog talenta kojeg odavno brusi na pravim mjestima njihova eno-gastro priča ruši barijere predrasuda i udara temelje novim trendovima. Ambijent usporenog protoka vremena uvlači vas u njedra nekih prošlih vremena dok vas svaki Magdalenin pijat opija dalmatinskim mirisima. Čista i nevina namirnica na pijatu obrađena kako bi zadržala sve gušte, a posložena kao platno akademskog slikara koje ne miriše na terpentin već na najlipše mirise djetinjstva. Tri stola, a na svakom po jedan par čija je interakcija kroz hranu i vino tu večer pojačavala note zaljubljivanja. Energija Saše i Magdalene vidjela se na mjesečini isprepletena među sljedovima. Nakon četiri senzacionalna pozdrava iz kuhinje i čaše osvježavajućeg izvrsno kreiranog njihovog vermuta sva tri stola bila su dobro naložena za priču koja je slijedila.
Moglo se cijelu jednu filozofsku raspravu razviti oko toga zašto je ta Magdalenina srdela iz savura toliko posebna. Jesu li njenom savršenom okusu pridonijeli znalački pomiješani dodaci, izvrsno kreiran pijat ili probuđena svijest o generacijama prije nas koje je srdela othranila. Genetika žuljavih ruku ribara u čijim mrežama se i danas modri i koprca ta dalmatinska hranilica ka brižna mater na čijim smo se prsima svi odgojili.
Dati joj jedno takvo prestižno mjesto i uvrstiti je u svoj meni usluga je visokoj gastronomiji. Ona iskrena melodija života kao iskra zapalila je suho sijeno duša svih nas za stolovima. Letimičan pogled na druga dva stola utvrdio je kako bračni parovi amerikanaca i slovenaca, odrasli na drugačijim okusima, upravo zbog autentičnosti autohtone namirnice razumije govor Magdalenine kuhinje.
Nježni janjeći tartar u kombinaciji s hrskavim gavunima i čipsom od focaccie samo zvuči šokantno i svojim umami okusom opravdava Magdaleninu odvažnost poslužiti takvo izvrsno jelo. Konfitiranu grdobinu tanko narezanu i prelivenu božanskim umakom u koji je dodano ulje lista smokve u prošlosti nisu pripremali na Braču ali okusi otoka utkani su u svaku komponentu jela.
Svaka od tih komponenti smišljeno je dodana kako bi se jelo u konačnici savršeno sparilo s vinom. Uz srdelu rose od plavca Spoža, uz janjeći tartar crna kupaža Bročko rič. Sofisticiranu grdobinu poljubio je pošip Sentiment dok je uz karakternu tjesteninu sa škampom zaplivao pošip iz drva Tristeca. Magdalenin pristup namirnici uveliko se razlikuje od pristupa brojnih drugih Chefova čija smo jela kušali. Njena dominantna osobnost i svestranost te sklonost ka pomalo izazovnom i originalnom odabiru obrade namirnice u slučaju bolonjeza od sipe doživio je svoj vrhunac.
Glave lagano izdinstane u savršen pikantan umak, a na vrhu nježno tijelo sipe izrezano na tanke tagliate uz gutljaj plavca malog Boso pripremao nas je na krešendo večeri. Kao prava bročka cura Magdalena Senjković ne bježi od svojih korijena dapače onaj šug koji iz njene osobnosti zrači, a koji se na njenom pijatu vidi i osjeti upravo je autentičnost. Postaviti tako iskreno i sa stilom svoju eno-gastro priču znači u prvom redu biti svjestan bogatstva i kapaciteta kraja iz kojeg potječe i u kojem živi kao i jedinstvenog doživljaja koje na takav način može osigurati svojim gostima.
Međutim ipak izuzetno tradicionalno bračko jelo janjetina na špic savršeno ispečena i originalno servirano na grančici ružmarina uz slastan krumpir iz luga odnijelo je krunu te večeri. Uz janjetinu Saša nam je otvorio Ditu iz 2015. godine koja se uz lagani kasnoljetni večernji povjetarac savršeno otvarala. Sve je mirisalo na Dalmaciju. Dalmatinski vonji izbrisali su sa čipkane haljine koju sam na sebi tu večer imala i skupocjeni Chanelov parfem. Pored mirisa Magdalenine kužine jednostavno nije imao šanse. I upravo je to Magdalenin način kako privući i osvojiti svjetske putnike i prave gurmane.
Ne glumeći nikog nego jednostavno biti svoj i prepoznatljiv. Oživiti stare zaboravljene namirnice kao što je arzelinka i od nje napraviti osvježavajući sorbet kojim smo se pripremili za slatki dio večeri. Desert cijeli kreiran od ovčjeg mlijeka i vizualno je bio tako posložen da sam samo čekala kako će mi poput janjeta istrčati iz pijata u kojem je bio štosno serviran. Na kraju kroštule i panna cotta servirane u starinskim šalicama kako bi se ispoštovala tradicija koja Magdaleni izuzetno znači, a uz kompletnu sliku vrhunskog Chefa daje jedan jedinstveni pečat.
Otvaranjem pjenušca u vodi čiji su mjehurići frcali visoko u zvjezdano nebo Saša & Magdalena zatvorili su tu eno-gastro večer u savršenu kružnicu. Doživljaj koji smo svi mi odnijeli sa sobom u Sloveniju, Ameriku i mi u Split najbolji je Senjkovićima marketing, a nama uspomena koja će nas na proljeće ponovno do njih dovesti. I ne samo nas već mnoge zaljubljenike u hranu i vino jer duh tog mjesta jednostavno trebate osjetiti.
