Vino Dalmacije 2024.

Vinarija Miloš

U pretproljetno vrijeme intenzivnih vinskih događanja festival „Vino Dalmacije“ nekako dođe kao jagoda na vrhu šlaga. Slastan zalogaj za cijelu eno-gastro mašineriju koja u službi zaljubljenika u vino kreira svoje vinske karte. I ove godine festival Vino Dalmacije održao se u hotelu Le Meridien Lav s mirisom mora i okusom soli koje je jako jugo unosilo u prekrasno uređen prostor.

Debelim tepihom u koji su kao u vrući pijesak na plaži uranjale noge hodočastili smo nikad ljepše urešene vinske štandove. Nekako se ne možemo oteti dojmu kako je dodir ženske ruke u ovom slučaju direktorice udruge Vino Dalmacije kao organizatora događaja upravo zaslužan za besprijekoran izgled interijera. Monika Prović stoga je uz svoje brojne talente u svoj CV prikačila još jedan i pokazala kako žene itekako imaju mjesta na hrvatskoj vinskoj sceni.

Vinarija Šain-Marelić

Sedamdesetak izlagača iz cijele Dalmacije kao i nekolicina vinara koji su kao gosti festivala stigli iz Hercegovine izložili su svoja nova i svježa ali i ona odležana malo starija vina. Dobra atmosfera specifična za vinska događanja rasla je kako je odmicalo vrijeme i broj degustiranih vina. Dalmacija je specifična vinska regija čija je osnovna razlika u odnosu na druge vinske regije Hrvatske bogatstvo i brojnost njenih autohtonih sorti.

Roko Bekavac i Slaven Jeličić

Osim toga raznolikost terroira spada u dodatnu prednost jer od otoka i priobalja pa do Zagore nailazimo na cijelu paletu različitih i odličnih vina. Tako nas je na primjer pošip kao glavna bijela sorta Dalmacije osvojio u svim varijantama. Domicilni iz Čare gdje po našem mišljenju daje od sebe najbolje kao Sv. Ivan Selekcija vinarije Šain-Marelić za kojim ne zaostaje ni O tom Potom vinarije Markus ili Katichev u kojem ćutiš imotski terroir. Pelješac proslavljen plavcima s Dingača polako ali sigurno dobiva ozbiljnu konkurenciju u onima iz Ponikava. Škrapa vinarije Marlais iz 2013. i 2012. svojom elegancijom i svježinom opravdava ono što je Stagnum vinarije Miloš dokazao.

Dok Stalagmit 2021. – rukatac vinarije Miloš spada među najbolja vina koja smo na festivalu kušali. Bogatstvo dalmatinske božanstvene kombinacije sunca, mora, škrte zemlje i obiteljskih malih vinarija kao šta je vinarija Pavičić s Hvara daje najbolje što jedna sorta može dati. Stoga nije ni čudo kako je bogdanuša ove vinarije u svim kombinacijama osvojila naša organoleptička papila. Vugava, točnije sva tri bisera vinarije Lipanović – svježa, iz drva i macerirana koje trebaju biti prisutne u svakom boljem dalmatinskom restoranu kao najbolji primjer autentičnosti i raskoši jedne sorte kroz koju možemo osjetiti znoj i žulje prošlosti. Ne možeš ne kušati predivne debite i maraštine kako Ante Sladića i Marka Sladića iz Plastova kao i one bliže moru vinarija Birin i Baraka.

Vinarija Lipanović

Sva crvena vina vinarije Baraka, a posebno babić odaju izuzetno elegantna i moderna vina koja pri tom nisu izgubila sortnost i Dalmaciju kao glavnu aromu. Istaknuli bi kako nas već godinama oduševljava vinarija Grabovac sa širokom ponudom i izuzetnom kakvoćom svih svojih vina. Od pjenušaca, bijelih svježih i odležanih do crvenih u svim varijantama, deklarira ovu imotsku vinariju kao jednu od vodećih i najkompletnijih vinarija Dalmacije. O hercegovačkim vinima nećemo puno pisati jer svi koji prate naš rad znaju koliko o njima pišemo i koliko njihova vina volimo i pijemo.

U našim vinskim podcastima „Nazdravite s nama“ možete upoznati brojne bosansko-hercegovačke vinarije i vinare, a nama je izuzetno drago što su bili pozvani kao gosti Vina Dalmacije. Vino Dalmacije raste i razvija se kao živi organizam koji polako počinje dobivati glavu, tijelo i rep. Svi komplimenti za dobro osmišljen odlično organiziran festival, za nas dvoje do sada najbolji uz malu primjedbu izostanka dalmatinskih pikuleca koje bi pratile kušanje vina. Broj vinara bi mogao biti još i veći, a ponuda vina još bogatija kad bi nas sljedeće godine obradovali i oni koji nisu bili, a bez kojih ovaj festival ne može. Bogatstvo autohtonih dalmatinskih sorti je forte ovog festivala te degustacija istih s najboljih položaja kao što je Defora treba biti prisutna na ovakvom vinskom događaju.

Dalmacijo sve ti cvalo i mi ovim redovima molimo ujedini svoje snage jer jedino tako možemo izbrandirati ovu našu Dalmaciju kao vinsku regiju. Vino Dalmacije u budućnosti po našim predviđanjima neće biti samo jagoda na vrhu šlaga već cijeli kup slatkog voća za čije će kušanje živjeti svi.

Vinarija Marlais i aromatika Pelješca

Pošasti betonizacije zelenih površina, plaža i makadama poluotok Pelješac kao posljedni Mohikanac ponosno odolijeva zadržavajući tako svoju autentičnost i šarm. Skriven od devastiranja poput dalmatinskog težaka utočište pronalazi u dječjoj staklenoj kugli u kojoj oživljava. Liječeći čovjeka svojim pomalo divljim i živopisnim krajobrazima, konobama i ladovinom odrina ispod kojih se ispija vino. Od Stonske prevlake do rta Lovišta prostire se 65 km raja djevičanske naravi kojoj se ne smije ništa oduzeti osim s mjerom dodati.

Brojne vinarije, slavni položaji poput Dingača, Postupa te školjke (dagnje i kamenice) oduvijek su privlačili zaljubljenike u hranu i vina. Tako smo i nas dvoje česti gosti tog rajskog vrta iz kojeg kao iz nepresušenog bunara grabimo vodu života. U vinariju Marlais u Ponikvama stigli smo u vrijeme ručka.

Gotovo mističnu tišinu dalmatinskog dvora remetio je prijateljski lavež psa jer kakva je to vinarija bez najboljeg čovjekovog prijatelja. Antu Marlaisa vlasnika vinarije nedugo smo prije toga upoznali na jednoj večeri na kojoj smo kušali njegova vina i bili oduševljeni. Na prvu nam se svidio taj izuzetno jednostavan i dobroćudan čovjek širokog osmijeha i topline koji nam je skromno i nenametljivo predstavio svoja fantastična vina.

Ante Marlais

Kako su ipak vinograd i vinarija mjesta stvaranja vina na kojima im najbolje možemo osjetiti dušu, mi smo taj dan sjedili među Antinim bačvama. Kušajući rashlađeni rose Rapsodiju od plavca malog  i bijelu kupažu Dišpet od rukatca, pošipa i malvasije dubrovačke uz tek iz mora izvađene kamenice i dagnje na buzaru, doživljavate sveobuhvatnost vremena i prostora koja vas poput big banga lansira u više sfere postojanja. Na pragu punine života kao niz padinu vinograda nazire se istina koja nas prosvjetljuje svojim vinskim kapljama. Stoga smatramo kako su vinari posebna vrsta ljudi od Boga odabrani širiti radosnu vijest. Apostolska svrha vinskih pomazanika koji stvaraju svoja vina u suradnji s prirodom i nadnaravnim krvare niz škrape.

U takvim škrtim škrapama nastaje jedan drugačiji plavac mali. Njegova stilistika je drugačija, možda elegantnija, a svježina garantira duge godine odležavanja. Plavac mali Škrapa stoga je dokaz bogatstva pelješke vinske artikulacije koja svjedoci raznovrsnost i specifičnost mikrolokaliteta. To nije vino koje ćete samo piti već je medij pred kojim će vam se horizonti otvarati. Priča koju Ante i njegova supruga Marijana Marlais žele ispričati jedna je predivna priča koju treba pažljivo poslušati.

U svijetu u kojem čovjek sve manje ima vremena za predah i slušanje priča ova mala obiteljska vinarija predstavlja onu biblijsku sjenicu hladovine. Vina Marlais govore u početku skromno i nenametljivo kao Ante dok se ne otvore i pokažu svoju neustrašivu i energičnu stranu poput Marijane čineći savršenu cjelinu.

Jer vina su kao i ljudi.

Kad ih upoznate mogu vas oduševiti.

Vina dekantiranjem kao ljudi upoznavanjem pokažu svoje pravo lice.

Arome koje nakon prvog klika otvaranjem izranjaju na površinu ne mogu skriti istinu o sebi. Ante i Marijana kao i njihova vina i nakon prvog klika su nas osvojili. Pelješac je stoga možda posljednja oaza divote u kojoj još uvijek “judi driti ka kolone” kao sjene prolaze kroz vinograde utjelovljujući svoju mudrost i znanje u nove naraštaje. Vinarija Marlais nosi taj timbar u svojim vinima.

Pelješka vinska avan(tura)

Vozeći se Jadranskom magistralom ostavljajući vinogradske padine Komarne pogled nam je čeznutljivo pao na Pelješki most. Izranjajući iz vode poput Posejdona moćno je pokazivao vizuru kojom će u skorije vrijeme zagospodariti tim prostorom te na taj način put do peljeških vinarija znatno skratiti i učiniti ugodnijim. Međutim kako za sve dobre stvari u životu moraš malo pretrpjeti tako je i naša mala ekipa krivine i rupe na cesti shvatila kao dio šarma tog bogomdanog kraja. U ozračju čarolije iz bajke naša prva destinacija lebdila je u izmaglici nestvarnog dodirujući zemlju samo stepenicama kojim smo se uspeli do nje.

Enologinja Ivana Valić

Saint Hills vinarija, kao uspavana ljepotica, čekala je naš poljubac kako bi nam se predstavila. Činjenica je kako nam ta vina nisu nepoznata međutim kušati ih u krilu terase s pogledom na maslinike i vinograde daje vibrantnu dimenziju vinu oživljavajući ga u čaši. Taj spoj Zalto čaše na kamenim stolovima Saint Hillsa, u društvu enologa (Antonija Car, Ivana Valić), sommeliera (Roko Bekavac), nas dvoje vinskih zaljubljenika i vina utisnuo nas je duboko u zemlju kao loza svoje korijenje u potrazi za vodom.

Grupno otkrivajući tajne Frenchia, Le Chiffrea, Sv. Roka, uživali smo pronalazeći ujedno i sebe. Le Chiffre je definitivno ostavio dubok dojam na svih nas. Potentnošću i elegancijom nosio nas je kao ukroćeni pastuh svjestan svoje snage ali i nježnosti i plahosti. Chardonnay iz drva, u kojem se ono gotovo i ne osjeti, otvorio se pred nama i dao nam se u svoj ljepoti kojom jedno vino može progovoriti. Savršen balans voćnosti, svježine i kremoznosti podsjetio nas je na to kakvi i mi ljudi trebamo biti. Uravnoteženi sami u sebi i s okolinom usklađeni kako bi mogli tako integrirani ugraditi svoj život u cjelokupni zid životnog smisla.

Vina Saint Hills

Nakon svjetskog izgleda Saint Hillsa spustili smo se u Potomje provjeriti temelje pelješkog vinarstva. U dvoru Vedrana Kiridžije još uvijek miriše izgubljena Dalmacija. Mošt u njegovoj konobi još vrije, a šterike i uz vitar gore kao svjetionici pokazujući put kako se u budućnost bez tradicije ne ide. Ta konoba ustvari je vremeplov koji sva osjetila vraća u djetinjstvo resetirajući nas na tvorničke postavke brišući svo nakupljeno smeće vremena.

Vedran Kiridžija i sommelier Roko Bekavac

Kiridžija Dingač 2012. udiše se kao tajna koja govori bez izgovorene riječi. Gutljaj tog vina osvježi nam sjećanje vječne mudrosti i znanje koje smo negdje dok se još nismo ni rodili naučili. Šetajući kaletama stigli smo i do Mrgudića – vinarije u kojoj smo puno puta bili, a nikad je se nismo zasitili.

Vedran Kiridžija

Ako je Saint Hills novi pogled i prozor u svijet, a Kiridžija svjetionik i kompas koji pokazuje put, tad je obiteljska vinarija Bura -Mrgudić kombinacija tog oboje. Pomirivši u sebi dalmatinske mišiće ta kompleksna vina odišu strašću i elegancijom poklanjajući vam smisao u čaši. Postup Mare 2018. Bure – Mrgudić osim nas oduševljava i svog tvorca koji je svjestan kako je za stvoriti takvo vino potrebna posebna konstelacija zvijezda i prst onog gore s neba.

Boris Mrgudić

Ekstraktan i elegantan kao tango u kojem dvoje zaljubljenih umiru od strasti i ljubavi.

Mrgudić Mare Postup 2018.

Nadomak Dingaču pred famoznim tunelom uhvatili smo neuhvatljivi trenutak istine. Onaj kad ništa ne tražite, a sve dobijete. Kad se horizonti otvore i jasno pokažu sliku Pelješca u budućnosti gdje će plesati sve u ritmu suvremene vinske kulture.

Tunel Dingač