Trnjak fest

Andrija Radić i Robert Alilović

Privučeni strašću hercegovaca koji posljednjih godina izuzetno uspješno rade na brandiranju Hercegovine kao vinske regije, rado smo se odazvali prvom „Trnjak festu“. Trnjak kao godinama zapostavljena sorta koja se u prvom redu koristila kao oprašivač blatine i bojadiser u kupažama polako skida veo predrasuda kako ta izuzetno otporna sorta ne može dati velika vina.

Andrija Radić

Na tom tragu bila je i ideja nekolicine entuzijasta, vinskoj publici poznate ekipe iz kultnog Smokva Wine Cluba, braće Tomislava i Andrije Radića, Roberta Alilovića i Udruge vinara Ljubuški, na čelu sa Zdenkom Milasom koji su napravili predivnu priču kakvu trnjak u konačnici i zaslužuje. Njihova vizija stavljanja sorte u ovom slučaju trnjka u prvi plan briše državne granice i uključuje sve vinare na tom bogomdanom terroiru od Vrgorca i Imotskog pa sve do Ljubuškog i Hercegovine.

Savršeno ukomponiran plan i program uz fantastične vodiče Stanislavu Borovac i Mira Barbarića uključivao je obilazak vinarija Domano, Nuić, Grabovac i Pilač svih pozvanih vinskih novinara i blogera prije samog festivala. Bliski susret sa svakom od tih vinarija i njihovim vinima bio je doživljaj za sebe. Raznolikost i bogatstvo specifičnosti mikrolokacija očitovali su se u našim čašama svaka na svoj način. Edukativni osvrt dali su kroz prezentacije i predavanja eminentna imena struke poput dr.sc. Tihomira Prusine – glavnog enologa vinarije Čitluk koji je uostalom prvi još 2012. godine počeo koketirati s trnjkom te nakon prvih eksperimenata vinarija Čitluk zasađuje veće nasade te sorte.

Slušali smo i predavanja dr.sc. Željka Andabake, dr.sc. Gorana Zdunića i dipl.agr.polj. Marija Leke koji svi puno rade na znanstvenom unaprjeđenju vinogradarstva na ovim prostorima. Bilo je zanimljivo čuti iz prve ruke koji su rezultati istraživanja trnjka kao sorte uspoređujući ga s drugim sortama te kakvi su planovi za budućnost. Definitivno se očekuju veći nasadi trnjka i velika vina. Održan je i masterclass na kojem je naš poznati vinski znalac Daniel Čečavac prezentirao osam trnjaka.

Daniel Čečavac

Ugodna i vesela atmosfera domaćina kakva i priliči hercegovačkom šarmu svoj vrhunac doživjela je na sam dan festivala. U jedinstvenom ambijentu Franjevačkog samostana na Humcu, pod vedrim ljetnim nebom, zaogrnut blagoslovom Sv. Ante i sofisticiranom melodijom harfe kršten je prvi trnjak festival. Visoki bijeli stolovi na travnatom tepihu, a pod stoljetnim krošnjama i zveckanje vinskih čaša u kojima su se presijavale zvijezde i vrtio trnjak. Impozantni svjetleći natpis Trnjak pred kojim su škljocali objektivi foto-aparata i mobitela hvatajući magične trenutke tog izvrsnog partija u stilu Velikog Gatsbija.

I naravno 24 vinarije koje su ponosno prezentirale zvijezdu te večeri – trnjak. Bilo ih je od beba tek u povojima do već odraslih i zrelih. Stilski različitih od elegantnih i voćkastih mlađahnih vinarije Prović do onih korpulentnijih i moćnijih vinarija Gašpar, Grabovac i Nuić. Međutim svi su imali jednu istu poveznicu izvrsnih vina koja itekako mogu konkurirati i pronaći svoje mjesto kako na domaćem tako i na svjetskom tržištu. Prvi festival trnjka rasprostro je crveni tepih trnjku i pustio ga da se poput hollywoodske zvijezde zasluženo šepuri pred obožavateljima.

Umjesto Oscara zaradio je statuu, rad akademskog umjetnika Roberta Alilovića koja će kao svjedok govoriti o ovom događaju. O nastojanju i volji ljudi koji žele ostati na svojoj zemlji i sve njene ljepote i potencijale upotrijebiti i staviti u službu generacija koje tek dolaze. Kako se ne bi nepotrebno raseljavali tražeći komadić sunca pod nekim tuđim nebom, diviti se svjetskim vinima dok na svoj prag mogu dovesti cijeli svijet koji će ostati zapanjen i diviti se njima. U stvaranju vina od vinograda do podruma odnosno butelje sudjeluje cijeli tim ljudi u suradnji s big-bossom prirodom.

Tako i u prezentaciji koja je od presudnog značaja za izlazak vina iz tame podruma na svjetlo dana sudjeluje cijela vojska ljudi s vizijom koju treba oživjeti, poljubiti je kao princ uspavanu princezu i probuditi. Ekipa koja je stvarala ovaj festival ne samo da je u tome uspjela već može mnogima poslužiti kao primjer zlatne formule kako se uspješno brandira svoje.

Bravo Hercegovino!

Wine Me Up