Festival Vino Dalmacije 2022.

Pisati iz čistog gušta privilegij je koji pruža subjektivni izričaj doživljenog. Pisati o vinu, a ne biti duboko uronjen, kako bi rekao Oliver u tu “tajnu koja diše”, bilo bi površno. Stoga ne čudi kako naš svaki slobodan trenutak intenzivno pulsira u izravnoj i iskrenoj interakciji sa čudesnom božanskom kapljicom. Vino ne podnosi prijetvornost i laž te na svoj specifičan način izabire svoje sljedbenike.

Vinarija Grabovac

Udruga Vino Dalmacije osim u svom nazivu sadržava i nosi ka mater dite dalmatinsko vinarstvo. Od pelena ga ziba, štima i pazi kako bi naraslo i sve svoje talente pokazalo. I nije lako uštimati to bogomdano glazbalo, tu škrinju punu blaga koja se traži izglancati i pokazati.

Vinarija Zoro

Festival Vino Dalmacije idealna je pozornica sa koje  daleko odzvanja najlipša dalmatinska vinska pisma. 8. i 9. travnja u prekrasnom ambijentu hotela Amphora na splitskom Žnjanu održao se dugo očekivani festival Vino Dalmacije. Promjena nekadašnje lokacije pokazala se odlična iako manje bitna u odnosu na sadržaj događaja, a to su vina. Pregledno poredani stolovi brojnih izlagača dopuštali su prostor za promenadno krstarenje i kušanje vina.

Vinarija Dubrovački podrumi

Raznolikost i bogatstvo Dalmacije očitovalo se na svakom koraku bilo da se radilo o „velikim“ ili manjim boutique vinarijama. Posjetitelji su mogli uživati prvenstveno u brojnim autohtonim sortama u kojima Dalmacija u odnosu na ostale hrvatske vinske regije oduvijek prednjači te u internacionalnim koje pod dalmatinskim nebom dobivaju poseban timbar.

Vinarija Krolo

Guštali smo i divili se onim već poznatim velikim vinima kakvo su Modro Jezero ili Draga vinarije Grabovac kao i Omiškoj Ruži ili Pribidragu vinarije Mimica koji nas vraćaju zaboravljenim biserima kao što su muškat ruža, ninčuša, okatac. Kad je pošip u pitanju, iako ljubitelji virtuoznog toucha Luke Krajančića ta dominantna bijela sorta Dalmacije ima brojne virtuoze i kao vodeća bijela sorta Dalmacije pokazao je svoju potentnost u svim varijantama i različitim mikroklimama, od prekrasnih svježih poput onih vinarija Stina, Krolo ili Volarević do onih odležanih i kompleksnijih iz drva poput Nono ili Mindel vinarija Rizman i Nerica.

Vinarija Opus

Ljubitelji popularnog plavca malog uživali su u specifičnoj sortnoj prepoznatljivosti koja uz dozu šarmantne rustikalnosti sve više dobiva na dugo čekanoj eleganciji i idealnom balansu. Te i takve šampione razlikuje, a ujedno dodatno obogaćuje jedino terroir s kojeg dolaze bilo da se radi o onima s Pelješca, Hvara ili Brača naglašene voćnosti ili onima sa svježinom Komarne.

Vinarija Toreta

Osim otoka i priobalja sve više se ističe Dalmatinska zagora koja zahvaljujući idealnoj mikroklimi i ulaganju posljednjih godina doživljava ekspanziju vinarstva. Najbolji primjeri korištenja prirode i inteligentnog pristupa suvremene tehnologije s vizijom pokazala su iskrena i precizna vina vinarije Gašpar čiji trnjak još osjećamo na nepcu jednako kao i kapljice vinarija Katich i Sušić.

Vinarija Sladić

Uvijek nam je drago vidjeti neke nove mlade vinarije koje su iznjedrili neki predvodnici koji su poput lokomotiva vukli svoje susjede. Tako je sigurno velika zasluga vinarije Bibich što danas vinarije Sladić i ona Ante i ona Marka Sladića imaju izvrsna vina i vinsku priču Plastova koja je svjetska priča. Ili vinarija Rizman koja je iskopala temelje najmlađeg hrvatskog vinogorja Komarna i utabala put ostalim velikim vinarijama s tog područja tako da smo uživali u vinima vinarije Opus koja već sa svojim mladim vinogradima može konkurirati na tržištu.

Vinarija Markus

U tim i takvim pričama leži naše bogatstvo i put budućnosti dalmatinskog vinarstva jer veliki ne postoje samo radi sebe već ih božja ruka postavlja na to mjesto s razlogom kako bi povukli ostale. Ni Pelješac nebi bio danas vinski dragulj Dalmacije da nije bilo vinarija Matuško ili Kiridžija. Zato danas uživamo u svjetskim (ništa manje od tog) vinima s tog područja poput onih vinarija Saint Hills, Grgić ili Skaramuča.

Vinarija Ivica Milan

Stoga više od rada u vinogradu za uspješnost budućnosti dalmatinskog vinarstva važno je raditi na pomalo divljem dalmatinskom temperamentu i mentalitetu te ga iskoristiti u pravom smjeru. Jedan takav smjer je Festival Vino Dalmacije koji svojim nastojanjem želi povezati i vinara Ivicu Milana iz Kaštela i garažistu Markusa iz Zagreba u istu dalmatinsku priču jer oni to i jesu. Ovakav događaj uz sve održane radionice vodeći je dalmatinski vinski događaj koji za svoj trud uz asistenciju Saše Špiranca i njegovog tima iz Vinarta zaslužuje sve pohvale.

Vinska priča Dalmacije nije samo naša priča niti priča isključivo ovog trenutka. Ona pripada svima pogotovo onima kojima je kao baštinu trebamo jednog dana ostaviti. E pa neka onda bude kao najbolji prošek koji je još pradida zakopa u zemlju, a naša ga se dica neće sramiti već će ga s ponosom pokazivati i piti. Tako da bi ponos izdvojili kao vodeću emociju koja nas je preplavila kušajući dalmatinska vina ta dva dana. Otvorena škrinja zlata koja svijetli na ponos svima.

Vinarija Gašpar

Trebamo je samo svi zajedno izglancati i pokazati kako bi se sto bolje pozicionirali na svjetskoj vinskoj karti. Naši vinski ciljevi trebaju biti visoko postavljeni jer to naša vina i traže. Ona traže izlazak iz lokalnih okvira i skidanje okova tradicije koja se preoblikuje i oslobađa kroz nove vidove komunikacije te na taj način privlači i spaja nove generacije. Pustimo dalmatinska vina neka nesputano poteku u rijekama gradeći mostove susreta. Netko će možda reći kako je ovo pomalo emotivan tekst ali mi smo ipak dvoje temperamentnih dalmatinaca koji, kako smo na početku rekli imaju taj privilegij piti vino i o njemu pisati isključivo iz čistog gušta.

“Cupidova” gastro strelica

Na rubovima srednjovjekovnog ribljeg rastera grada Korčule, na šetnici s koje puca pogled na more i Pelješki poluotok, nanizani kao o kadenu leže najbolji boutique hoteli i restorani grada. Nekad šarenilo tipične turističke ponude danas su zamijenili ukusno i sa stilom uređeni prostori i terase od kojih svaka ima svoju vrijednost i priču.

Konoba Cupido

Jedno takvo mjesto na prvu sigurno privuče otvorenošću osoblja koje vas uz osmijeh poziva sjesti pod bedeme tog srednjovjekovnog grada čiju gotovo svaku kuću na pročelju krase grbovi plemićkih obitelji. Gotičko-renesansni stil kao i statut grada iz 13. stoljeća dovoljno govore u korist europskog duha uređenosti života u gradu kroz povijest do danas. Na taj način, stvarajući aureolu sigurnosti svakom posjetitelju uz prirodne ljepote i gastronomiju, poziva i mami.

Tatarski biftek

Uz ponuđenu čašicu pjenušca vrućina se lakše podnosi, a i bolje razmišlja tako da smo se s povjerenjem prepustili Francesku. Ponuda vinske karte ostavila nas je bez daha jer uz pošip, grk, plavac mali i rukatac – autohtone sorte i lokalne vinarije otoka, možete naručiti vina iz cijele Hrvatske i svijeta. Cupido restoran ugodnog urbanog ambijentalnog stila napetog luka čeka pogoditi vas svojom zlatnom strelicom te vam u svakom mogućem hedonističkom smislu ugoditi.

Brbavice

Iako se kao turistička destinacija raznim atributima volimo kititi i isticati, što i nije loše, ipak je još uvijek manji broj mjesta s tako fantastičnom i profesionalnom uslugom i servisom kao Cupido. U gradu Marka Pola u kojem se ljudi ne odriču lako svoje tradicije, a Moreška koja se petsto godina već igra je jedan od dokaza, mi smo dobili tradiciju na tanjuru umotanu u suvremenu priču. Taj dodir Chefa iz kuhinje čudesno je oživio lokalnu namirnicu odjenuvši joj novo ruho.

Domaći makaruni s grdobinom u umaku od grka (Bire)

Tako se mjesečina svojom svjetlošću poigravala sa zelenim makarunima i grdobinom dok je savršeno pečena tuna išla ruku pod ruku s raštikom „na tabak“, a sve to je jako dobro zaplivalo u izvrsnim vinima. Pjenušci s Plešivice, rose iz Slavonije, pošip i grk kao lokalne uzdanice s Korčule ulijevali su se u naše čaše uz ugodne taktove jazza i morski povjetarac koji je milovao naša ozarena lica. U trenucima ugode u kojima mjesečina i vino izbrišu granice, a slika se Cupida odlijepi s reklame i vragolasto poleti iznad naših glava, ostajemo osupnuti ljepotom života i zahvalni na bogatstvu koje imamo.

Pečena tuna s kuhanim povrćem, pireom od bundeve, umakom od meda, maslinovog ulja, limuna & marmeladom od kapule

Korčula kao školjka polako se otvara i kao Venera izlazi pokazujući svoju neoskvrnutu ljepotu. U tom predvorju raja božanskih stvorenja i viteških priča okopanih žuljavim rukama težaka i tradicijom, niču neke nove priče za neke nove ljude i vremena koja tek dolaze.

Kolač dana

Mjesta poput Cupida i ostalih u nizu korčulanske kolajne suvremeni su bedemi koji se bore za novu eru turizma kao vitezovi Moreške. Oni na svojim terasama kao na proplancima čekaju građane svijeta naliti im zvijezde na kušanje.

Poezija u boci Luke Krajančića

Luka Krajančić

Iako postoji savršeni red koji u svojoj moćnoj ruci drži sve, Bog kroz pojedince dozvoljava promjene. One su utkane od postanka svijeta u čovjekov genetski kod kretanja čija amplituda života ima za cilj rast i razvoj pojedinca i cijelog svijeta. Igra kretanja kroz susrete i druženja možda je segment rasta koji dušu intenzivnije od ostalog zalijeva.

Takav jedan susret sličnih ili istih kod takvog jednog odabranog pojedinca doživjeli smo kod vinara Luke Krajančića u njegovoj vinariji u Zavalatici na Korčuli. Kako su Luka i njegova kćer Ivana nakon rosea i jagoda dobrodošlice degustaciju počeli obrnutim redoslijedom odnosno s dva plavca mala poslužena uz slane inćune i pršut tako ćemo i mi početi ovu priču od njenog kraja.

Rose 2020.

S terase na visokoj klisuri na koju je uklesana impozantna građevina, koja se kao anđeo čuvar svojim krilima zaštitnički nadvija nad Zavalaticu, jedan vinar recitira poeziju. U šekspirijanskom stilu s okusom mora i soli ostakljena terasa pretvorila se u daske koje život znače na kojima jedna zanesena dalmatinska duša živu istinu svjedoči.

Plavac mali Srdela 2018.

Lukina poezija natopljena kapljama Opere i Mora uvaljala se u slatke zalogaje ka Alfred Molina u filmu Čokolada. Onako spontano potekle su suze od lipote života koji izvire i pluta ka ulje koje smo supali kruhom. Poseban je to pristup svakom čovjeku – kralju ili prosjaku koji dolazi kušati Intradu ili Statut. Odgovornost umjetnika kako pred vas donijeti kovčeg s blagom ravna je svetosti pronalaska Kovčega Saveza. Svaka riječ oslikana atributima Dalmacije otkriva pripadnost i neizmjernu ljubav prema otoku i svemu onom sta čini Korčulu. Tradicionalne i povijesne vrijednosti ušivene u ribarsku mrežu bačenu u more koja hvata neprocjenjive trenutke življenja.

Pošip Ježina & Pošip Intrada

Izuzetna želja iskopati i revitalizirati korčulansko blago kako bi do na kraj svijeta svojim zlatom zasjalo. Usud i volja čovika sa škoja možda se najbolje vidi u lozi koja raste iz strme škrte stine na položaju Pavija. Donesena loza i zemlja, ka dite u zipku u zagrljaju mora i neba u topla materina njedra. Tako zriju pošip, grk i plavac mali ka i čovik veliki ili mali. Ti grozdi zaogrnuti generacijama, nekad težaka, a danas vinara kucaju na naša srca kako bi im otvorila vrata. Upoznavati potencijal tih sorti kroz vizionare kakav je Luka Krajančić uzbuđenje je kao pred veliki derbi.

Selekcija talijanskih sireva

Lepeza pošipa od Ježine preko popularne Intrade do Sur Liea, Statuta i mistične maceracije pokazuje izvanredan potencijal stavljajući je na vrh hrvatske sortne piramide. Kušanje tih božanskih vina uz selekciju talijanskih sireva govori o širini svjetonazora vinara  u sparivanju njegovih vina i internacionalne hrane. Uspoređivanje aromatike u prožimanju okusa ostavlja bez daha i otkrivanju uvijek nečeg novog do tada neotkrivenog. Kao i šampjer koji pečen na gradele predstavlja klasiku dalmatinske gastronomije koje se niti trebamo niti želimo odreći.

Desertna vina Opera & Moro

U raju pozitivne vibracije iskrenog susreta i radosti življenja odvezali smo kravate suzdržanosti i moranja i bacili ih sa Krajančićevog balkona. Odnio ih je vjetar niz sike Zavalatice preko Lastova do Italije pa i dalje. Mi smo ostali neopterećeni i slobodni kao tek ispuštena ikra u valove, kao ježina koji čeka ljude i kaiće da se s njim zaslade.

Gdje južnije nije tužnije – vinarije Rizman & Prović

U svijetu u kojem danas gotovo imamo sve možda ipak najviše nedostaje uzora. Deficit pozitivnih primjera koji bi kao svjetionici pokazivali pravi smjer. Logika nadopunjavanja te razmjenjivanja strasti, iskustva i poleta spojila nas je s našim mladim prijateljima. Dino & Mia ne samo da su preslika nas dvoje kad smo bili mladi, već su i živa vibrantna slika kakvi želimo i ostati. Njihov eruptirajući entuzijazam kao tek otvorena boca šampanjca i naše iskustvo poput ponuđenih čaša uživa u zajedničkom perlanju.

Zajedničko otkrivanje svijeta gastronomije i vina postala je naša niša, mreža za odmor razapeta na dva čvrsta debla kao na dva svijeta koja se međusobno nadopunjuju. Stoga odabir vina koja će se ovo ljeto moći kušati i sparivati u njihovoj konobi Kala nije bio posao već užitak u kojem smo izuli tijesne cipele i hodali bosi. Komarna nas je to proljetno jutro dočekala osunčana uz pomalo lijenu buru koja se niz vinograde plavca malog spuštala do mora mašući Pelješcu.

Viszla koju smo prilikom našeg zadnjeg posjeta upoznali kao štenca sad je narasla i osnažila, kao uostalom i sama vinarija Rizman obitelji Štimac, čiji je vjerni čuvar. Pogled s terase vinarije Rizman pruža jedan od onih jedinstvenih mističnih događaja kad osjećate sveobuhvatnu povezanost s prirodom i Bogom. Gospođa Snježana kao naša domaćica dočekala nas je besprijekorno sređena sa savršeno serviranim stolom za degustaciju s kojeg su se presijavale izglancane vinske čaše.

U tom božanstvenom ozračju pozitivne energije i vrhunskih vina nas četvero smo uronili u čarobni trenutak istine. Uz domaći pršut i sir pošip je pokazao svu svoju svježinu i mineralnost dok je Nonno na našem nepcu eksplodirao kao bomba aroma dugo ostavljajući okus južne Dalmacije u ustima i našim dušama.Bilo da se radi o Syrahu, Tribidragu ili Primusu zaključujemo kako je izvrsnost i predanost s vremenom kreirala vina koja plijene i osvajaju.

Na samo dvadesetak minuta vožnje od vinarije Rizman nalazila se naša druga za taj dan dogovorena destinacija. Na terasi obiteljskog hotela Merlot dočekao nas je Vjeko koji uz oca Branka i sestru Moniku vodi vinariju Prović. U zagrljaju neretvanskog polja plodne mineralne zemlje i Božje volje jedan vizionar na čuđenje svih posadio je vinograd chardonnaya i ušao u povijest.

Naron je pokazao kako stih iz Oliverove pjesme „Svoju zvizdu slidin“ uvijek najbolje kreira naše vizije, vrijeme i trud. Izvrstan karizmatičan chardonnay koji do najsitnijeg djelića kapljice ocrtava vizure i mirise tog kraja kao i osobnost vinara. I ne bi bilo pretjerano reći kako upravo Naron uz još par spada u perjanicu Hrvatskih chardonnaya iz drva.

Vjeko Prović

Predivna kušaona s jedne strane urešena starim dalmatinskim alatom, a s druge modernom „garderobom“ za vina s koje se smiješe sve njihove etikete. U kibli na stolu hladila se Zlatarica i Rose u kojima inače neumjereno uživamo i gasimo žeđ ljeti u MoNIKa’s Wine baru u Splitu. Kasnije smo uz pršut i steak kušali fantastični Pagan – kupažu prosušenog grožđa plavca malog, merlota i cabernet sauvignona.

Ljepota doživljenog teško se može usporediti s bilo čim te potvrđuje pravilo kako se upravo kušajući vina na izvornom mjestu gdje i nastaju na najbolji mogući način možemo povezati s izvornom vizijom vinara. Također možemo osjetiti bilo tog terroira, a usudila bi se reći i ambijentalnu i kulturološku dimenziju kroz povijest tog kraja.

Mia & Dino (konoba Kala)

U svijetu u kojem danas gotovo imamo sve možda ipak najviše nedostaje uzora. Vizionara čije će vizije kao svjetionici obasjavati put i pokazivati pravi smjer. Vinarije Rizman i Prović zasigurno su iskrčile šume predrasuda usudivši se biti oni koji će utabati put i pokazati kako se na svojoj zemlji može ostati i od nje živjeti. Kako se ipak svoju zvizdu isplati sliditi…

Od hobija do vinarije Bora

Kad pomislimo na Dalmaciju u našim se moždanim mapama automatski pojavi zlatna slika sunca, modrog mora , juga i bure uz poznatu rašpu Olivera Dragojevića. Možda upravo bura svojim karakterom oslikava jedinstvenu dušu Dalmacije te svojom silinom koja ulazi u svaku poru čisti sve ono što ne valja, a sve dobro drži na okupu.

Zdravko Žuža

Bura ispituje naše korijenje i budi snagu za opstankom. Njen hrabar paraglajderski spust, pogotovo niz Velebit do Posedarja, od davnina je to mjesto učinio savršenim za prirodno sušenje suhog mesa, pancete i poznatog pršuta. Plodna zemlja i blizina mora kroz težake i ribare najfinijim je delicijama oduvijek hranila svoje ljude.

Zdravko i Nada Žuža

S toga ne čudi povratak korijenima poduzetnika Zdravka Žuže i njegove supruge Nade koji su u njedrima Posedarja točnije malom mjestu Podgradini stvorili mali raj kojem se svaki vikend vraćaju. Zdravkova dugogodišnja ljubav i izuzetna strast za vinom, strpljivo sazrijevajući kao grozd na čokotu u najboljem stupnju fenolne zrelosti, dala je plod – vinariju Bora koja se može pohvaliti najsjevernijim pošipom kao i najjužnijim sauvignon blancom. Priznajemo kako nas je znatiželja kao dvije mačke lutalice privukla pod tu skrovitu sjenicu u kojoj smo osim opuštenog uživanja i druženja ponovno otkrili značenje one in vino veritas.

Bora Pošip 2018.

Na bijelom stolnjaku dobrodošlice domaćini su prostrli najslađe bokune Dalmacije. Od pancete i pršuta, buzare od posedarskih škampi, fritaje s divljim šparogama do crnih špageta sa sipom i šparogama uz Bora vina koja su ruku pod ruku aromatikom i okusom iz istog podneblja najbolje pratila jela. Zalogaji su kao taktovi jazza klizili niz naše grlo hvatajući se za tanke žice duše kao Armstrongovi prsti za dirke trube.

Bora Cuvee 2017.

Istina koja je svijetlila kao krijesnica bila je spoznaja kako vino kao najbolji medij na jedan nevjerojatno iskren i nepatvoren način povezuje ljude bez obzira tko su i odakle su oni. U takvoj interakciji čovjek se oslobađa kako pritiska i stresa tako i imena i titule te za stolom ostaje samo gol čovjek odjeven u dobru volju i osmijeh.

Upravo takva su i vina Bora. Ogoljena surovom burom ali čista i postojana. Jednostavna, a ipak duboko zagledana u zdenac života iz kojeg crpimo mudrost. Kupaža merlota, cabernet sauvignona i syraha (Bora Cuvee) o kojoj je struka već izrekla pohvale koje je i naša skromna organoleptika zaljubljenika u vina potvrdila, otvorila je vrata jednom novom smjeru vinarstva tog kraja. Osim spašavanja autohtonog dalmatinskog blaga kao što je rijetka, a posebna Svrdlovina teži se za postizanjem prepoznatljivih i elegantnih svjetskih vina dalmatinskog karaktera.

Vina Bora

Put vinarije Bora nije ishitren i brz već mudro ucrtan na vinskoj karti kretanja. On spaja sve segmente kako lokalnog tako i globalnog eno-gastro turizma u jedan isti cilj koji će u Dalmaciju i u konačnici u Podgradinu privući istinske svjetske vinske zaljubljenike.