Konoba Argola – obiteljska priča s pogledom

Na južnim padinama Peruna u mirisnom zagrljaju vrijeska i kadulje s kraljevskim pogledom na Brački kanal i „najlipši grad na svitu“ smjestila se konoba Argola. Obiteljska konoba  braće Zdravka i Tomislava Kaštelančića tradicionalnog dalmatinskog mota u kojoj se, uz poljički soparnik, riblje i mesne specijalitete s gradela i maslinovo ulje, gostu servira autohtoni okus, miris i osjećaj Dalmacije.

Posljednjih je godina mlađa generacija ispolirala i predstavila konobu u jednom novom suvremenom svijetlu i ukorak s tekovinom „od bukare do vinske čaše“. Uz odličan servis s osmijehom u ponudu su uvrštena vrhunska buteljirana vina vinarije Rizman i razigrani mjehurići vinarije Tomac. Zasićeni pomalo površnog pristupa gostu i pripremanja namirnica na neadekvatnim roštiljima u Argole još uvijek možete jesti ribu pečenu tradicionalno na gradelama i lozini koja se kupa do tog dana u moru, potom u ulju, a navečer i u vinu.

Povrće ubrano taj dan u njihovom vrtu ekološki uzgojeno od obične salate stvara senzaciju okusa zaboravljenih aroma koje bude osjetila i podsjećaju na neka stara, bezbrižna vremena.

Drugačije nego bezbrižno se ne možete ni osjećati kad vas dočeka nasmijana Ana koja leprša od stola do stola pričajući gostu kako „sve ostaje u obitelji“ i kako ribu peče njen otac, salatu spravlja njena majka, ona je donosi na vaš stol, a ostatak obitelji samo podmazuje ostale kotačiće u tom pogonu.

Na terasi ispod crkve sa zvonika Sv. Ante čuje se zvuk Dalmacije u onom svom iskonskom izričaju koji razgaljuje dušu kako domaćeg tako i onog stranog gosta koji je s Manhattana ili iz Londona došao tu u staro selo Podstranu upravo to doživjeti.  Ono što Dalmacija može ponuditi više je od čarolije kojom kao plaštem od zvijezda možemo prekriti želje i ispuniti i najsmjelija očekivanja suvremenog gosta.

Konoba Argola kao stari drveni jedrenjak koji ponosno brodi i ovim specifičnim vremenima, ne spuštajući svoja nova bijela jedra ni za većih oluja jer pravi mornar poznaje se po svojom sposobnosti broditi i po nemirnim morima jer svatko može po bonaci. Sidro koje se sjaji zakačeno na tradiciju, bogatu baštinu i vrijeme koje teče ulijeva nadu kako će konobe nadživjeti sve promjene i ostati mjesta utjehe, pisme i gušta. To je upravo ono što suvremenom čovjeku i treba jer „ća je život vengo fantažija“.

Ondje gdje slani morski zrak pročišćuje nosnice otvarajući put zamagljenim vizijama pronalazimo svoju oazu hedonizma koja nas u konačnici čini boljim ljudima današnjice. Kroz slasne zalogaje i bogate gutljaje vina skidamo okove te lakše idemo u susret čovjeku i životu. Izgleda kako sva mudrost proizlazi iz onih jednostavnih životnih stvari kao sto su pijenje, jedenje i druženje koje postaje najcjenjenija škola života. Postaje dragocjena hrana za tijelo i dušu.

Ljubav & vino

U vinu je istina koja pričajući otkriva osim trenutka i vrijeme u kojem je nastajalo. Svaki uzdah prirode sažet u grožđu zgnječen pod kamenim tijeskom odijeva nas u misno ruho iako je običan i siv dan u karanteni kao ovaj danas. Otrgnuti odavno od matrice sveopćeg ludila, plutajući u maternici našeg svemira u kojem se sve vrti oko naše ljubavi, hrane i vina, postali smo čuđenje u svijetu relativiteta. Uzdajući se isključivo u onu Nušinu iz „Prosjaka i sinova“, a koja nas nikad nije iznevjerila – kako živimo od dobrih ljudi, tako smo i danas, na našu godišnjicu braka, za oltarom obitelji blagovali. Crni rižot od sipe koju mi je ulovio i donio susjed ribar, ulje kojim sam je umila bilo je najbolje Rizmanovo maslinovo ulje, a vino kojim smo zalogaj zalili bio je fantastičan Chardonnay Naron, poklon vinarije Prović.

Mogla sam na tu temu i napisati poetski sonet i nekako bi u katrenama uspjela spomenuti sve ali tercine bi se malo od emocija, malo od vina raspukle. Zrenjem vino dobiva tercijarne note kojima dodatno osvaja, dok u čovjeku zrelošću dozrijeva spoznaja kako je sva srž života u malim stvarima satkana. Svakodnevni rituali u koje se unosi naša energija uzdižu se na pijedestal života kao najveća nagrada. Takav iskren pristup davanja hrabro ide u susret novom danu, događajima  i ljudima.

Za stolom se među ljudima rađa posebna interakcija. Neraskidive su veze onih koje hrana i vino veze kao more mornara, obala bijelog galeba. Kada prepoznate nečiju dušu i trud u njihovim proizvodima, vi postajete najintimniji prijatelj tog čovjeka. Jezične i druge barijere nisu važne ako vam se nadopunjuju čežnje i strasti. Gledali smo i stare slike dok smo još hodali divnim, prašnjavim makadamom slobode zemljama u kojima smo se budili uz Charlesa Aznavoura doručkujući u vrtu gospode Marie u Provansi s čašom šampanjca u ruci, a tek je bilo devet sati. Ili kad smo slučajno postali taoci braće Ščurek na Goriškim brdima koji su nas satima držali zatočene u kušaonici kako bi kušali sva njihova predivna vina. Koliko samo prekrasnih događaja i priča u našim zajedničkim skitnjama. I sada strpljivo čekamo smiraj i bonacu kako bi nam novi vjetar raširio krila i poravnao prepreke, razbistrio poglede kao jutro nakon oluje. Tolika vina nepopijena čekaju naše prisustvo, a divni ljudi cijelog svijeta društvo.