4. Salon pjenušavih vina – “vidim zvijezde”

Photo: @dearleaderjoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Pozdravljamo svaki pokušaj i napor kojim našu hrvatsku, kako kulturnu tako i eno-gastro baštinu podižemo na razinu koju ona i zaslužuje. 4. Salon pjenušavih vina koji se održao u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, u organizaciji Marije Vukelić, potvrđuje tradiciju i kvalitetu povijesne priče o pjenušcu kod nas. Priča o hrvatskim pjenušcima datira još s kraja 19. stoljeća te se uz malo dužu pauzu, ako ne ubrojimo Bakarsku vodicu, na velika vrata vratila devedesetih godina. Danas pojedini proizvođači bez problema mogu stajati rame uz rame i svjetski poznatim proizvođačima pjenušavih vina, ako ne i šampanjaca.

Vina Barun
Vina Šember

Magično perlanje nastalo kao rezultat sekundarne fermentacije u boci, koja svako proljeće kad se budi višak energije, dovodi do eksplozije radosti i slavljenja života kao u antičkom ditirambu, opetovalo se i ovog puta na stolovima izlagača.

Misal
Domaine Koquelicot

Slavonija, Istra, Plešivica, Slovenija u svom zvjezdanom plaštu koji je kao kremen iskrio rafiniranu priču u vinskoj čaši. Pa i nije luda ona legenda o proizvodnji Dom Perignona “…vidim zvijezde”.

Vinarija Kutjevo

Pokušajte ostati ravnodušni na Šemberov ili Barunov romantični Rose dok je Pavel ozbiljniji dečko s karakterom. Istarsku priču počinjemo svježom, pjenušavom Malvazijom u Kabolinom Re, dok nas Misalov Blanc de Noirs hipnotizira svojom osobnošću. Za one hrabrije predlažemo moćni Kontempo vinarije Domaine Koquelicot. Uz Colletijeve etikete zaboravite gdje se nalazite jer vas one svojom kvalitetom na slijepo i bez problema mogu odvesti do daleke Champagne. Maximo vinarije Kutjevo potvrđuje status kraljice Slavonije – Graševine koja uz dodatak ledene berbe čini ovo pićem za Bogove.

Atmosfera pripadnosti jednom urbanom europskom izričaju uz zvjezdane kapljice potiče u nama euforiju zadovoljstva i pobjede nad prolaznošću života. Gledajući kroz prozor na Jelačićev trg ne možete drugo nego osjećati se blagoslovljeni i privilegirani.

Josip Penava – vinski nomad

Život nije ograđeno dvorište u kojem sigurno obitavamo zaštićeni od vjetra i kiše nikog ne susrećući već nepregledna poljana bezbrojnih mogućnosti koje rasteći beremo i jedemo s drugima. U konstantnom protoku vremena pomalo nemilosrdna je s jedne strane spoznaja ljudske ograničenosti koja istovremeno budi skriveno blago koje se nalazi u osobi. Buđenje i otvorenost novog čovjeka pronalazi putove koji idu u susret drugima – istim ili sličnim pojedincima koji nas čekaju na svojim splavovima. Splavovi strasti odvoze ljude dalje, na najudaljenija mjesta, najljepše uvale i plaže, na kojima zajedno prostiru čiste, bijele ispeglane stolnjake dugo čuvane za te prigode. Kruh i vino su stoga kao iskonski medij na oltaru stola uzajamnim prožimanjem poprimili kultni smisao kojim su okrunili život i sve što diše. Od slijepca koji progleda do onoga koji je učinio veliki korak za čovjeka tražeći u kaležu “In vino veritas”. Od zarobljenika vremena do entuzijaste čija ljubav i strast nadilazi tu ograničenost koja na taj način postaje bezvremena.

Na tom tragu hodajući tim putovima došli smo do Josipa Penave, jednog od najvećih vinskih entuzijasta na ovim prostorima. Samozatajan poput onog biblijskog Josip je toplog srca i raširenih dlanova došao ususret i napravio mjesto za nas u svom najsvetijem dijelu svemira. Penavinu konobu u njenim temeljima čvrsto drže korijeni njegovih predaka dok sa zida visi didov štap kao relikvija te kao kralježnica drži tog mladog hercegovačkog čovjeka koji putujući svijetom to ne zaboravlja, ali i podsjeća ga dokle je stigao. Od “ćaćine” inox bačve, koju je svaka hercegovačka kuća imala s domaćim Žilavkama i Blatinama do dalmatinskih Plavaca malih, internacionalnih sorti i danas više od tisuću vrhunskih butelja iz cijelog svijeta koje leže u idealnim uvjetima čekajući trenutak otvaranja i odlaska u vječnost. U tim trenucima uživanja, uvijek u društvu ljudi koji dijele istu strast, Josip prestaje biti putnik i kolekcionar i postaje apostol jednostavnog, čistog življenja shvaćajući kako bit nije u imanju već u radosnom postojanju i dijeljenju. Dijeleći tako svoje vrijeme kao biserne perle na dlanu, nizući tako u društvu popijene butelje kao životne trofeje, osoba kao on dobrodošla je u svaki grad, ulicu, konobu ili dom. Vinski nomad koji putujući s odležanim steakovima, plinskim roštiljom, čašama i vinom u prtljažniku automobila, često oskudnim prašnjavim makadamom naše ponude na taj nacin ne dozvoljava da to na njega i njegovo društvo utječe.

Sposoban stati na livadu uz put i uz zalazak sunca negdje u brdu bez arogancije nepretenciozno nazdraviti iz Zalto čaše uz steak i Chateau Margaux. Neopterećeni hedonizam oslobođen kao orao koji je izoštrivši kljun ponosno poletio revitaliziran preobražajem. Vino osim što spaja ljude mijenja percepcije čudnovato izvlačeći najbolje iz ljudi. Stoga ovaj tekst nije samo veličanje jednog čovjeka i zajedničkog nam hobija već cjelokupno glorificiranje kulture življenja kao vrijednosne forme postojanja suvremenog čovjeka. Imajući na umu kako svi ne dijelimo iste strasti i zanimacije otvorili smo knjigu u kojoj su natuknicama zapisane propuštene želje onih koji zbog manjka vremena i suženih percepcija nisu stigli kvalitetnije živjeti.

Ako će ljudi kao Josip Penava smanjiti stranice takve knjige te će želje za bavljenjem hobijima dokolicom i poboljšanju kulture življenja promijeniti ustaljene norme ponašanja, onda je naša namjera uspjela. Jer nije sve što radimo samo zbog nas već i zbog drugoga. Neće sva ta vina popiti Penava i njegovi prijatelji0 već će udio u njegovoj strasti zasigurno baštiniti Jakov, Lovre i David jer smo mi našoj djeci put kojim će hodati.

Od jednog od najvećih entuzijasta pozdravljamo se s kojom buteljom u ruci ali još više sa zadovoljnim osmijesima koji rastu u dijeljenju i slavljenju života.