Drinking Up With The Dodigs

Vina Barun – ekstrakt iskrenosti i strasti

Postoje mjesta koja vas zovu nekim nevidljivim frekvencijama i kao magnet čulno privlače u svoj zagrljaj. S tih mjesta polijeću ptice čiji poj bistri žamor gradskog smoga i zove na okrijepu umornog čovjeka. Na sjeverozapadnim padinama hrvatskog prigorja, između Jastrebarskog i Ozlja, brižno umotano kardinalskim plaštem, smjestilo se kao gnijezdo vinogorje Krašić.

Iznad šumskih staza nošena vjetrom, niz padine starih vinograda pa do Brezarića još uvijek se može čuti kardinalova jutarnja molitva. Ona krijepi volju ljudi tog kraja u njihovim namjerama i svakodnevnim borbama. Tako su Josip i Mara pod pokroviteljstvom sveca tog kraja počeli svoju priču na 4 hektara vinograda. Vizija dječaka rođenog u Nici na jugu Francuske privukla je natrag u svoje dvorište. Gledajući djeda i baku kako rukama stvaraju, a srcem dijele kruh svoj svagdašnji, odlučio je na tim čvrstim i svetim temeljima svoju priču izgraditi. Obitelj Barundić je stoga oživotvoreni primjer utjelovljenog sna jednog dječaka koji je htio ono što je od djeda dobio u nasljeđe radom oplemeniti te stručnošću i tehnološki usavršiti.

Na taj način stvoren je brand i respektabilna vinarija Barun koja svojom izvrsnošću i kvalitetom uz nasljeđe i Plešivićku vinsku tradiciju donosi i dašak francuskog glamura. Josip i Mara Barundić su ljudi koji vas osvoje na prvu. Iskrenost i toplina njihovih ruku otvara vrata dobrodošlice u njihov predivan vinski svijet. Začarani kao Snjeguljica u bajci, uz gutljaje njihovih pjenušaca ispirete otrov svakodnevice te se oslobađate zaostale kore stresa iz grla. To je bio naš prvi posjet njihovom domu i vinariji te je logično bilo da za početak nazdravimo s njihovim dijamantom – pjenušcem Manzoni Elegance Extra brut uz koji smo jeli razne lokalne sireve i njihove domaće kobasice.

Kad se nekome život vrti oko dobre spize koju prati sofisticirana kapljica i po tom pitanju je izuzetno dobro potkovan, a netko ga uspije kao nas Mara svojom pečenom domaćom patkom ostaviti bez teksta, onda je to trenutak u kojem je proljeće ponovno probudilo potočiće i vjetrove u nama. Uz Barundiće nemoguće je ostati ravnodušan. Oni su vatra koja kao njihov Crni Pinot elegantno osvaja svojim aromama protivnika koji mu se na kraju u potpunosti prepušta.

Ja sam već vidjela sebe koja berući zrele višnje osjeća miris prve ljubičice u sjeni hrasta i vanilije. Ništa vas ne može odvesti na putovanje kao hrana i vino. Oni vam napune još poneki prazni kofer i kupe kartu za najljepše mjesto u vašoj mašti.

Stoga Barun vina kao vinarija izuzetne kvalitete, specifične stilistike, a pri tom mislimo na grožđe za pjenušce (koje se nakon berbe hladi do 0 stupnjeva i na hladnu maceraciju koja se odvija na 1 – 3 stupnja od 7 – 10 dana) prije svega sadrže iznimno velik ekstrakt iskrenosti i strasti Josipa i Mare. Njihovi pjenušci, bilo da se radi o Le Rose Brut od Crnog Pinota, Amoureux Extra sec od Muškata Žutog ili Manzoni Elegance Extra brut rađeni su klasičnom metodom odležavajući na vlastitim kvascima od 1 do 3 godine. Možete ih pronaći u restoranima od Zagreba do Dubrovnika diljem Lijepe naše, na jugu Francuske i na nekim skijalištima.

Tri mirna vina Graševina, Manzoni i Pinot Noir Marquis odlični su primjeri specifičnog terroira koji uz sortne arome otkriva i energiju tog posebnog kraja. Oduvijek smo željeli posjetiti francusku Champagnu. Francuska je nekako san svih onih koji su duboko zaglibili u vina međutim možda nitko od nas i nije u potpunosti svjestan čistoće i ljepote naših vinskih regija. Otrgnuti komadići raja, neoskvrnute prirode i običaja još uvijek možete pronaći u ovakvim oazama. Barun pjenušci, domaća patka i Pinot Noir Marquis naša je karta koja otvara prozore i vrata da svijet dođe k nama.

Vinart Grand Tasting – opravdava riječ GRAND

Photo: @dearleaderjoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Nije bez razloga Saša Špiranec Vinart Grand Tasting smjestio u Laubu. Kuća za ljude i umjetnost iskrena je dama s austrougarskim pedigreom koja, pokazujući ponosno godine i namjenu, sugerira svom gostu otvoreni pristup garantirajući mu na taj način potpuni doživljaj. Pokazujući zidove od opeke kao bogati povijesni dekolte, konzervira prošlost i mijene sugerirajući otvorenost izložbenim primjercima, u ovom slučaju vinima.

U hangaru u kojem još uvijek možete osjetiti ugodan miris zrele slame iz nekadašnje konjaničke vojarne, na precizno poredanim stolovima najbolji vinari Hrvatske petu godinu za redom izložili su svoja vina. Kao razigrana i motivirana djeca posjetitelji su krstarenje štandovima doživjeli kao penjanje po stablima i zanimljivu igru u bogatim krošnjama. Skriveni od svakodnevnih problema i briga probudili su djecu u sebi, a kroz mirise i arome iz vina evocirali uspomene iz djetinjstva primjerice kušajući fantastičan prošek vinarije Zure.

Različitost i bogatstvo naših vinskih regija garancija je otkrivanja izvanrednih vina onih već dokazanih i poznatih, kao i novih iz prethodne berbe koja su spremno čekala predstavljanje. Kroz bogati program radionica, koje su se par dana prije održavale u kongresnom centru Forum, demonstrirana je težnja izvrsnosti organizatora i vinske kreme Hrvatske – kako uhvatiti korak s Europskom i svjetskom vinskom scenom. Stoga Vinart prvenstveno kao ambasador promicanja vinske kulture u vrijeme masovnih medija i asfaltno-globalne kulture življenja, predstavlja potreban predah kako bi se udahnulo prijeko potrebnog svježeg zraka.

Bombardirani informacijama te preplašeni samim suvremenim životom, čovjek je u Laubi pronašao svoju krošnju koja ga je odignula od zemlje i kroz koju je bolje vidio horizont. Makar na trenutak vina su ga uvela u bestežinsko stanje postojanja u kojem se rađaju sve vizije i ideje te se na taj način obogaćeni vraćamo u pomalo surov svijet kako bi novim idejama promijenili naše često sive percepcije.

Hodočasteći od izvrsne Plešivice preko besprijekorne Istre, probuđene Dalmacije, zlatne i stabilne Slavonije, hrabre Moslavine, dojmljivog Međimurja te jedinstvene Slovenije i Srbije, kao i po prvi put najvećeg iznenađenja – Hercegovine koja je nastupila kao udruga BLAŽ i pokazala kako ima ozbiljnu namjeru napredovati prema vrhu, zaključili smo kako Vinart Grand Tasting zaista opravdava riječ GRAND u svom nazivu jer je bilo nemoguće naići na loše vino.

Mogli bi izdvojiti samo neka po svom subjektivnom, osobnom ukusu. Primjerice maceriranu Kujundžušu od Grabovca kao i izvrsnu Jeku koja ima namjeru izići iz lokalnih okvira. Ovaj fantastičan festival vina (i života) donosi plemeniti dašak istinske urbanosti i pristojnog užitka u pomalo raskalašene vrijednosti brze i jeftine zabave. On kroz Milošev Stagnum iz 2009. postavlja nove kriterije na starim temeljima. Vinart ima želju pokazati bogatstvo hrvatske proizvodnje vina uglednim vinskim poznavateljima te po riječima organizatora tako pozicionirati Hrvatsku na vinskoj mapi svijeta. Dva dana kušajući vina, od kojih su neka dovedena gotovo do savršenstva na tren smo se osvrnuli i pogledali oko sebe …da ovo je Hrvatska.

Acrobat Portfolio Tasting – “duša bez vina kratkog je daha”

Igranje na sigurno možda je pametno i nije riskantno ali ograničava rast i razvoj bilo kojeg projekta. Dino Kušen vlasnik Acrobata vina i organizator Acrobat Portfolio Tastinga već petnaestak godina ima onu potrebnu dozu adrenalina zasoljenog s par zrna potrebne ludosti kako bi mogao uspješno raditi to što radi i stvoriti ovako veliki vinski događaj.

S osmog kata hotela Hilton Garden Inn kao s oblaka, iz ptičje perspektive, 15.2. u subotu, promatrali smo ubrzani, svakodnevni ritam Zagreba kojem su, kao i svakom svjetskom gradu, potrebni ovakvi događaji i ljudi kao Dino, jer imaju dovoljno hrabrosti bez straha ponuditi ono što je najbolje.

Dok su štikle uranjale u mekani tepih, a Zaltova čaša u ruci za početak tražila razigrane mjehuriće, sunce se prodirući igralo s izloženim buteljama otkrivajući etikete od kojih zastaje dah.

Acrobatova filozofija dovođenja najboljih svjetskih vina i etiketa u Hrvatsku, priuštila je određenom broju posjetitelja, među kojima je bio najveći broj ugostitelja i vlasnika restorana, mogućnost kušati šampanjce i vina iz premium kategorije.

Od Prosecca preko fantastične španjolske Cave vinarije Juve & Camps do francuskih šampanjerija Champagne Billecart Salmon i Champagne Trudon, uvjerili smo se kako svaki restoran u Hrvatskoj itekako može imati ono najbolje u svojim vinskim kartama. Dominaciju francuskih (Olivier Leflaive, Christian Moreau) i talijanskih (Gaja, Dal Forno Romano, Frescobaldi) vina iz Acrobatovog portfelja balansirali su Dr. Loosen sa svojim Rieslinzima iz Mosela, naši prozvođači Meneghetti i Galić te renoimirana slovenska vinarija Simčič s vlasnikom Marjanom Simčičem, koji je osobno točio vina i održao Masterclass.

Kad vam vinar osobno predstavlja i toči svoja vina zatvara se prirodan krug jer se stvara mistična interakcija između tvorca, proizvoda i konzumenta. Takav odnos mijenja stereotipe i ustaljene navike te na tržište donosi čistu i iskrenu emociju koja se ne prodaje i ne kupuje već nudi i poklanja.

Tehnički sve smo mogli kušati međutim užitak druženja i razgovora s vinarima dragocjeno je obogatio naše trenutke i mi se nismo htjeli žuriti i izgubiti dah.

Jer kako je “…duša bez vina kratkog daha” tako je i vino bez duše jos kraćeg stoga ovo nije bio samo vrhunski organiziran Acrobatov tasting već prirodna i potrebna civilizacijska konekcija koja obogaćuje našu dušu i dan svagdašnji.

Ovaj nesvakidašnji event, u kojem smo istinski uživali i imali privilegij biti dio istog, doživljen i prenijet na naš način te osobnom interpretacijom doživljenog, ima za želju i zadatak čitatelja zaintrigirati i zaraziti strašću za vinom kako bi u konačnici demistificirali vino od skupocijenog pića za bogove kao must-have čovjeka današnjice.

Bombardirani čarolijom mirisa i okusa iz kuhinje, u kojoj su nas svojim vještinama i još jednom oduševili petorica Chefova – Hrvoje Zirojević, Marin Rendić, Belizar Miloš, Hrvoje Kroflin i Marko Alilović, uz ležerno druženje i slasne zalogaje zadovoljno smo zaključili kako je to bio pravi Carpe Diem.

Događaj na kojem smo zadovoljili kako hedonistički aspekt, tako i kroz bogati program radionica onaj željan novog znanja. Kao veliki zalogaj Acrobat Portfolio Tasting organizacijski, sadržajno i na svaki drugi način zaslužuje sve pohvale, medijsku pažnju kako mreža tako i televizije jer na specifičan način stručnošću i perfekcionizmom pokazuje jedan viši stupanj razvoja hrvatske eno-gastro scene za čiji će rast i razvoj u budućnosti biti zaslužni upravo pojedinci poput Dina Kušena.

Tako stvaramo prostor širenja kvalitete usmjerene ka oplemenjavanju duha, navika i manira.

Boškinac – paška čarolija za savršeni vikend bijeg

U vrevi informacija i obaveza nameće se kao imperativ napuniti baterije i pronaći onaj dašak nove motivacije i svježih ideja negdje izvan svoje rutine i svakodnevnice. Tako sam i ja ovo Valentinovo odlučila iskoristiti kao savršen i romantičan vikend getaway sa svojom muškom polovicom. Odluka je pala na boutique hotel i vinariju Boškinac. Planiram posjetiti Boškinac već neko vrijeme i pronašli smo idealan trenutak. Moram priznati da sam o Boškincu dosad čula samo pohvale od ljudi koji su tamo bili, no ovakav doživljaj ni ja sama nisam očekivala.

Boškinac je utvrđen duboko u paškom kršu, okružen makijom, vinogradima i poljima, udaljen od tekovina svakodnevnog žamora i u sjeni visokih zimzelenih vojnika koji mu daju hlad i zaklon. Čak ćete na prvu pomisliti da ste pogriješili skrenuti i “gdje me pobogu vodi ova navigacija?”. Međutim čim zakoračite prvi korak pred ovim velebnim zdanjem jasno vam je da si niste uplatili hotel s doručkom, već senzaciju mira i opuštanja te nečeg autentičnog i drugačijeg.

Savršeno utreniran tim odmah vas srdačno dočekuje i miksa vam mali koktel dobrodošlice od gina i Boškinac Rosea s bademom koji onako romatično ružičast savršeno pristaje uz boje Boškinca i zlaćanog sunca koje prodire unutra.

Boškinac ima 11 smještajnih jedinica što vam daje intimnost i osjećaj ponekad kao da je sve to samo za vas. Naša soba imala je veličanstven pogled na bazen i vrt, u maniri imanja Toskane. Središnji dio sobe je extra size krevet u kojem ćete poželjeti prvo 2 dana samo spavati jer imate osjećaj da ste dobili osobni oblak na kojem ćete usnuti tu večer. Jednostavnost i minimalizam sobe odaju osjećaj sklada s prirodom i svaki detalj čini se da točno tu i pripada.

Na Valentinovsku večer u 19:00 sati Boškinac i chef Matija Bregeš pripremili su naravno i večeru za nas zaljubljene. Zaljubljene jedne u druge, u ljubav, život, kapljice i umjetnost na tanjuru.

Teško je pronaći riječi za opisati ovaj eno-gastro užitak koji je počeo s perlanjem u čaši pjenušca Viaz uz 3 pozdrava iz kuhinje servirana na paškom kamenu i mirisnom divljem bilju. Nastavljamo s Boškinac Roseom od Merlota, mekanim i voćnim i u savršenoj ljubavnoj priči s dashijem i carpacciom od jadranske bijele ribe.

Dashi i carpaccio od jadranske bijele ribe uz Boškinac Rose 2018.

Ocu 2017. vino je za meditaciju i kontemplaciju moćno i željno ispričati vam priču koja stoji iza etikete. Ocu je bio savršen par uz janjeću brizlu i vinogradarskog puža na rižotu od celera.

Janjeća brizla i vinogradarski puž uz Ocu 2017.

Kad sam već pomislila da teško može bolje od toga naše čaše napunile su se Boškinčićem 2017., Bordoška kupaža u kojoj mekoća Merlota posebno dolazi do izražaja i mazi hobotnicu koja je s prepeličjim jajem i janjećom masti bila naš slijedeći slijed.

Varijacija od hobotnice i Boškinčić 2017.

Kad se moj dragi već zabrinio “gdje je meso?” na stol je stigla paška kraljica janjetina omotana u pancetu s vjerojatno najboljom kremom od vlasca koju ćete igdje probati. Takvo jelo dostojno je i kralja Boškinac 2015. koji je i moćan i blag, i snažan i mekan i koji je majstorski zaokružio glavno jelo te večeri. Veliko vino za velike večeri.

Sad su već i gumbovi na košuljama počeli popuštati, a požalila sam se i da je trbuh teško više uvući ali bilo je vrijeme za slatko, a svi znamo da za deserte postoji očito poseban želudac.

Iako je na meniju jasno pisalo Limun i badem te čaj za kraj bili smo pometeni s čak 3 poslastice uz moćni Prošek.

Tad sam već šapnula svom dragom da ni ne trebamo piti ovaj čaj na kraju, no čaj je imao što za reći. Med od kadulje u čašici koji nas je taman za kraj lansirao u sasvim novu dimenziju.

Svi mi koji volimo znamo da nema boljeg od bijega s našim polovicama sami u nešto novo. Tako je i nama ovaj vikend na Boškinčevom brijegu bio za pamćenje.

Boris Šuljić i njegov tim napravili su ne mjesto, već doživljaj i uspomenu, spajanje strasti i iskonske prirode.

U Borisovom podrumu imali smo priliku probati par gutljaja Calme i Refula, nove bijele i crne kupaže čije ćete stilizirane ovčice na etiketama ubrzo imati priliku i sami isprobati, a rezultat su grožđa kooperanata s područja Sjeverne Dalmacije zbog prošlogodišnjeg stradavanja uroda od posolice. Ideja vodilja je spoj cijene i kvalitete kako bi se jedno takvo vino moglo pronaći svakodnevno na našim stolovima.

Moram priznati da njihova imena čine idealan homage ovom mjestu – na otoku refula, na Boškinčevom brijegu čeka vas samo CALMA.

Dozvolite nam da se predstavimo…

Mišljenja smo kako jednu osobu ne čini zbir podataka s osobne iskaznice niti je čovjek samo jedan poduži identifikacijski broj, niti diplome i titule ispred imena već mnogo više od toga.

Osobnost prvenstveno proizlazi iz onog faktora X kojeg je teško staviti u okvire i nazvati jednim imenom jer predstavlja zbir više različitih elemenata.

Ako bi ih krenuli secirati mogli bi reći kako su Giuliano i Vedrana muškarac i žena u najboljim, zlatnim godinama kojima su prethodile mnoge drvene, brončane i srebrene godine žrtvovanja, rada i ulaganja. Mogli bi reći kako su se kao orao u najbolje vrijeme odlučili za potrebnu promjenu te odbacivši staro perje poletjeli prostranstvom mogućnosti kao nikad prije. Komunikativni i otvoreni za upoznavanje i druženje, naročito s onima koji dijele istu strast za hranom, a pogotovo vinima.

Uživaju u putovanjima i kušanju životnog nektra iz svih najljepših dijelova svijeta.

San im je za života obići sve svjetske vinske regije, a posebno su se vezali za Istru, Hercegovinu i Pijemont gdje svako ljeto uživaju u Barolu i druženju s prijateljima.

Kao zreli ljudi s dugogodišnjim bračnim iskustvom smatraju kako je tajna dugovječnog braka upravo u dijeljenju istih strasti.

Netko je jednom rekao kako s takvim roditeljima naša kćer Donna jednostavno nije ni imala izbora. Opasno inficirana strašću za vinima neizostavni je dio ove naše obiteljske avanture.

The Dodigs nisu influenseri ili netko ko samo lijepo izgleda na slikama.

Mi smo obitelj koja zajedno živi svoj san i želi što više ljudi zaraziti ljubavlju prema vinu i gastronomiji.

I iza naših zatvorenih vrata ta uzbudljiva priča sljubljivanja hrane i vina živi čineći od svakodnevnih malih stvari, naših zajedničkih ručkova i večera, poseban događaj i feštu. Otvaranje boca ne samo u svrhu kušanja i pijenja već više kao transcedentno putovanje u određenu vinsku regiju, terroir, dušu vinara.

Takav intiman i otvoren pristup vinu kao živom organizmu s dušom i tijelom obogatio je naše živote brojnim prijateljstvima, događajima i spoznajama kojima smo postali bolje osobe otvorene za ljubav i radost življenja.

Ovo je naša mala priča koju živimo i sve ono što volimo…

P.S. i naš Django dijeli našu strast!

4. Salon pjenušavih vina – “vidim zvijezde”

Pozdravljamo svaki pokušaj i napor kojim našu hrvatsku, kako kulturnu tako i eno-gastro baštinu podižemo na razinu koju ona i zaslužuje. 4. Salon pjenušavih vina koji se održao u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, u organizaciji Marije Vukelić, potvrđuje tradiciju i kvalitetu povijesne priče o pjenušcu kod nas. Priča o hrvatskim pjenušcima datira još s kraja 19. stoljeća te se uz malo dužu pauzu, ako ne ubrojimo Bakarsku vodicu, na velika vrata vratila devedesetih godina. Danas pojedini proizvođači bez problema mogu stajati rame uz rame i svjetski poznatim proizvođačima pjenušavih vina, ako ne i šampanjaca.

Magično perlanje nastalo kao rezultat sekundarne fermentacije u boci, koja svako proljeće kad se budi višak energije, dovodi do eksplozije radosti i slavljenja života kao u antičkom ditirambu, opetovalo se i ovog puta na stolovima izlagača.

Slavonija, Istra, Plešivica, Slovenija u svom zvjezdanom plaštu koji je kao kremen iskrio rafiniranu priču u vinskoj čaši. Pa i nije luda ona legenda o proizvodnji Dom Perignona “…vidim zvijezde”.

Pokušajte ostati ravnodušni na Šemberov ili Barunov romantični Rose dok je Pavel ozbiljniji dečko s karakterom. Istarsku priču počinjemo svježom, pjenušavom Malvazijom u Kabolinom Re, dok nas Misalov Blanc de Noirs hipnotizira svojom osobnošću. Za one hrabrije predlažemo moćni Kontempo vinarije Domaine Koquelicot. Uz Colletijeve etikete zaboravite gdje se nalazite jer vas one svojom kvalitetom na slijepo i bez problema mogu odvesti do daleke Champagne. Maximo vinarije Kutjevo potvrđuje status kraljice Slavonije – Graševine koja uz dodatak ledene berbe čini ovo pićem za Bogove.

Atmosfera pripadnosti jednom urbanom europskom izričaju uz zvjezdane kapljice potiče u nama euforiju zadovoljstva i pobjede nad prolaznošću života. Gledajući kroz prozor na Jelačićev trg ne možete drugo nego osjećati se blagoslovljeni i privilegirani.

Josip Penava – vinski nomad

Život nije ograđeno dvorište u kojem sigurno obitavamo zaštićeni od vjetra i kiše nikog ne susrećući već nepregledna poljana bezbrojnih mogućnosti koje rasteći beremo i jedemo s drugima. U konstantnom protoku vremena pomalo nemilosrdna je s jedne strane spoznaja ljudske ograničenosti koja istovremeno budi skriveno blago koje se nalazi u osobi. Buđenje i otvorenost novog čovjeka pronalazi putove koji idu u susret drugima – istim ili sličnim pojedincima koji nas čekaju na svojim splavovima. Splavovi strasti odvoze ljude dalje, na najudaljenija mjesta, najljepše uvale i plaže, na kojima zajedno prostiru čiste, bijele ispeglane stolnjake dugo čuvane za te prigode. Kruh i vino su stoga kao iskonski medij na oltaru stola uzajamnim prožimanjem poprimili kultni smisao kojim su okrunili život i sve što diše. Od slijepca koji progleda do onoga koji je učinio veliki korak za čovjeka tražeći u kaležu “In vino veritas”. Od zarobljenika vremena do entuzijaste čija ljubav i strast nadilazi tu ograničenost koja na taj način postaje bezvremena.

Na tom tragu hodajući tim putovima došli smo do Josipa Penave, jednog od najvećih vinskih entuzijasta na ovim prostorima. Samozatajan poput onog biblijskog Josip je toplog srca i raširenih dlanova došao ususret i napravio mjesto za nas u svom najsvetijem dijelu svemira. Penavinu konobu u njenim temeljima čvrsto drže korijeni njegovih predaka dok sa zida visi didov štap kao relikvija te kao kralježnica drži tog mladog hercegovačkog čovjeka koji putujući svijetom to ne zaboravlja, ali i podsjeća ga dokle je stigao. Od “ćaćine” inox bačve, koju je svaka hercegovačka kuća imala s domaćim Žilavkama i Blatinama do dalmatinskih Plavaca malih, internacionalnih sorti i danas više od tisuću vrhunskih butelja iz cijelog svijeta koje leže u idealnim uvjetima čekajući trenutak otvaranja i odlaska u vječnost. U tim trenucima uživanja, uvijek u društvu ljudi koji dijele istu strast, Josip prestaje biti putnik i kolekcionar i postaje apostol jednostavnog, čistog življenja shvaćajući kako bit nije u imanju već u radosnom postojanju i dijeljenju. Dijeleći tako svoje vrijeme kao biserne perle na dlanu, nizući tako u društvu popijene butelje kao životne trofeje, osoba kao on dobrodošla je u svaki grad, ulicu, konobu ili dom. Vinski nomad koji putujući s odležanim steakovima, plinskim roštiljom, čašama i vinom u prtljažniku automobila, često oskudnim prašnjavim makadamom naše ponude na taj nacin ne dozvoljava da to na njega i njegovo društvo utječe.

Sposoban stati na livadu uz put i uz zalazak sunca negdje u brdu bez arogancije nepretenciozno nazdraviti iz Zalto čaše uz steak i Chateau Margaux. Neopterećeni hedonizam oslobođen kao orao koji je izoštrivši kljun ponosno poletio revitaliziran preobražajem. Vino osim što spaja ljude mijenja percepcije čudnovato izvlačeći najbolje iz ljudi. Stoga ovaj tekst nije samo veličanje jednog čovjeka i zajedničkog nam hobija već cjelokupno glorificiranje kulture življenja kao vrijednosne forme postojanja suvremenog čovjeka. Imajući na umu kako svi ne dijelimo iste strasti i zanimacije otvorili smo knjigu u kojoj su natuknicama zapisane propuštene želje onih koji zbog manjka vremena i suženih percepcija nisu stigli kvalitetnije živjeti.

Ako će ljudi kao Josip Penava smanjiti stranice takve knjige te će želje za bavljenjem hobijima dokolicom i poboljšanju kulture življenja promijeniti ustaljene norme ponašanja, onda je naša namjera uspjela. Jer nije sve što radimo samo zbog nas već i zbog drugoga. Neće sva ta vina popiti Penava i njegovi prijatelji0 već će udio u njegovoj strasti zasigurno baštiniti Jakov, Lovre i David jer smo mi našoj djeci put kojim će hodati.

Od jednog od najvećih entuzijasta pozdravljamo se s kojom buteljom u ruci ali još više sa zadovoljnim osmijesima koji rastu u dijeljenju i slavljenju života.