Boškinac – paška čarolija za savršeni vikend bijeg

U vrevi informacija i obaveza nameće se kao imperativ napuniti baterije i pronaći onaj dašak nove motivacije i svježih ideja negdje izvan svoje rutine i svakodnevnice. Tako sam i ja ovo Valentinovo odlučila iskoristiti kao savršen i romantičan vikend getaway sa svojom muškom polovicom. Odluka je pala na boutique hotel i vinariju Boškinac. Planiram posjetiti Boškinac već neko vrijeme i pronašli smo idealan trenutak. Moram priznati da sam o Boškincu dosad čula samo pohvale od ljudi koji su tamo bili, no ovakav doživljaj ni ja sama nisam očekivala.

Hotel Boškinac

Boškinac je utvrđen duboko u paškom kršu, okružen makijom, vinogradima i poljima, udaljen od tekovina svakodnevnog žamora i u sjeni visokih zimzelenih vojnika koji mu daju hlad i zaklon. Čak ćete na prvu pomisliti da ste pogriješili skrenuti i “gdje me pobogu vodi ova navigacija?”. Međutim čim zakoračite prvi korak pred ovim velebnim zdanjem jasno vam je da si niste uplatili hotel s doručkom, već senzaciju mira i opuštanja te nečeg autentičnog i drugačijeg.

Savršeno utreniran tim odmah vas srdačno dočekuje i miksa vam mali koktel dobrodošlice od gina i Boškinac Rosea s bademom koji onako romatično ružičast savršeno pristaje uz boje Boškinca i zlaćanog sunca koje prodire unutra.

Boškinac ima 11 smještajnih jedinica što vam daje intimnost i osjećaj ponekad kao da je sve to samo za vas. Naša soba imala je veličanstven pogled na bazen i vrt, u maniri imanja Toskane. Središnji dio sobe je extra size krevet u kojem ćete poželjeti prvo 2 dana samo spavati jer imate osjećaj da ste dobili osobni oblak na kojem ćete usnuti tu večer. Jednostavnost i minimalizam sobe odaju osjećaj sklada s prirodom i svaki detalj čini se da točno tu i pripada.

Valentinovski meni

Na Valentinovsku večer u 19:00 sati Boškinac i chef Matija Bregeš pripremili su naravno i večeru za nas zaljubljene. Zaljubljene jedne u druge, u ljubav, život, kapljice i umjetnost na tanjuru.

Pozdrav iz kuhinje uz pjenušac Viaz

Teško je pronaći riječi za opisati ovaj eno-gastro užitak koji je počeo s perlanjem u čaši pjenušca Viaz uz 3 pozdrava iz kuhinje servirana na paškom kamenu i mirisnom divljem bilju. Nastavljamo s Boškinac Roseom od Merlota, mekanim i voćnim i u savršenoj ljubavnoj priči s dashijem i carpacciom od jadranske bijele ribe.  

Dashi i carpaccio od jadranske bijele ribe uz Boškinac Rose 2018.

Ocu 2017. vino je za meditaciju i kontemplaciju moćno i željno ispričati vam priču koja stoji iza etikete. Ocu je bio savršen par uz janjeću brizlu i vinogradarskog puža na rižotu od celera.

Janjeća brizla i vinogradarski puž uz Ocu 2017.

Kad sam već pomislila da teško može bolje od toga naše čaše napunile su se Boškinčićem 2017., Bordoška kupaža u kojoj mekoća Merlota posebno dolazi do izražaja i mazi hobotnicu koja je s prepeličjim jajem i janjećom masti bila naš slijedeći slijed.

Varijacija od hobotnice i Boškinčić 2017.

Kad se moj dragi već zabrinio “gdje je meso?” na stol je stigla paška kraljica janjetina omotana u pancetu s vjerojatno najboljom kremom od vlasca koju ćete igdje probati. Takvo jelo dostojno je i kralja Boškinac 2015. koji je i moćan i blag, i snažan i mekan i koji je majstorski zaokružio glavno jelo te večeri. Veliko vino za velike večeri.

Paška janjetina i Boškinac 2015.

Sad su već i gumbovi na košuljama počeli popuštati, a požalila sam se i da je trbuh teško više uvući ali bilo je vrijeme za slatko, a svi znamo da za deserte postoji očito poseban želudac.

Iako je na meniju jasno pisalo Limun i badem te čaj za kraj bili smo pometeni s čak 3 poslastice uz moćni Prošek.

Limun i badem uz Prošek Boškinac 2017.

Tad sam već šapnula svom dragom da ni ne trebamo piti ovaj čaj na kraju, no čaj je imao što za reći. Med od kadulje u čašici koji nas je taman za kraj lansirao u sasvim novu dimenziju.

Čaj za kraj

Svi mi koji volimo znamo da nema boljeg od bijega s našim polovicama sami u nešto novo. Tako je i nama ovaj vikend na Boškinčevom brijegu bio za pamćenje.

Boris Šuljić i njegov tim napravili su ne mjesto, već doživljaj i uspomenu, spajanje strasti i iskonske prirode.

U Borisovom podrumu imali smo priliku probati par gutljaja Calme i Refula, nove bijele i crne kupaže čije ćete stilizirane ovčice na etiketama ubrzo imati priliku i sami isprobati, a rezultat su grožđa kooperanata s područja Sjeverne Dalmacije zbog prošlogodišnjeg stradavanja uroda od posolice. Ideja vodilja je spoj cijene i kvalitete kako bi se jedno takvo vino moglo pronaći svakodnevno na našim stolovima.

Boris Šuljić

Moram priznati da njihova imena čine idealan homage ovom mjestu – na otoku refula, na Boškinčevom brijegu čeka vas samo CALMA.

Pozdrav iz Boškinca 🙂
Wine Me Up