plesivica Archives - Drinking Up With The Dodigs

Sparkling Wine Fest 2024.

Iako smo zemlja za koju se uzgoj vinove loze i proizvodnja vina veže povijesno i tradicionalno ipak kada su pjenušava vina u pitanju tu iza ostatka svijeta kaskamo. Naime u gotovo niti jednoj razvijenoj zemlji ne postoje trenuci radosti koje ljudi ne obilježavaju mjehurićima. U Francuskoj odakle je priča i krenula šampanjac ti serviraju za doručak.Iako je u svakoj vinskoj zemlji nezamislivo obrok početi bez aperitivne čaše mjehurića kod nas se još uvijek za početak nudi rakijica. Prosječan stanovnik Hrvatske u prošlosti se s mjehurićima sigurno susretao preko Bakarske Vodice. Uz dužno poštovanje kultnom brandu iz prošlosti posljednjih dvadesetak godina Plešivica iako najmanja naša vinska regija daje izvrsne rezultate u proizvodnji najboljih hrvatskih pjenušavih vina. Stoga ni ne čudi ideja dvoje mladih plešivičkih entuzijasta napraviti festival pjenušaca.

Organizatori Fran i Ivan Kazimir Filipović

Braća Ivan Kazimir i Fran Filipović hrabro i bez straha krenuli su u nešto što se dosad nitko nije usudio. Nije im manjkalo mladalačke energije i entuzijazma ali i perfekcije u složenoj organizaciji događaja kojom se mislilo na apsolutno svaki detalj.

Hotel Princess u Jastrebarskom pokazalo se izvrsno je poslužio kao mjesto jednog takvog glamuroznog događaja. Od samog ulaska u konferencijsku salu hotela koja je u stvari građevina za sebe već s vrata si imao osjećaj kako ne ulaziš u nešto već viđeno. Na kristalnim visećim lusterima zrcalili su se mjehurići koje su dolje u čaše točili sami vinari. S Plešivice su bile gotovo sve najpoznatije vinarije: Tomac, Šember, Kolarić-Coletti, Korak, Barun, Jagunić, Griffin Ivančić, Mladina kao i one iz ostatka hrvatske: Štampar, Galić, Veralda, Misal Peršurić, Veralda, Royal Hills koje rade pjenušce klasičnom šampanjskom metodom.

Ostatak izlagača bili su distributeri Acrobat, Enozoik, Pago koji distribuiraju najveća imena iz Šampanje, Franciacorte i Španjolske, a koji su donijeli sve svoje perjanice. Između šampanjaca i pjenušca gosti su se krijepili ukusnim zalogajčićima koje su za njih pripremali redom poznati hrvatski Chefovi u organizaciji JRE-a: Marko Gajski iz Dimitri Lešić, Vjeko Bašić iz konobe Boba, Dino Šeparović iz Kale, Floriana Ružić iz San Rocca, Bernard Korak iz Koraka.

Izuzetno dobro osmišljen koncept kušanja pjenušaca uz slasne zalogajčiće poput janjećeg tartara u korabi i čipsu otvarali su drugačiju dimenziju i novi pogled na božanske mjehurice. Ovakvi vinski događaji posvećeni upravo njima spomenutim vinskim mjehurićima uvelike ukazuju kako su se osim aperitivno uvukli i dublje i ozbiljnije u gastronomiju. To su pokazale i brojne radionice i održani master-classovi kao i zanimljivi paneli na kojima su se vodili žustri i edukativni razgovori. Od onih vodećih pitanja o proizvodnji, prodaji, plasiranju i cijenama šampanjca u svijetu do tih istih pitanja i kod nas.

Zanimljivo je bilo slušati iz ugla jednog svjetski poznatog i nagrađivanog sommeliera Suwia Zlatića do Roka Bekavca koji je među prvim sommelierima u hrvatskoj pronašavši svoju nišu upravo u šampanjcima i pjenušcima zarazio mnoge ljude s istima.

Zanimljivo je bilo čuti instituciju plešivičkog vinarstva Tomislava Tomca koji je jako puno učinio u samim počecima uzdizanja Plešivice kao suvremene vinske regije. Danas vinarija Tomac svoju proizvodnju bazira na organskoj i bio-dinamičkoj proizvodnji te ponovno postaje plešivički pionir u utiranju novih trendova.

Cijeli panel je moderirao Hrvoje Petrić čije je kompetentno iskustvo osoba koja je posjetila gotovo sve najbolje europske i svjetske restorane pomoglo u postavljanju pravih i konstruktivnih pitanja. Već je svima poznato gdje su se mjehurići nalazili u prošlosti. U njima su uživali kraljevi i carevi. Ono gdje se nalazi danas u svijetu i kod nas vidjeli smo kroz ova dva dana koliko je trajao festival na Plešivici.

Poanta je kako ne da se iako smo mali ne trebamo sramiti već itekako možemo biti ponosni.

Upravo kvaliteta je ono čime možemo i trebamo konkurirati.

A gdje ćemo biti po pitanju pjenušaca u budućnosti?

To trebamo tek vidjeti.

Veliki su izazovi od klime koja se mijenja do ponude na vinskim kartama i vrhunskoj edukaciji sommeliera i konobara kroz koju se uči i ugađa gostu.

Festival pjenušaca nije samo jedna stepenica više u tim nastojanjima. On je čitav kat koji je ova ekipa organizatora podigla. Zaslužili su naš pljesak i cijelu pažnju posjetitelja, struke i medija.

Bravo dečki!

Zvjezdane staze vinarije Jagunić

Ako bi život mogao stati u famoznu rečenicu: “Life is a Cabaret”, tad bi ga bilo dobro potražiti i upoznati u ambijentu prirodnog vinogradskog amfiteatra, podno Žumberačkog gorja. Jedinstvena plešivička idila postavljena kao najbolji kazališni komad, osvaja svog gledatelja te tražeći svoju publiku nudi sudjelovanje u bogatoj predstavi. Popeti se na te daske koje život znače, znači skinuti svoja iznošena odijela i prepustiti se magiji tih vrijednih ljudi i tog kraja.

Vinska regija zbog svoje raznolikosti tla i brežuljaka, koji stvarajući svaki svoju mikro-klimu pogoduju uspijevanju velikog broja sorti, od omiljenih autohtonih do poznatih internacionalnih. Međutim kako orkestar ne može bez virtuoznosti dirigentske palice, a prepoznatljivost i potpis kazališnom komadu ipak daje redatelj, tako i u ovom slučaju karizma vinara postaje presudan faktor u tome kakvo će u konačnici biti vino.

Dominik Jagunić, iako mlad po godinama na papiru, svojim iskustvom i znanjem potvrđuje autentičnost i iskrenost njegove kapljice. Kad dvoje žednih iz korona-svakodnevice dođu napojiti svoje izgladnjele duše na Jagunićev zdenac, dogodi se bezvremeni susret istih koji imaju o čemu razgovarati.

Mjehurići iz Three Starsa poput betlehemske zvijezde obasjali su i pokazali put do istinskog života. Pjenušci po kojima se Plešivica svijetu nametnula i pokazala kako se u mirisu vapnenca i lapora te u tišini i strpljivosti starih obiteljskih podruma stvaraju plešivićke zvjezdane iskre. Dominikova težnja za izvrsnošću i hrabrost ka eksperimentiranju još od 2013., od kad je kao dvadesetčetverogodišnjak preuzeo očevu vinariju, dovela ga je do uspješnih etiketa kako pjenušaca tako i mirnih bijelih vina.

Međutim virtuoznost i kreaciju najbolje iščitavamo u eleganciji i kompleksnosti njegovih oranž vina. Stoga su gutljaji njegovog rajnskog rizlinga i traminca crvenog Amber ostali u nama zauvijek kao paneli za solarno napajanje koji će uvijek podići energiju i imunitet na onaj iskonski i jednostavan način – sjećanjem na vrijeme u kojem smo se osjećali dobro. Kad vam vinar donese direktno iz bačve svoje blago koje još spava i tiho da se ne probudi kuša to zajedno s vama pitajući vas za mišljenje, onda to nije samo privilegija već i najljepši kompliment. Dva vina koja će u skoroj budućnosti izići na tržište, zbog potencijala kojeg su već u ovoj fazi pokazali, govore nam o bogatstvu vizija i ideja koje još možemo očekivati od Jagunića.

Pogled preko jedne od najljepših plešivičkih terasa i kišu koja je sipila i napajala kao blagoslov s neba vinograd traminca tu na položaju „Doma“ s čašom tog istog traminca u ruci i nas dvoje “imali smo san”. Znate onu M. L. Kinga: „I have a dream“ … u kojem će naša zemlja prepoznati i iskoristiti svoje potencijale i postati etablirana i prepoznata turistička vinska regija. A vina samozatajnog vinara Dominika Jagunića i osvojiti svijet.

Vina Barun – ekstrakt iskrenosti i strasti

Postoje mjesta koja vas zovu nekim nevidljivim frekvencijama i kao magnet čulno privlače u svoj zagrljaj. S tih mjesta polijeću ptice čiji poj bistri žamor gradskog smoga i zove na okrijepu umornog čovjeka. Na sjeverozapadnim padinama hrvatskog prigorja, između Jastrebarskog i Ozlja, brižno umotano kardinalskim plaštem, smjestilo se kao gnijezdo vinogorje Krašić.

Iznad šumskih staza nošena vjetrom, niz padine starih vinograda pa do Brezarića još uvijek se može čuti kardinalova jutarnja molitva. Ona krijepi volju ljudi tog kraja u njihovim namjerama i svakodnevnim borbama. Tako su Josip i Mara pod pokroviteljstvom sveca tog kraja počeli svoju priču na 4 hektara vinograda. Vizija dječaka rođenog u Nici na jugu Francuske privukla je natrag u svoje dvorište. Gledajući djeda i baku kako rukama stvaraju, a srcem dijele kruh svoj svagdašnji, odlučio je na tim čvrstim i svetim temeljima svoju priču izgraditi. Obitelj Barundić je stoga oživotvoreni primjer utjelovljenog sna jednog dječaka koji je htio ono što je od djeda dobio u nasljeđe radom oplemeniti te stručnošću i tehnološki usavršiti.

Na taj način stvoren je brand i respektabilna vinarija Barun koja svojom izvrsnošću i kvalitetom uz nasljeđe i Plešivićku vinsku tradiciju donosi i dašak francuskog glamura. Josip i Mara Barundić su ljudi koji vas osvoje na prvu. Iskrenost i toplina njihovih ruku otvara vrata dobrodošlice u njihov predivan vinski svijet. Začarani kao Snjeguljica u bajci, uz gutljaje njihovih pjenušaca ispirete otrov svakodnevice te se oslobađate zaostale kore stresa iz grla. To je bio naš prvi posjet njihovom domu i vinariji te je logično bilo da za početak nazdravimo s njihovim dijamantom – pjenušcem Manzoni Elegance Extra brut uz koji smo jeli razne lokalne sireve i njihove domaće kobasice.

Kad se nekome život vrti oko dobre spize koju prati sofisticirana kapljica i po tom pitanju je izuzetno dobro potkovan, a netko ga uspije kao nas Mara svojom pečenom domaćom patkom ostaviti bez teksta, onda je to trenutak u kojem je proljeće ponovno probudilo potočiće i vjetrove u nama. Uz Barundiće nemoguće je ostati ravnodušan. Oni su vatra koja kao njihov Crni Pinot elegantno osvaja svojim aromama protivnika koji mu se na kraju u potpunosti prepušta.

Ja sam već vidjela sebe koja berući zrele višnje osjeća miris prve ljubičice u sjeni hrasta i vanilije. Ništa vas ne može odvesti na putovanje kao hrana i vino. Oni vam napune još poneki prazni kofer i kupe kartu za najljepše mjesto u vašoj mašti.

Stoga Barun vina kao vinarija izuzetne kvalitete, specifične stilistike, a pri tom mislimo na grožđe za pjenušce (koje se nakon berbe hladi do 0 stupnjeva i na hladnu maceraciju koja se odvija na 1 – 3 stupnja od 7 – 10 dana) prije svega sadrže iznimno velik ekstrakt iskrenosti i strasti Josipa i Mare. Njihovi pjenušci, bilo da se radi o Le Rose Brut od Crnog Pinota, Amoureux Extra sec od Muškata Žutog ili Manzoni Elegance Extra brut rađeni su klasičnom metodom odležavajući na vlastitim kvascima od 1 do 3 godine. Možete ih pronaći u restoranima od Zagreba do Dubrovnika diljem Lijepe naše, na jugu Francuske i na nekim skijalištima.

Tri mirna vina Graševina, Manzoni i Pinot Noir Marquis odlični su primjeri specifičnog terroira koji uz sortne arome otkriva i energiju tog posebnog kraja. Oduvijek smo željeli posjetiti francusku Champagnu. Francuska je nekako san svih onih koji su duboko zaglibili u vina međutim možda nitko od nas i nije u potpunosti svjestan čistoće i ljepote naših vinskih regija. Otrgnuti komadići raja, neoskvrnute prirode i običaja još uvijek možete pronaći u ovakvim oazama. Barun pjenušci, domaća patka i Pinot Noir Marquis naša je karta koja otvara prozore i vrata da svijet dođe k nama.