Iako postoji savršeni red koji u svojoj moćnoj ruci drži sve, Bog kroz pojedince dozvoljava promjene. One su utkane od postanka svijeta u čovjekov genetski kod kretanja čija amplituda života ima za cilj rast i razvoj pojedinca i cijelog svijeta. Igra kretanja kroz susrete i druženja možda je segment rasta koji dušu intenzivnije od ostalog zalijeva.
Takav jedan susret sličnih ili istih kod takvog jednog odabranog pojedinca doživjeli smo kod vinara Luke Krajančića u njegovoj vinariji u Zavalatici na Korčuli. Kako su Luka i njegova kćer Ivana nakon rosea i jagoda dobrodošlice degustaciju počeli obrnutim redoslijedom odnosno s dva plavca mala poslužena uz slane inćune i pršut tako ćemo i mi početi ovu priču od njenog kraja.
S terase na visokoj klisuri na koju je uklesana impozantna građevina, koja se kao anđeo čuvar svojim krilima zaštitnički nadvija nad Zavalaticu, jedan vinar recitira poeziju. U šekspirijanskom stilu s okusom mora i soli ostakljena terasa pretvorila se u daske koje život znače na kojima jedna zanesena dalmatinska duša živu istinu svjedoči.
Lukina poezija natopljena kapljama Opere i Mora uvaljala se u slatke zalogaje ka Alfred Molina u filmu Čokolada. Onako spontano potekle su suze od lipote života koji izvire i pluta ka ulje koje smo supali kruhom. Poseban je to pristup svakom čovjeku – kralju ili prosjaku koji dolazi kušati Intradu ili Statut. Odgovornost umjetnika kako pred vas donijeti kovčeg s blagom ravna je svetosti pronalaska Kovčega Saveza. Svaka riječ oslikana atributima Dalmacije otkriva pripadnost i neizmjernu ljubav prema otoku i svemu onom sta čini Korčulu. Tradicionalne i povijesne vrijednosti ušivene u ribarsku mrežu bačenu u more koja hvata neprocjenjive trenutke življenja.
Izuzetna želja iskopati i revitalizirati korčulansko blago kako bi do na kraj svijeta svojim zlatom zasjalo. Usud i volja čovika sa škoja možda se najbolje vidi u lozi koja raste iz strme škrte stine na položaju Pavija. Donesena loza i zemlja, ka dite u zipku u zagrljaju mora i neba u topla materina njedra. Tako zriju pošip, grk i plavac mali ka i čovik veliki ili mali. Ti grozdi zaogrnuti generacijama, nekad težaka, a danas vinara kucaju na naša srca kako bi im otvorila vrata. Upoznavati potencijal tih sorti kroz vizionare kakav je Luka Krajančić uzbuđenje je kao pred veliki derbi.
Lepeza pošipa od Ježine preko popularne Intrade do Sur Liea, Statuta i mistične maceracije pokazuje izvanredan potencijal stavljajući je na vrh hrvatske sortne piramide. Kušanje tih božanskih vina uz selekciju talijanskih sireva govori o širini svjetonazora vinara u sparivanju njegovih vina i internacionalne hrane. Uspoređivanje aromatike u prožimanju okusa ostavlja bez daha i otkrivanju uvijek nečeg novog do tada neotkrivenog. Kao i šampjer koji pečen na gradele predstavlja klasiku dalmatinske gastronomije koje se niti trebamo niti želimo odreći.
U raju pozitivne vibracije iskrenog susreta i radosti življenja odvezali smo kravate suzdržanosti i moranja i bacili ih sa Krajančićevog balkona. Odnio ih je vjetar niz sike Zavalatice preko Lastova do Italije pa i dalje. Mi smo ostali neopterećeni i slobodni kao tek ispuštena ikra u valove, kao ježina koji čeka ljude i kaiće da se s njim zaslade.
