Motovun kroz čaše Tomaza & Fakina

Oduvijek su mi se slike Motovuna činile nestvarne i gotovo da sam poput najfinije kreme na usnama mogla osjetiti čarobnu jutarnju izmaglicu koja ga je obavijala. Sam gradić svojim kamenim uličicama priča prolaznicima kao i cijela okolica koju s te visine smiruju padine  vinograda i mirni tok Mirne koja tu plodnu dolinu napaja. Vina na tom području posebna su i žilava kao ujedno i povijest i karakter ljudi koji tu žive već stoljećima.

Klaudio Tomaz

„Motovun Wine Experience“ ove godine udružio je sedam vinara tako da su vinarije Tomaz, Roxanich, Valenta, Benvenuti, Fakin, Bertoša i  Novak taj dan širom otvorile vrata dobrodošlice za sve one koji su htjeli kušati i uživati u njihovoj kapljici.

Mi smo iz Splita bez problema prešli kilometre asfalta jer nas je čekala ta čarobna oaza koja nas je zagrlila svojim istrijanskim šarmom i gostoljubivošću. Kako je u jedan dan kvalitetno obići sve te vrhunske vinarije i kušati sva njihova vina gotovo nemoguće, mi smo se odlučili za vinarije Tomaz i Fakin. Kad vas karizmatični Klaudio Tomaz dočeka na punoj terasi vinoljubaca i onako ležerno s nogu za početak ponudi dvije rashlađene čaše pjenušca znate da ste na pravom mjestu. Uz istarske sireve, namaze od tartufa, malvazija istarska klizila je i osvježavala nas kao potočić užarenu stijenu na suncu. Ta fantastična sorta bogomdani je poklon svježine za vruće ljetne dane.

Danijela Tomaz

Međutim svi zaljubljenici u vino znaju kako se veliki broj vinara uspješno okušao i u odležanoj, maceriranoj malvaziji ili onoj iz akacije. Malvazija Sesto Senso Tomaz bomba je koja, kad je na našem nepcu eksplodirala, oslobodila bezbrojne arome koje su potvrdile njenu ozbiljnost i kompleksnost. Nakon maceracije od 21 dana, Sesto Senso odležava na finom talogu 18 mjeseci u velikim bačvama hrasta, murve (duda) i akacije.

Otvarale su se najbolje boce koje su u dobrom društvu obilježile jedno poslijepodne dajući mu trajni pečat. Posebno treba izdvojiti Malvaziju Neru 2015., vrlo rijetku sortu koju je i moguće kušati isključivo kod Klaudia Tomaza. Takvo vino privilegij je imati u svojoj čaši.

Vinifikacija započinje s prosušenim bobicama na trsu i nakon 2 godine odležavanja stavlja se na 28 m ispod mora i odležava još dodatnih 365 dana.

Tomaz Merlot

Možda smo mogli protrčati kroz sve vinarije, ali tad nebi vidjeli Tomazov maleni podrum u kojem su on i njegova supruga Danijela odlučili uopće i biti vinari, nebi vidjeli vrt Klaudiove mame u kojem kao u apoteci niču ljekovite namirnice i biljke, nebi upoznali njegove pse za tartufe koji su nam se obradovali jer smo ih izmazili. U svim tim gestama kroz razgovor, a najviše kroz njegova vina, upoznali smo velikog vinara iz Motovuna čija vina imaju osobnost i karizmu kao i on sam.

Konoba Fakin

Kod Marka Fakina već smo i prije dolazili ali neoprostivo je uvijek kad smo tu ne svratiti. Užitak je sa starijim Fakinom razgovarati o njihovim vinima i općenito o životu – jer jedno bez drugog ne ide. Mudrost starijih ljudi koji imaju što za reći uvijek me osvajala pogotovo uz dobru čašu vina, a takvih nije nedostajalo. Vrhunac dana bila je večera u konobi Fakin gdje smo uz izvrsnu hranu i odabrana vina s terase promatrali zalazak sunca. Privilegij je piti Teran Il Primo 2017., dobitnika zlatne Decanterove medalje, upravo s njegovim tvorcem. Marko nam je rukom pokazivao svoje vinograde u dolini koji su se zelenili dok ih je Mirna lagano milovala.

Marko Fakin

Na trenutak sam se uštipnula kako bi se uvjerila da ne sanjam. Ne, mi nismo u Provansi ili Toskani. U prekrasnoj smo Istri koja itekako ima što za ponuditi. Možda nismo u nekoj razvikanoj destinaciji gdje vam naplaćuju i zrak, ali smo sigurno ondje gdje se domaćin još uvijek trudi i gdje vam na stol sve najbolje izvadi i ponudi.

Elio Fakin

Bilo da se radi o Motovunu, Bujama, Višnjanu ili Vižinadi – boškarinu, tartufima, malvaziji ili teranu – ili jednostavno tim dragim ljudima – mi ćemo se Istri uvijek vraćati.