Tag: vinarijarizman

Gdje južnije nije tužnije – vinarije Rizman & Prović

U svijetu u kojem danas gotovo imamo sve možda ipak najviše nedostaje uzora. Deficit pozitivnih primjera koji bi kao svjetionici pokazivali pravi smjer. Logika nadopunjavanja te razmjenjivanja strasti, iskustva i poleta spojila nas je s našim mladim prijateljima. Dino & Mia ne samo da su preslika nas dvoje kad smo bili mladi, već su i živa vibrantna slika kakvi želimo i ostati. Njihov eruptirajući entuzijazam kao tek otvorena boca šampanjca i naše iskustvo poput ponuđenih čaša uživa u zajedničkom perlanju.

Zajedničko otkrivanje svijeta gastronomije i vina postala je naša niša, mreža za odmor razapeta na dva čvrsta debla kao na dva svijeta koja se međusobno nadopunjuju. Stoga odabir vina koja će se ovo ljeto moći kušati i sparivati u njihovoj konobi Kala nije bio posao već užitak u kojem smo izuli tijesne cipele i hodali bosi. Komarna nas je to proljetno jutro dočekala osunčana uz pomalo lijenu buru koja se niz vinograde plavca malog spuštala do mora mašući Pelješcu.

Viszla koju smo prilikom našeg zadnjeg posjeta upoznali kao štenca sad je narasla i osnažila, kao uostalom i sama vinarija Rizman obitelji Štimac, čiji je vjerni čuvar. Pogled s terase vinarije Rizman pruža jedan od onih jedinstvenih mističnih događaja kad osjećate sveobuhvatnu povezanost s prirodom i Bogom. Gospođa Snježana kao naša domaćica dočekala nas je besprijekorno sređena sa savršeno serviranim stolom za degustaciju s kojeg su se presijavale izglancane vinske čaše.

U tom božanstvenom ozračju pozitivne energije i vrhunskih vina nas četvero smo uronili u čarobni trenutak istine. Uz domaći pršut i sir pošip je pokazao svu svoju svježinu i mineralnost dok je Nonno na našem nepcu eksplodirao kao bomba aroma dugo ostavljajući okus južne Dalmacije u ustima i našim dušama.Bilo da se radi o Syrahu, Tribidragu ili Primusu zaključujemo kako je izvrsnost i predanost s vremenom kreirala vina koja plijene i osvajaju.

Na samo dvadesetak minuta vožnje od vinarije Rizman nalazila se naša druga za taj dan dogovorena destinacija. Na terasi obiteljskog hotela Merlot dočekao nas je Vjeko koji uz oca Branka i sestru Moniku vodi vinariju Prović. U zagrljaju neretvanskog polja plodne mineralne zemlje i Božje volje jedan vizionar na čuđenje svih posadio je vinograd chardonnaya i ušao u povijest.

Naron je pokazao kako stih iz Oliverove pjesme „Svoju zvizdu slidin“ uvijek najbolje kreira naše vizije, vrijeme i trud. Izvrstan karizmatičan chardonnay koji do najsitnijeg djelića kapljice ocrtava vizure i mirise tog kraja kao i osobnost vinara. I ne bi bilo pretjerano reći kako upravo Naron uz još par spada u perjanicu Hrvatskih chardonnaya iz drva.

Vjeko Prović

Predivna kušaona s jedne strane urešena starim dalmatinskim alatom, a s druge modernom „garderobom“ za vina s koje se smiješe sve njihove etikete. U kibli na stolu hladila se Zlatarica i Rose u kojima inače neumjereno uživamo i gasimo žeđ ljeti u MoNIKa’s Wine baru u Splitu. Kasnije smo uz pršut i steak kušali fantastični Pagan – kupažu prosušenog grožđa plavca malog, merlota i cabernet sauvignona.

Ljepota doživljenog teško se može usporediti s bilo čim te potvrđuje pravilo kako se upravo kušajući vina na izvornom mjestu gdje i nastaju na najbolji mogući način možemo povezati s izvornom vizijom vinara. Također možemo osjetiti bilo tog terroira, a usudila bi se reći i ambijentalnu i kulturološku dimenziju kroz povijest tog kraja.

Mia & Dino (konoba Kala)

U svijetu u kojem danas gotovo imamo sve možda ipak najviše nedostaje uzora. Vizionara čije će vizije kao svjetionici obasjavati put i pokazivati pravi smjer. Vinarije Rizman i Prović zasigurno su iskrčile šume predrasuda usudivši se biti oni koji će utabati put i pokazati kako se na svojoj zemlji može ostati i od nje živjeti. Kako se ipak svoju zvizdu isplati sliditi…

Konoba Argola – obiteljska priča s pogledom

Na južnim padinama Peruna u mirisnom zagrljaju vrijeska i kadulje s kraljevskim pogledom na Brački kanal i „najlipši grad na svitu“ smjestila se konoba Argola. Obiteljska konoba  braće Zdravka i Tomislava Kaštelančića tradicionalnog dalmatinskog mota u kojoj se, uz poljički soparnik, riblje i mesne specijalitete s gradela i maslinovo ulje, gostu servira autohtoni okus, miris i osjećaj Dalmacije.

Posljednjih je godina mlađa generacija ispolirala i predstavila konobu u jednom novom suvremenom svijetlu i ukorak s tekovinom „od bukare do vinske čaše“. Uz odličan servis s osmijehom u ponudu su uvrštena vrhunska buteljirana vina vinarije Rizman i razigrani mjehurići vinarije Tomac. Zasićeni pomalo površnog pristupa gostu i pripremanja namirnica na neadekvatnim roštiljima u Argole još uvijek možete jesti ribu pečenu tradicionalno na gradelama i lozini koja se kupa do tog dana u moru, potom u ulju, a navečer i u vinu.

Povrće ubrano taj dan u njihovom vrtu ekološki uzgojeno od obične salate stvara senzaciju okusa zaboravljenih aroma koje bude osjetila i podsjećaju na neka stara, bezbrižna vremena.

Drugačije nego bezbrižno se ne možete ni osjećati kad vas dočeka nasmijana Ana koja leprša od stola do stola pričajući gostu kako „sve ostaje u obitelji“ i kako ribu peče njen otac, salatu spravlja njena majka, ona je donosi na vaš stol, a ostatak obitelji samo podmazuje ostale kotačiće u tom pogonu.

Na terasi ispod crkve sa zvonika Sv. Ante čuje se zvuk Dalmacije u onom svom iskonskom izričaju koji razgaljuje dušu kako domaćeg tako i onog stranog gosta koji je s Manhattana ili iz Londona došao tu u staro selo Podstranu upravo to doživjeti.  Ono što Dalmacija može ponuditi više je od čarolije kojom kao plaštem od zvijezda možemo prekriti želje i ispuniti i najsmjelija očekivanja suvremenog gosta.

Konoba Argola kao stari drveni jedrenjak koji ponosno brodi i ovim specifičnim vremenima, ne spuštajući svoja nova bijela jedra ni za većih oluja jer pravi mornar poznaje se po svojom sposobnosti broditi i po nemirnim morima jer svatko može po bonaci. Sidro koje se sjaji zakačeno na tradiciju, bogatu baštinu i vrijeme koje teče ulijeva nadu kako će konobe nadživjeti sve promjene i ostati mjesta utjehe, pisme i gušta. To je upravo ono što suvremenom čovjeku i treba jer „ća je život vengo fantažija“.

Ondje gdje slani morski zrak pročišćuje nosnice otvarajući put zamagljenim vizijama pronalazimo svoju oazu hedonizma koja nas u konačnici čini boljim ljudima današnjice. Kroz slasne zalogaje i bogate gutljaje vina skidamo okove te lakše idemo u susret čovjeku i životu. Izgleda kako sva mudrost proizlazi iz onih jednostavnih životnih stvari kao sto su pijenje, jedenje i druženje koje postaje najcjenjenija škola života. Postaje dragocjena hrana za tijelo i dušu.

Ljubav & vino

U vinu je istina koja pričajući otkriva osim trenutka i vrijeme u kojem je nastajalo. Svaki uzdah prirode sažet u grožđu zgnječen pod kamenim tijeskom odijeva nas u misno ruho iako je običan i siv dan u karanteni kao ovaj danas. Otrgnuti odavno od matrice sveopćeg ludila, plutajući u maternici našeg svemira u kojem se sve vrti oko naše ljubavi, hrane i vina, postali smo čuđenje u svijetu relativiteta. Uzdajući se isključivo u onu Nušinu iz „Prosjaka i sinova“, a koja nas nikad nije iznevjerila – kako živimo od dobrih ljudi, tako smo i danas, na našu godišnjicu braka, za oltarom obitelji blagovali. Crni rižot od sipe koju mi je ulovio i donio susjed ribar, ulje kojim sam je umila bilo je najbolje Rizmanovo maslinovo ulje, a vino kojim smo zalogaj zalili bio je fantastičan Chardonnay Naron, poklon vinarije Prović.

Mogla sam na tu temu i napisati poetski sonet i nekako bi u katrenama uspjela spomenuti sve ali tercine bi se malo od emocija, malo od vina raspukle. Zrenjem vino dobiva tercijarne note kojima dodatno osvaja, dok u čovjeku zrelošću dozrijeva spoznaja kako je sva srž života u malim stvarima satkana. Svakodnevni rituali u koje se unosi naša energija uzdižu se na pijedestal života kao najveća nagrada. Takav iskren pristup davanja hrabro ide u susret novom danu, događajima  i ljudima.

Za stolom se među ljudima rađa posebna interakcija. Neraskidive su veze onih koje hrana i vino veze kao more mornara, obala bijelog galeba. Kada prepoznate nečiju dušu i trud u njihovim proizvodima, vi postajete najintimniji prijatelj tog čovjeka. Jezične i druge barijere nisu važne ako vam se nadopunjuju čežnje i strasti. Gledali smo i stare slike dok smo još hodali divnim, prašnjavim makadamom slobode zemljama u kojima smo se budili uz Charlesa Aznavoura doručkujući u vrtu gospode Marie u Provansi s čašom šampanjca u ruci, a tek je bilo devet sati. Ili kad smo slučajno postali taoci braće Ščurek na Goriškim brdima koji su nas satima držali zatočene u kušaonici kako bi kušali sva njihova predivna vina. Koliko samo prekrasnih događaja i priča u našim zajedničkim skitnjama. I sada strpljivo čekamo smiraj i bonacu kako bi nam novi vjetar raširio krila i poravnao prepreke, razbistrio poglede kao jutro nakon oluje. Tolika vina nepopijena čekaju naše prisustvo, a divni ljudi cijelog svijeta društvo.