Dalmatinske vinske ikone

Dalmacija kao kolijevka vinogradarstva i vinarstva Hrvatske uz bogatstvo autohtonih sorti, od kojih se posljednjih desetak godina možemo pohvaliti svjetskim vinima, traži brandiranje svog čeda. Bogatstvo raznolikosti terroira te karakternih osobitosti kako sorti tako i ljudi traži savršeno ukomponiranu simfoniju pokreta kojim bi svi zajedno krenuli dalje. Jedan od takvih hvale vrijednih pokušaja bio je vinski događaj „Dalmatinske vinske ikone“ koji se 22. i 23. listopada održao u prostoru restorana Kampus u Splitu.

Osmišljen kao godišnje kušanje najboljih vina Dalmacije privukao je kako struku tako i brojne zaljubljenike u vino opravdavši tvrdnju „prvo pa muško“ te tako utabao put za nadolazeće godine.

Damir Štimac (vinarija Rizman)

Udruženje „Vino Dalmacije“ time je pokazalo potrebu i svrhu postojanja u rastu i razvoju dalmatinske vinske priče kao i otvorenost prema svemu što može pridonijeti u brandiranju Dalmacije kao jedinstvene vinske regije. Već kroz radionice koje su se većinom održale dan prije primjetio se uspjeh i napredak posljednjih godina.

Mario Jelčić-Purko (vinarija Hvar Hills)

Radionica „Male sorte s velikim potencijalom“ koju je držao WSET-ov predavač Kruno Filipović pokazala je potencijal nekih zaboravljenih dalmatinskih sorti kojima je kroz vjeru i entuzijazam vinara udahnut novi život. Tako je sve prisutne oduševila Ninčuša vinarije Matela.

Kroz radionicu „Odležana bijela vina Dalmacije“ koju je održala svestrana vinarka Monika Prović pokazalo se kako su uvijek pomalo u sjeni bijele sorte Dalmacije konačno dočekale svojih pet minuta. Saša Špiranec svojim imenom, znanjem i iskustvom bio je savršen mamac za radionicu „Plavac, babić i tribidrag, crljenak -tri lokomotive crnih sorti“ kojom je spretno i zanimljivo kroz zajedničko slijepo kušanje pokazao sličnosti i različitosti kao i bogatstvo te tri sorte.

Saša Špiranec i Manuela Plohl

 Manuela Plohl – žena s velikim vinskim znanjem, koja će hrvatsku vinsku scenu jednog dana obogatiti diplomom vinskog akademika, održala je posljednju radionicu „Decanterovi laureati“ i pokazala porast i pozicioniranost Dalmacije i Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Fantastične vinske radionice poslužile su kao uvertira u promenadno kusanje najboljih vina koja su pedesetak vinara pripremili za taj dan.

Andro Tomić (vinarija Tomić) i Adela Zujić-Visković (WOW Split)

Ushićeni onim što se prostiralo pred nama utopili smo se u ponuđenom kao djeca u slasnim krempitama. Primjetljiva je bila ležernost i ponos vinara u rastakanju svojih šampiona kojim su nam bogato punili čaše. Zanimljivo je bilo kušati na primjer najbolje pošipe ili plavce s različitih terroira koji su svojim sitnim specifičnim različitostima samo dodali sveukupnu vrijednost. Otvarali su se magnumi, perjanice pojedinih vinarija koje su najbolje govorile za sebe elokventnim vinskim jezikom.

Rene Bakalović

Bogatstvo autohtonih sorti, onih vodećih kao i onih malo manje poznatih, te različitost terroira kao i mikro-lokacija od sjeverne Dalmacije, srednje i južne pa do dalmatinske zagore govori o širini i bogatstvu koje treba staviti pod jedan zajednički i prepoznatljiv nazivnik. Kako je inače Dalmacija po svom genetskom kodu i naslijeđu čistokrvni pastuh vičan neobuzdanom trku te ga je teško staviti u ograđen prostor ili okvire, pred strukom stoji težak zadatak. Kako izbalansirati dalmatinske tanine, a ne izgubiti autentičnu prepoznatljivost?

Monika Prović (vinarija Prović)

Stoga svaki ovakav događaj vrijedi podrške svih onih koji jesu ili se smatraju dijelom dalmatinske vinske priče. Potreban je svaki komadić cjeline jer upravo taj komadić ima zadatak ispričati svoju priču, utisnuti svoju osobnost u zajednički dalmatinski timbar.

Stoga se nadamo kako će se dalmatinske vinske ikone u još većem broju održati i dogodine te na taj način obogatiti našu vinsku scenu na sveopću korist i viši cilj – a on je Dalmacija kao jedinstveni vinski brand.