Tag: imotskovinogorje

Od Katića građevinara do Katicha vinara

Nikica Katić i Viktor Zdilar

Na plodnom krškom polju Imotske krajine od davnina napojenom Vrljikom i Ujevićevom „Svakidašnjom jadikovkom“ te anđeoski zaštićeno Biokovom, zlate se i dozrijevaju grozdi novozasađenih vinograda Katić. Kujundžuša kao nanizani niz dukata zaslužno se i ponosno okitila titulom kraljice tog kraja, međutim savršeni rezultati i ostalih domaćih i internacionalnih sorti pogotovo pošipa i chardonnaya, pokazali su izvanredne mogućnosti imotskog terroira.

Ilijana Katić

Dugogodišnja ljubav i strast za vinom uspješnog građevinskog poduzetnika Nikice Katića i njegove supruge Ljilje s vremenom se pretočila u ostvareni san o svom vlastitom vinu i podrumu. Općina Lovreć tako je postala bogatija za vinsku oazu i moderno opremljeni podrum koji otvara svoja vrata svakom zaljubljeniku u cijenjenu božansku kapljicu.

Vina Katich

Gradeći prostor u kojem će uživati obitelj i prijatelji Katić tad nije ni bio svjestan kako gradi temelje jedne nove vinske priče i mjesto koje će hodočastiti zaljubljenici u vino iz svih krajeva svijeta. Mudrost i radišnost duboko su u genetski kod usađene vrijednosti imoćana te je upravo takav profesionalan i do kraja posvećen pristup iznjedrio Katićeva vina kakva danas pijemo. Budno oko enologa Viktora Zdilara prati put i proces stvaranja vina od vinograda do podruma. Sam proces pripreme svojih vlastitih sadnica do sadnje vinograda koji je trajao tri godine pokazuje profesionalnost i ono što možemo očekivati od takvog ozbiljnog pristupa.

Maksimalno ulaganje u opremu i nove tehnologije garancija su postojanosti i kvalitete na duge staze dok će nova kušaona na 300 kvadratnih metara pokazati respektabilnost sna jednog građevinara koji je želio postati vinar. Međutim više od uspješnog građevinara i novopečenog vinara, Nikica Katić je prije svega dobar čovjek. Bilo da ga gledate kao muža, oca ili prijatelja njegova otvorenost i toplina zarobljavaju vas kao i njegova vina. Kako je bogato imotsko tlo zaslužno za bogatu uljnu teksturu njegovih vina tako njegova osobnost bitno utječe na cjelokupan dojam. Vi ispred sebe vidite uspješnog  čovjeka bez arogancije koji se ne gura i ne nameće već kao i njegova vina osvaja toplinom i karizmom pobjednika. Kad tome dodate angažiranost i posvećenost cijele obitelji uz enologa Viktora Zdilara te kćeri Ilijane u kojoj se zrcali očeva strast i san, vi već sada nazirete kojim vodama plovi brod vinarije Katich. Visokih jarbola, širokih jedra neka mu je dobar vjetar.

Ljilja Katić

Kod Katića smo došli kušati Chardonnay o kojem su svi sa pohvalama pričali, a osim izvrsnog vina pronašli smo izgubljenu klackalicu u vrtu našeg djetinjstva. U takvoj igraonici možete piti vino i sjediti u viljušci bagera ili jesti pata negru osušenu na biokovskoj buri serviranu uz Cuvee i Riservu kupaže cabernet sauvignona, merlota, syraha i trnjka. Samo nebo je granica za ljude poput Nikice Katića. Oni se ne boje svoje snove pretvoriti u stvarnost i na taj način obogatiti i naš život.

Vinarija Grabovac – tradicija & visoki standardi

Ante Grabovac

Što novo napisati o obiteljskoj vinariji Grabovac, a da to već nismo i pročitali? Jedna od najsuvremenije opremljenih vinarija Imotskog vinogorja Dalmatinske zagore pa i šire čija tradicija proizvodnje i prodaje vina seže duboko u prošlost, još od vladavine Napoleona na ovim prostorima o čemu postoje i dokumentirani spisi koji datiraju iz 1812. godine. Neosporna je umjesnost, kako u vinogradarstvu, vinarstvu tako i trgovini Grabovčevih predaka još od Stipana Grabovca i njegovih potomaka sve do današnjih dana kada je Ante Grabovac 1992. godine započeo suvremen pristup i novu eru vinarstva Grabovac.

Na 15 ha površine vinograda zasađene su bijele sorte: autohtona kujundžuša, domaći pošip i žilavka te internacionalne sorte chardonnay, pinot sivi, sauvignon blanc i viognier dok od crnih uz domaći trnjak i vranac imaju zasađene i internacionalni merlot i cabernet sauvignon. Brojnost sorti kao i različitih položaja – točnije njih pet, stvorila je mogućnosti eksperimentiranja u kupažiranju sorti kojima su nastala sad već nadaleko poznata i cijenjena vina kao što je Modro Jezero Riserva (blend cabernet sauvignona, merlota, vranca i trnjka) i jedna od rijetkih dalmatinskih crnih kupaža velikog potencijala odležavanja.

Nastavak u tom smjeru te težnja ka posebnom i prepoznatljivom izričaju izrodio je i bijelom kupažom kao što je KUVI (kujundžuša i viognier) koja se zajedno s Virom (viognier) proizvodi za šibenski restoran Pelegrini. Tu je i fantastična Draga (kujundžuša, pošip, žilavka, chardonnay, sauvignon blanc).

Draga je s pet sorti koje objedinjuje u sebi pokazala jedan novi smjer kretanja vinarije kojim se daje akcent na položaj – u ovom slučaju Vučju dragu – koju sa sigurnošću možemo nazvati najboljim položajem. Vučja draga položaj je na 400 m nadmorske visine, idealnog nagiba, sastava tla koji ispod površinskog sloja kamena krije dalmatinsku crvenicu i vremenskih uvjeta uvjetovanih mediteranskom klimom koja preko Hercegovine prodire čineći dane vrućima, a noći svježe i hladne uz konstantan vjetar koji minimalizira potrebu za dodatnom zaštitom vinograda. Prinos po trsu manji je od 1 kg što rezultira bogatim, kompleksnim vinima koja pričaju svoju posebnu priču.

Na taj način opravdava svoje ime koje kao idealna zelena oaza pripitomljuje sve ono što u njoj obitava. Tako 8 ha vinove loze na tom položaju daje izuzetno karakterna i kompleksna vina bogate aromatike i uljne teksture koja se odmah prepoznaju u čaši čak kad su zastupljena i u manjim omjerima. Tog vrućeg ljetnog dana druženje u vinariji Grabovac s Antom i Milanom počeli smo s mjehurićima pjenušca koji je rađen klasičnom metodom od sorti crni pinot, chardonnay, sauvignon blanc i ujedno je prvi dalmatinski pjenušac napravljen tom metodom. Kako smo stigli u vrijeme ručka, a pjenušac je očistio i pripremio naša nepca na kušanje, mladi svježi kravlji sir i domaća panceta bili su idealna podloga na koju je svježa aromatična kujundžuša samo skliznula, dok je macerirana zaokružila priču. Tako smo 5 sati sjedili u kušaoni kroz čiji ostakljeni južni zid puca pogled na vinograd, a masnu smo pancetu koja se lijepila za prste stalno podmazivali bogatom ponudom Grabovac vina koja nam je Milan ulijevao u čaše.

Milan Grabovac

I bilo da se radilo o chardonnayu koji nas je svojom osunčanošću i ugodnom zrelinom žutog voća podsjetio na one iz južnog dijela Burgundije ili sauvignon blanc koji osim izuzetne svježine ima tijelo kršnog momka iz Zagore kojeg virtuozi iz Grabovčevog podruma žele oplemeniti i ucifrati te ga u svijet poslati s kravatom, ali dušom tog podneblja. Snaga leži u pomirivanju svih različitosti, kako u ljudima tako pogotovo u sortama i vinima. Savršen balans gdje ništa ne strši, ne dominira osim prepoznatljivosti terroira i virtuozne umjesnosti vinara. Miris tek izvađenog vina iz bačve u podrumu koji se miješao s mirisom tek otvorene bačve pojačao je ionako izvrstan doživljaj kao i par crvenih kapljica koje su nespretno pale na moje bijele ljetne sandale. Ta mrlja koja me nije zabrinula, iako volim te sandale, bila je kao važeći pečat na kraju dokumenta i nepobitni dokaz koliko volimo i živimo za vino.

Tako nam nije teško vrući ljetni dan umjesto na plaži provesti u društvu vrhunskih vina i ljudi čije vizije i trud krče jednu novu budućnost. Jedan novi pristup čovjeku kroz brandiranje i stvaranje vinske regije i turizma koji će pomoći u napretku i razvoju tog predivnog, bogatog Imotskog kraja. Na odlasku privuklo nas je mjesto uz cestu s kojeg je pucao predivan pogled na Imotsko polje i izmaglicu iznad njega koju je podignula ljetna žega. Ljepota pogleda bila je ravna ljepoti osjećaja u našim dušama zbog predivno proživljenog dana i spoznaje o nekim budućim novim standardima koje je vinarija Grabovac već odavno postavila.