U vinu je istina koja pričajući otkriva osim trenutka i vrijeme u kojem je nastajalo. Svaki uzdah prirode sažet u grožđu zgnječen pod kamenim tijeskom odijeva nas u misno ruho iako je običan i siv dan u karanteni kao ovaj danas. Otrgnuti odavno od matrice sveopćeg ludila, plutajući u maternici našeg svemira u kojem se sve vrti oko naše ljubavi, hrane i vina, postali smo čuđenje u svijetu relativiteta. Uzdajući se isključivo u onu Nušinu iz „Prosjaka i sinova“, a koja nas nikad nije iznevjerila – kako živimo od dobrih ljudi, tako smo i danas, na našu godišnjicu braka, za oltarom obitelji blagovali. Crni rižot od sipe koju mi je ulovio i donio susjed ribar, ulje kojim sam je umila bilo je najbolje Rizmanovo maslinovo ulje, a vino kojim smo zalogaj zalili bio je fantastičan Chardonnay Naron, poklon vinarije Prović.
Mogla sam na tu temu i napisati poetski sonet i nekako bi u katrenama uspjela spomenuti sve ali tercine bi se malo od emocija, malo od vina raspukle. Zrenjem vino dobiva tercijarne note kojima dodatno osvaja, dok u čovjeku zrelošću dozrijeva spoznaja kako je sva srž života u malim stvarima satkana. Svakodnevni rituali u koje se unosi naša energija uzdižu se na pijedestal života kao najveća nagrada. Takav iskren pristup davanja hrabro ide u susret novom danu, događajima i ljudima.
Za stolom se među ljudima rađa posebna interakcija. Neraskidive su veze onih koje hrana i vino veze kao more mornara, obala bijelog galeba. Kada prepoznate nečiju dušu i trud u njihovim proizvodima, vi postajete najintimniji prijatelj tog čovjeka. Jezične i druge barijere nisu važne ako vam se nadopunjuju čežnje i strasti. Gledali smo i stare slike dok smo još hodali divnim, prašnjavim makadamom slobode zemljama u kojima smo se budili uz Charlesa Aznavoura doručkujući u vrtu gospode Marie u Provansi s čašom šampanjca u ruci, a tek je bilo devet sati. Ili kad smo slučajno postali taoci braće Ščurek na Goriškim brdima koji su nas satima držali zatočene u kušaonici kako bi kušali sva njihova predivna vina. Koliko samo prekrasnih događaja i priča u našim zajedničkim skitnjama. I sada strpljivo čekamo smiraj i bonacu kako bi nam novi vjetar raširio krila i poravnao prepreke, razbistrio poglede kao jutro nakon oluje. Tolika vina nepopijena čekaju naše prisustvo, a divni ljudi cijelog svijeta društvo.
