“Pidoča & Debit se vole…”

Juraj Sladić (vinarija Testament)

Kako upotrijebiti ono što nam se nudi na bogatom pladnju dalmatinske eno-gastro ponude te šarmantno upakirati u šuškavi celofan s temom i pričom koja privlači i osvaja? Ako su sinonim Burgundije Chablis & kamenice zašto sinonim Šibenika ne mogu postati debit & pedoče (dagnje)?

Manuela Plohl, Ivan Sladić (vinarija Sladić), Robert Plohl

Sam taj naziv „Pidoča & Debit se vole“ primamljivo zunzi u ušima te više od samo marketinškog slogana potiče lučenje serotonina i zove na druženje. Tako je u subotu na velika vrata ušla hvale vrijedna manifestacija TZ grada Šibenika i županije Šibensko-kninske te je na najbolji mogući način odrezana vrpca turističke sezone. Vizija je to iznad svega koja okuplja blago tog kraja u interakciju i suživot koji obogaćuje dajući izvanredne plodove od kojih blagodati imaju svi. Na trgu jednog od najljepših dalmatinskih gradova, čija svaka kaleta i zid imaju povijesnu vrijednost i značaj, zveckale su vinske čaše donoseći dašak glamura na onaj autentičan i pravi način.

Domagoj Jakopović Ribafish

Vinarije Testament, Birin, Vinoplod, Baraka, Ante Sladić, Sladić, Dalmacijavino, Prgin ponudili su svoje nove debite uz pedoče na bezbroj načina. Proizvođači školjaka su se potrudili predstaviti svoj proizvod u najboljem svjetlu te smo pedoče mogli kušati od buzare do onih prženih u tempuri, s grila, u raznim rižotima i domaćoj tjestenini i onih nabodenih na hrskave ražnjiće uz koje je idealno pasala mineralnost i svježina debita.

Ante Sladić (vinarija Ante Sladić)

Debit kao autohtona sorta tog kraja možda nema ambiciju osvajanja na duge staze ali zato u trenutku za koji je stvoren stilski i ambijentalno daje ono najbolje. Primjer je to kako jednostavno približiti one iskonske i zaboravljene okuse u prvom redu nama koji smo dio tog podneblja, a zatim na pozitivan način zaraziti sve one koji nas dođu posjetiti prenoseći im entuzijazam s pečatom Dalmacije. Rijetko spominjemo organizatore nekog događaja jer koliko god da su zaslužni kao poticajni kreatori oni ostaju u sjeni stavljajući događaj ispred sebe, kao roditelj svoje dijete. Oni su duša svake uspješne manifestacije i vjetar u leđa svim pozitivnim promjenama.

Vinarija Vinoplod

Debit & pedoče  iznenadili su domišljatošću, osvojili iskrenošću, a kupili toplinom i srčanošću. Ležerna atmosfera uz čašu debita i neopterećeno chillanje možda je nešto što nam je svima potrebno. Izlaženje iz ljušture opreza i straha u kojoj smo zadnjih mjeseci živjeli pretvarajući svoje misli u leptire lakoće postojanja. Event vrijedan dolaska obogatio je naša duhovna papila kao harfu uzvišena melodija kao plesač koji nas vrti na podiju bez gaženja.

Nikola Birin (vinarija Birin)

Vrijedno aplauza, pohvale i divljenja. Šibenik kao skriveni dijamant, koji je sačuvao svoj izvanredan sjaj, polako ali sigurno sjeda za okrugli stol rame uz rame velikih turističkih gradova. Upornost i talenat ljudi, uz educiranost  i viziju pojedinaca, podižu ljestvicu visoko do tvrđave na kojoj ponosno vijori zastava.

Filip Baraka (vinarija Baraka) (photo by: Valerio Baranović)

Iako je dug put, a debit & pedoče samo jedna etapa, ipak se duboko ucrtala bar u naš planer i za nadolazeće godine.

Timbar Dalmacije u Barakinoj bačvi

Vinarija Baraka

Na poluotoku Srimi između Šibenika i Vodica gdje se još od Antičkog vremena uzgajala vinova loza, a suhozidi nenametljivo svjedoče povijest, smjestila se boutique vinarija Baraka. U nedirnutom komadiću prirode gdje te škrta zemlja tjera iz njene utrobe izvući najbolje, Filip Baraka nastavljajući očevu tradiciju vinarstva, kao orač s freske crkvice ore jednu novu povijest.

Filip Baraka

Uz autohtone sorte toga kraja babić, plavinu, lasin, debit i maraštinu u Barakinom vinogradu korijenje su pustile i internacionalne sorte cabernet sauvignon, merlot i syrah kojima uz dalmatinski terroir i svojom vizijom pokušava dati jedan drugi jedinstveni štih. Upravo strastvena zaigranost kupažiranjem sorti i eksperimentiranjem pomiče tvrde granice dalmatinskog, u prvom redu mentaliteta i postavlja Baraku na mjesto modernog vizionara čija vina intrigiraju i privlače pažnju.

Ovo je bio naš drugi posjet vinariji, a kako smo se u međuvremenu družili sa Prisbusom, Mocirom i Timbrom itekako smo bili upoznati s bogatstvom Barakine vinske kapljice. Ovog puta nismo se zadržavali u kušaoni iako je dan bio lijep, a terasa s pogledom na vinograd veličanstvena ipak smo otišli direktno u podrum. Domaćin je predložio kušanje iz bačava i počastio nas posebnom privilegijom vidjeti kako su njegove bebe dok još mirno spavaju.

Iako u polumraku moderno uređenog podruma mom ženskom oku ipak nije promakla izuzetna urednost i pedantnost koja uvelike govori o osobnosti vinara. Miris francuskog i slavonskog hrasta, koji se u zraku isprepletao s mirisom vina iz tek otvorene bačve, stvarao je magičnu izmaglicu vremeplova u kojoj nas je Filip provozao preko srimskih suhozida kroz svoje vinograde. Neke obiteljske, a neke u zakupu koje još uvijek obrađuju iste ruke težaka koje poznaju svaki čokot u dušu. Na tim mjestima u tim starim vinogradima kao dvije fronte srele su se bogata i pomalo umorna tradicija i Filipova vizija jedne nove Dalmacije. Stoga Timbar nije samo oda sveukupnom dalmatinskom trudu težaka i tradiciji, već pečat na čijim temeljima počiva jedan novi babić koji želi vidjeti svijet. Takav babić ima potrebu ispričati priču sjedeći za stolom Englezu u Londonu, amerikancu u New Yorku, građaninu svijeta u bilo kojem kutku svijeta, o jednoj maloj zemlji, o babiću i Srimi.

Priča ispričana kroz vino priča je koja prodire duboko u čovjeka te mu na upečatljiv način kroz osjetila čvrsto memorira uspomenu. Pijući cabernet sauvignon, merlot ili syrah s tog specifičnog krškog terroira, gdje se miješaju kamen i more sa zemljom i borovinom, nećemo se sjetiti niti jedne druge regije osim Dalmacije. Bordoška kupaža tad prestaje bit samo bordoška te u trenutku postaje Prisbus Riserva sa svim obilježjima i aromama toga kraja. Mocira nije samo stvorena u čast srimskih suhozida već kao putokaz kuda ti suhozidi vode jednu lokalnu siroticu plavinu kad je zagrlite na pravi način s merlotom. Nastaje jedinstveno i prepoznatljivo vino s karakterom, kako vinara tako i tog kraja. I kako god nas je Filip oduševio debitom iz betona odnosno betonskog jaja kojeg je po uzoru na stare dalmatinske betonske tankove dopremio iz Francuske te ga kasnije kupažirao s ostatkom iz drveta – ovog puta to isto radi ali sa maraštinom. Kušali smo 2019. iz betona koja se polako smiruje pokazujući svoj potencijal i onu iz drva koja se razvila u fantastično samostalno vino tako da ćemo vinaru ostaviti procjenu, a nama nestrpljivost dok vino ne iziđe u prodaju.

Kušali smo još nekoliko Filipovih fantastičnih eksperimenata koje ne želimo otkrivati kako bi i vas dragi čitatelji zaintrigirali da poželite kušati ova izuzetna vina. Možemo samo reći kako smo zahvalni Filipu Baraki na ukazanom povjerenju što nas je pustio u svoj sveti svijet stvaralaštva vina gdje smo kušajući te iste kapljice na izvoru kreacije postali svjedoci velike promjene. U tim trenucima strasnog zanosa osjetili smo moć najmoćnije kapljice u svemiru. U njoj je sadržana muka i krv težaka, istina zemlje i sva ljubav prema čovjeku. U ovom slučaju dalmatinskog težaka i dalmatinske kaplje koju Filip Baraka odijeva u internacionalno ruho.