Nakon uobičajene i pomalo dosadne dalmatinske zime na prvim zrakama proljetnog sunca raširile su se i grijale zidine Dioklecijanove palače. Uz golubove koji su oblijetali i veseli žamor ljudi Domaldovom ulicom još se čulo primamljivo zveckanje vinskih čaša. Ispred kultne splitske „Bokerije“ prizor kao s razglednice koji je u par osunčanih kvadrata te pitoreskne kalete sakupio vinske zaljubljenike.
Prezentacija vina vinarije Jakob u režiji Never Green distribucije u tarantinovskoj maniri „Bilo jednom u Hollywoodu“ podsjetila nas je kako bi ustvari takvi eventi trebali izgledati.
Točenje pjenušca na ulici dok prolaznici zastajući gledaju u čaše koje blistaju na suncu dok perle iskaču kao sitni dijamanti željni s nama zaplesati. Ležerno minglanje i upoznavanje ljudi kroz vino kao zajedničku poveznicu. Nije li smisao vina upravo ta jednostavnost i bistrina pristupa i misli u ophođenju te obostrano nadopunjavanje kroz senzaciju doživljenog?
Stoga je pjenušac vinarije Jakob na najbolji mogući način pripremio naša organoleptička papila na ono sto je slijedilo:
Vertikala Jakob Cuvee berbi 2011., 2012., 2013., 2015., 2016.
Poseban doživljaj budila je spoznaja kako su se neke od berbi 2011. naprimjer izvađene iz arhive i nema ih na tržištu. Vinarija Jakob na jedan sofisticiran i pomalo samozatajan način nastavlja viziju svog osnivača kroz izvrsnost pristupu i proizvodnji vrhunskih vina.
Stoga ne čudi činjenica kako ta vina upravo kreira enologinja Ivona Jeličić kroz čiji dodir se upravo i osjeća povezanost s likom i djelom prerano preminulog vinara Ilije Zdravka Jakobovića. Obiteljsku priču vinarije Jakob ponosno nastavljaju tri sestre svjesne kako kreacija njihovog oca nadilazi ljude i vrijeme tražeći izlazak iz podruma.
Pet ponuđenih vina uz fantastične zalogaje iz kuhinje koji su na bogato serviranim stolovima pozivali i samog Dioniza na slavlje ostali smo zatečeni savršeno ukomponiranom trenutku koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon kratke uvodne riječi enologinje Ivone Jeličić bili smo ugodno prepušteni isključivo svojem doživljaju vina kojeg smo uspoređivali i komentirali s ostalima. Pokazalo se kako je ipak to puno bolji pristup bez sugestija i nametanja.
Vinu se dala apsolutna sloboda koju ono i zaslužuje kad jednom iziđe iz podruma. I nije toliko bitno da li vam se više svidjela još uvijek bojom i svježinom prisutna 2011. koja uz cabernet sauvignon i merlot ima syrah dok ove druge umjesto njega sadrže cabernet franc.
Nekoga je očarala elegancija 2012., a nekoga vibrantnost i savršena voćnost 2013. godine. Nakon 2015. i 2016. pitali smo se da li su to u dekanterima naša ili bordoška vina jer doživljaj kušanog nadilazilo je pojam o našim takozvanim bordoškim kupažama. Elegancija uz savršen balans atributi su kojima sa sigurnošću možemo opisati ova savršena vina.
Vinarija Jakob stoga je taj dan ušla na velika vrata Dioklecijanove palače predstavivši se zahtjevnoj splitskoj publici vinima dostojnim careva i bogova.
Mi dvoje smo izuzetno uživali i obogatili svoj vinski mentalni podrum novim iskustvom. Na tim samo našim policama na posebno mjesto smjestili smo vina vinarije Jakob. Sigurni smo kako će se i na mnogim policama i stolovima među istinskim vinskim zaljubljenicima pronaći ova izvanredna vina koja će ostaviti dubok trag u mentalnim mapama onih koji će u njima uživati.
