Slavonija nas odavno zove upregnuti motorne konje i zaploviti kako bi Balašević rekao Panonskim morem. Priznajem malo je van ruke i tipične naše uhodane zapadne rute u smjeru Istre, Italije i Francuske no međutim sad nam nije žao šta su nas uspjeli nagovoriti i do Osijeka svratiti. Kako naša šarenica oka nije naviknuta na ravnicu okovanu snijegom razgranati produžeci živčanog sustava stvarali su osjećaj ugode gledajući bajkoviti krajolik. Krda slavonskih srni u trku do onih grupiranih koje su pod snijegom tražile koju zalutalu travku fokusirali su našu pažnju poput one djeteta s novom slikovnicom.
Osijek nas je dočekao spreman za jedan od najvažnijih vinskih događaja na tom području. WineOs dugi niz godina okuplja zvučna imena vinarstva iz cijele Hrvatske te susjednih Srbije i Bosne i Hercegovine, a ove godine i Španjolske. Gospodarski centar u Osijeku stoga je ovaj vikend bio najposjećenije mjesto osječko-baranjske županije na koje su se slijevale rijeke vinoljubaca iz cijele Hrvatske.
Mi smo se najviše zadržavali na štandovima s kojih se zlatila slavonska kraljica – graševina. Potentnost, bogatstvo i širina te sorte ogledala se na svakom koraku, a u vinima vinarije Antunović čije smo berbe iz 2010. i 2013. godine imali priliku i čast kušati, graševina je opravdala sve svoje atribute. Možda je taj erdutski terroir nama po guštu ali već odavno nas je osvojio na prvu. Kušali smo i cabarnet franc iste vinarije koji je svojom izvrsnošću pokazao kako ni crvena vina nimalo ne zaostaju.
Također smo uživali u vinima vinarije Zlatno Brdo koja opravdavaju sve nagrade i svako slovo hvale napisano o njima. Slavonske adute kušali smo i na štandovima vinarije Brzica iz Erduta, vinarije Perak iz Kutjeva , vinarije Apolitico iz Virovitice te vinarije Martin Albus iz Orahovice. Imali smo izvrsnu degustaciju na štandu vinarije Jungić iz Banja Luke gdje nam je gospodin Jungić prezentirao vertikalu izuzetnog cabarnet sauvignona od kojih nas se možda zbog našeg južnjackog temperamenta najviše dojmio onaj iz 2016. godine. Vinarija Jungić može se pohvaliti vrhunskim vinima koja su nas oduševila kako svojim potencijalom tako i spremnošću.
U međuvremenu krijepili smo se slavonskim suhomesnatim kao i onim s grila delicijama od svinje i zaključili kako selo može umrijeti, ali običaj definitivno ne! Slavonija je nezamisliva bez svinje i svinjskih delikatesa stoga kroz ove skromne redove apeliramo kako država lokalno i globalno treba podržati slavonskog seljaka. Upravo su brojne slavonske vinarije, OPG-ovi, restorani s lokalnom hranom u kojima smo i mi jeli ta dva dana, mjesta koja upotpunjuju sliku Slavonije i njenog potencijala kao eno-gastro turističke regije.
Stoga hvala Bogu na vinarijama koje rade vrhunske pjenušce jer nakon previše okusa potrebno se organoleptički osvježiti. Često smo tako svraćali do vinarije Kolarić-Coletti s Plešivice po čašu, dvije vrhunskih mjehurića kako bi mogli i nad oblačnim slavonskim nebom vidjeti zvijezde. Kušali smo i nestvarno dobar neuburger iz amfore još uvijek bez etikete na predivnoj keramičkoj boci boje svijetle terakote. I španjolska kava vinarije Bodegas Familia Escudero odigrala je svoju ulogu smjestivši se u naše memorijske mape i sigurno će pomoći pri odabiru sljedeće nam vinske destinacije.
Sve u svemu zaključujemo kako su to bila dva intenzivna dana u kojima smo se sudarili sa slavonskom gostoljubljivošću koja je poput vatrometa eksplodirala na svakom mjestu. Hvala organizatorima na pozivu, izvrsnom smještaju kod Maksimilijana na Tvrđi, a Slavonijo tebi hvala za doživljaj koji ćemo pamtiti.
Nismo vjerovali prijateljici, rođenoj slavonki kad je pričala o svojoj Slavoniji. Predrasude su rekla bi najveće prepreke na putu upoznavanja bogate raznolikosti i različitosti u svim oblicima života. Kako pjesma kaže: „Inati se Slavonijo“ u svoj svojoj ljepoti i nek ti dođu svi oni umorni. Umorni od visokih cijena, neautentičnosti i umjetne ljubaznosti jer ti ćeš ih osim graševinom i kulenom dočekati širokim osmijehom životne radosti.
