Kako upotrijebiti ono što nam se nudi na bogatom pladnju dalmatinske eno-gastro ponude te šarmantno upakirati u šuškavi celofan s temom i pričom koja privlači i osvaja? Ako su sinonim Burgundije Chablis & kamenice zašto sinonim Šibenika ne mogu postati debit & pedoče (dagnje)?
Manuela Plohl, Ivan Sladić (vinarija Sladić), Robert Plohl
Sam taj naziv „Pidoča & Debit se vole“ primamljivo zunzi u ušima te više od samo marketinškog slogana potiče lučenje serotonina i zove na druženje. Tako je u subotu na velika vrata ušla hvale vrijedna manifestacija TZ grada Šibenika i županije Šibensko-kninske te je na najbolji mogući način odrezana vrpca turističke sezone. Vizija je to iznad svega koja okuplja blago tog kraja u interakciju i suživot koji obogaćuje dajući izvanredne plodove od kojih blagodati imaju svi. Na trgu jednog od najljepših dalmatinskih gradova, čija svaka kaleta i zid imaju povijesnu vrijednost i značaj, zveckale su vinske čaše donoseći dašak glamura na onaj autentičan i pravi način.
Domagoj Jakopović Ribafish
Vinarije Testament, Birin, Vinoplod, Baraka, Ante Sladić, Sladić, Dalmacijavino, Prgin ponudili su svoje nove debite uz pedoče na bezbroj načina. Proizvođači školjaka su se potrudili predstaviti svoj proizvod u najboljem svjetlu te smo pedoče mogli kušati od buzare do onih prženih u tempuri, s grila, u raznim rižotima i domaćoj tjestenini i onih nabodenih na hrskave ražnjiće uz koje je idealno pasala mineralnost i svježina debita.
Ante Sladić (vinarija Ante Sladić)
Debit kao autohtona sorta tog kraja možda nema ambiciju osvajanja na duge staze ali zato u trenutku za koji je stvoren stilski i ambijentalno daje ono najbolje. Primjer je to kako jednostavno približiti one iskonske i zaboravljene okuse u prvom redu nama koji smo dio tog podneblja, a zatim na pozitivan način zaraziti sve one koji nas dođu posjetiti prenoseći im entuzijazam s pečatom Dalmacije. Rijetko spominjemo organizatore nekog događaja jer koliko god da su zaslužni kao poticajni kreatori oni ostaju u sjeni stavljajući događaj ispred sebe, kao roditelj svoje dijete. Oni su duša svake uspješne manifestacije i vjetar u leđa svim pozitivnim promjenama.
Vinarija Vinoplod
Debit & pedoče iznenadili su domišljatošću, osvojili iskrenošću, a kupili toplinom i srčanošću. Ležerna atmosfera uz čašu debita i neopterećeno chillanje možda je nešto što nam je svima potrebno. Izlaženje iz ljušture opreza i straha u kojoj smo zadnjih mjeseci živjeli pretvarajući svoje misli u leptire lakoće postojanja. Event vrijedan dolaska obogatio je naša duhovna papila kao harfu uzvišena melodija kao plesač koji nas vrti na podiju bez gaženja.
Nikola Birin (vinarija Birin)
Vrijedno aplauza, pohvale i divljenja. Šibenik kao skriveni dijamant, koji je sačuvao svoj izvanredan sjaj, polako ali sigurno sjeda za okrugli stol rame uz rame velikih turističkih gradova. Upornost i talenat ljudi, uz educiranost i viziju pojedinaca, podižu ljestvicu visoko do tvrđave na kojoj ponosno vijori zastava.
Filip Baraka (vinarija Baraka) (photo by: Valerio Baranović)
Iako je dug put, a debit & pedoče samo jedna etapa, ipak se duboko ucrtala bar u naš planer i za nadolazeće godine.
Danas je možda potrebnije nego ikad osjetiti svoje korijene i na taj način iz one najdublje neoskvrnute ljepote, kao na slamku izvući radost življenja. Globalno nametnutom bižuterijom zamaskirane autohtone vrijednosti ipak proviruju kao nježne visibabe u proljeće i skriveni vrapci podno stare strehe koji čekaju svoj let. Kad bi secirali prošlost uvidjeli bi kako je Dalmacija oduvijek imala svoj križ, međutim upravo kroz muku, znoj i žuljave ruke predaka izliveni su čvrsti temelji naše tradicije i blaga. Postati tragač takvih prostora znači otrgnuti komadiće divote kao kruh te ga kroz slova i slike umočiti u vino.
Ante Sladić
Vino – naša vječna inspiracija i strast, ovaj put nas je odvelo u zaleđe Šibenika do sela opjevanih u Arsenovim pjesmama. Pitomo Plastovo točnije selo Sladići dočekalo nas je jutarnjom svježinom i suncem koje je provirivalo u dvorište vinarije Sladić. Čvrst stisak ruke Ante Sladića i upaljena vatra u kominu koja je pucketala na prvu govore kako je to prvenstveno mjesto na kojem domaćin želi da se osjetite dobrodošlo. Nekad stara konoba u kojoj su se čuvali pršuti i odležavalo vino u bačvama, nedavno je adaptirana u kušaonu koje se nebi posramila bilo koja svjetski poznata vinarija.
Atmosfera koju su domaćini upalili toplo je tinjala šireći miris Dalmacije koji je opijao naše nosnice. Kao zlatni dukati rasuti po stolu stizali su slijedovi hrane koji su pripremani znalački i sa stilom posluženi. Sestra Marina Sladić izlazila je iz kuhinje i u stilu vrhunskog Chefa prezentirala jelo koje je za nas pripremila, dok bi Ante isto učinio s odabranim sparenim vinom. Priznajemo kako takav tretman, profesionalnost i količinu kvalitete nismo očekivali u Sladićima međutim ostali smo zatečeni savršeno uigranim timom Ante & Marine kojima se kasnije pridružio i otac Marinko. U savršenom balansu hrane, vina i ugodnog razgovora klica tradicije zakopana u svima nama bujala je i klijala svakim novim zalogajem i gutljajem.
Domaći pesto uz Sladić maslinova ulja
Domaći pesto od divlje to jutro ubrane i još rosom okupane rokule skinuo je prašinu s grla te uz sir i gutljaj debita resetirao naše napete nerve. Tako opušteni bili smo spremni dočekati vlak iz Perkovića kojim sam se kao „Djevojka iz moga kraja“ odvela do Drniša čašicom opola uz koji nam je Marina pripremila kozice. Savršeni omjeri okusa iz hrane konstantno su plesali u istom ritmu s Antinim vinima čineći taj dan onim koji je bio stvoren samo za nas.
Dvije vrste ovčjeg sira uz Maraštinu 2019.
Potentna maraština bez ustezanja strasno se poljubila s drugim slijedom – dvije vrste ovčjeg sira, onog lokanog i popularnog Paškog, dok je maslinovo ulje od oblice i domaće krvavice dalo dodatnu aromatiku te upotpunilo priču. Pijat ljubavi koji grije srce na kojem se jednostavnost odabrane namirnice mol (oslić), krompir, blitva nevino obrađene kako se nebi narušila njena čistoća, zalili smo fantastičnom Oyom Noyom – maceriranim debitom kojim se Ante vraća korijenima i vinima kakva su se nekad pila pod nazivom žutina.
Kozice uz Lasinu Opol 2019.
Tipični pladanj s pršutom, pancetom i kobasicom s ružmarinom prirodno je bilo spariti s plavinom. Korpulentnost i slanost namirnice s vinom kojem ne strše tanini, organoleptički i na after-tasteu stvara ugodan baršunasti okus. Plavina od koje je vinar virtuoznim pristupom od sorte od koje se nekad u prošlosti pravila bevanda i koje se prodavalo na litre, uspio dobiti pitko i elegantno vino za svaki dan i svako godišnje doba. I ne samo po kvaliteti već i cjenovno.
Mol (oslić) i blitva uz macerirani Debit Oya Noya 2017.
Plavina je idealna butelja koja se treba naći na svakom stolu ne samo Dalmacije već i šire. Lasina – sorta kojom odavno znalci i struka zbog elegancije pripisuju epitet dalmatinskog pinot noira ipak neodoljivim je čini upravo njena dalmatinska duša.
Domaći pršut, panceta i kobasica uz Plavinu 2017.
Terroir koji uz sve ostalo ima izuzetno plodno tlo u kojem se mogu pronaći fosilni ostaci školjaka te mikro-klima zbog blizine mora kao i blizina rijeke Krke, čine taj kraj savršenim za uzgoj vinove loze. Autohtoni šampioni debit, maraština, plavina i lasina nedavno su dobili i tribidrag ili crljenak koji smo također kušali, a koji uskoro izlazi na tržište. Posađen u kršu taj mladi vinograd s malim prinosom dao je vino izuzetnog ekstrakta koje obećava i kojeg nam je Ante ponosno predstavio.
Čokoladni kolač sa samoniklom biljkom dragoljub uz Lasinu 2017.
Razgovorom uz likere Likariju (rakiju od maraštine) i Crnu ružu (rakiju od lasine) zaključili smo kako mi uistinu imamo sve što nam je potrebno. S ogromnim brojem autohtonih sorti samo na području Dalmacije, a da ne govorimo o ostatku Hrvatske, vinogradarstvo i vinarstvo trebaju njegovati i podržavati sve institucije kroz poticaje i smanjene poreze. Obnova starih vinograda , sadnja novih kao i edukacija i suvremena tehnologija Hrvatskoj će otvoriti vrata i pozicionirati je na vinskoj karti svijeta.
Fritule i ušečereni bademi uz likere Likarija i Crna ruža
Vinarstvo je jedna od rijetkih privrednih grana u kojoj mi sami proizvodimo, a na kojoj možemo graditi ekonomiju, turizam i općenito budućnost naše zemlje, a i novih generacija. Stoga su vinarije kao ova Ante Sladića bitni kotači koji imaju volju, znanje i sposobnost pokrenuti mašineriju jednog novog doba. Nova era Dalmacije i Hrvatske kao poznate i cijenjene vinske regije i zemlje.
Sladići – mjesto na kojem možete kušati čokoladni kolač sa samoniklom biljkom dragoljub uz gutljaj lasine koji će vam možda još bolje ispričati priču nego mi. Jer ova priča je jedinstvena i prepoznatljiva kao i etikete na njihovim vinima koje su uz fantastična vina originalnošću, kvalitetom i iskrenošću brendirali ovog mladog vinara. Stoga se nadamo kako će naši vinari umjesto sramežljivih vrabaca konačno kao orlovi zagospodariti vinskim nebom, a naša vinska priča od sramežljivog proljetnog pupoljka rascvjetati u mirisnu ružu.
