Split je oduvijek bio velo misto s pedigreom i ostavštinom velikana koji su, da ga nisu toliko voljeli i ostali u njemu (Smoje, Boris Dvornik, Oliver…), mogli svojim talentom pokoriti svijet. Uvijek smo se pitali što to Split ima što niti jedan drugi grad na ovim prostorima nema. Odgovor je i više nego jasan svakome tko i na kratko vrijeme prošeće malim kaletama, popije kavu na velikim pjacetama i porazgovara s tim posebnim svitom. Dalmatinski dišpet nije samo legenda koju su vremenom skrojili oni koji pišu, nego je u stvari pokretačka snaga svih onih koji u tom gradu žive i dišu.
Sinoć smo upoznali jednog takvog lika, čovjeka koji nas je svojim vizijama i entuzijazmom „izuo iz cipela“. Za Petra Mrđena smo na prvu mislili kako je još jedan tatin sin koji otvara hotele i restorane po gradu jer nema ništa pametnije činit i radit. Međutim sinoćnja „Noć Pelješca“ u njegovom novootvorenom restoranu Noir promijenila je sve i pokazala kako nade ima za ovaj grad i bolji svijet. Momak koji je doslovno prije desetak godina počeo iz ničeg, uz podršku majke i oca, kredite i vjeru u sebe i Boga danas – iako još uvijek boreći se s vjetrenjačama – plovi morem svojih vizija. On je imao san o Splitu kao vodećoj mediteranskoj destinaciji koja prvenstveno svom čoviku, a onda i gostu ima što za ponuditi. On je kategorično rekao NE namirnicama iz uvoza i supermarketa i potaknuo proizvodnju naših kvalitetnih, domaćih namirnica.
Jedan takav potez očituje se u njegovoj farmi koza u Otavicama koje daju vrhunsko mlijeko od kojeg se radi fantastičan kozji sir u kojem smo tu noć uživali. Vitrina u kojoj odležavaju i zriju i ostali sirevi samo je još jedan dokaz kako gostu ne želi ponuditi polovičan proizvod već ono najbolje. Želja za izvrsnošću vidi se i u novootvorenom Noiru – od ukusno uređenog modernog interijera do osoblja koje vas, osim ljubaznošću iznenađujuće zarobi sposobnošću i znanjem. U intimnom ambijentu stvorenom isključivo za uživanje u ovo čudno vrijeme čovjek može pronaći svoje utočište.
Bombardiran realnošću čovjeku je jednostavno ušetati u rajski vrt Noira u kojem može zaboraviti nametnuta opterećenja i za promjenu biti sve što poželi. Uz dobar zalogaj, koji prati dobro odabrana vrhunska kapljica, hvatamo vragolasti čuperak radosnog trenutka bez grižnje savjesti imajući u vidu onaj poznati „carpe diem“.
Nije to mjesto samo za posebne prilike već oaza u kojoj ćemo se osvježiti i sakupiti snagu na dnevnoj bazi. Uz razgovor kojeg ovih dana manjka lako je pronaći smisao jer naša priroda društvenog bića uveliko govori o nama. Prostor Noira garantira jednu komunikaciju i neopterećeno druženje u svrhu skidanja okova i slobode duha. Stoga je to mjesto revitalizacije na kojem kao orlovi mijenjamo perje imajući u vidu nova neba i visine. I sve zahvaljujući jednom čovjeku i jednoj viziji.
Biti izvrstan u onom što nudiš kako bi privukao sve one koji to znaju prepoznati i cijeniti. Nije zanemariva činjenica kako je ovaj užitak na dohvat ruke dostupan svima, a ne samo odabranima. Demistifikacija vina i mjesta na kojim se u vinu uživa ovakvim jednostavnim, a profesionalnim pristupom konačno briše granice smještajući prosječnog hrvatskog čovjeka na pijedestal.
Upravo tu gdje i treba biti i gdje je sve njemu i podređeno događa se eksplozija savršenstva u kojoj je svima dobro. Tek na takav način moći ćemo pričati priče o jednoj boljoj zajedničkoj budućnosti na ovim prostorima. Nakljukani delicijama i božanskim gutljajima moći ćemo reći kako više nismo guske u magli već ljudi koji znaju što hoće živeći kvalitetno svaki svoj trenutak. Uz pelješke kamenice i pjenušac koji je odležao pod morem, risotto od dagnji i Pošip – Noir otvara jednu novu stranicu eno-gastro priče u gradu pod Marjanom.
