Ako bi se kojim slučajem prostor od skoro 2000 kvadratnih kilometara na kojima se proteže pitoreskno Hrvatsko Zagorje nalazio u Italiji ili Francuskoj, zasigurno bi bio jedna od najposjećenijih eno-gastro turističkih destinacija. Međutim fantastičan geografski položaj, prometna povezanost te povijesna tradicija kao i bogata kulturna baština očito nisu dovoljni kako bi od tog kraja napravili top turističku destinaciju kakva bi mogla biti.
Vozeći se tim za uzgoj vinove loze bogomdanim krajem dočekali su nas radosno pljeskajući Zagorski bregi okupani rano jesenskim suncem. Pred očima su nam izmicale živopisne drvene hiže i kultne zagorske kleti kao s kakve stare razglednice. Upravo ta autentičnost na tridesetak kilometara od užurbanog i urbanog Zagreba predstavlja skrivenu oazu bogatstava svega onog što suvremenom čovjeku manjka. Za dušu predah, a intenzivan gušt za osjetila. Tražili smo klet Tihomira Kote.
Taj galantni zagrebački gospodin i uspješan poslovni obiteljski čovjek svoju je dugogodišnju ljubav i strast za vinom utjelovio upravo u Zagorskim bregima. Nakon kupnje zemljišta od 2 hektara i sadnje vinograda chardonnaya, rieslinga i sauvignin blanca izgradio je jednu od najljepših vinarija u tom kraju. Na vrhu brežuljka poput utvrde i spomenika vinu i vinogradu prostire se impozantna građevina koja se prirodno stapa s krajolikom. Izvana poput divovske drvene kleti kojoj se pod nogama prostiru vinogradi, a iznutra suvremena, elegantna i ugodna za druženje i kušanje izvrsnih Kotinih pjenušaca.
Zagrljaj tople dobrodošlice uz širok osmijeh Ive i najukusniji domaći zagorski špek koji se topio u ustima pod naletima božanstvenih mjehurića. I samozatajan vinar čija vina su govorila umjesto njega. Doživljaj otvaranja novog rosea te pogled s Kotine terase na zalazak sunca kroz pjenu pjenušca oboji misli ružičasto. Tišina vinograda u izmaglici nadolazeće večeri kao da nije htjela kvariti čar trenutka. Toliko mogućnosti koju ti priroda servira na dlanu te strast i volja jednog čovjeka podijeliti tu ljepotu. Aplauz i komplimenti za vinariju Kota.
Za svaku perlu pjenušca koja je ugledala svijet i oživila taj pomalo bezrazložno uspavani, a izuzetno potentni kraj. Sreća kako je u vinariji bilo više nego dovoljno ukusnih zalogaja jer u okolici nema restorana koji bi pratili i nadogradili tako veliku i ambicioznu vinsku priču. Kota 255, 267 i 325 sa svoje visine zovu i mame na uživanje. Onaj istinski najuzvišeniji i najciviliziraniji užitak do kojeg upravo dolazimo kroz hranu i vina. Gotovo smo sigurni kako ćemo se jednog dana i probuditi u toj kleti na zagorskim bregima s pogledom na vinograde jer oduvijek su kreativnost i vizija pojedinca širile horizonte i pomagale drugima osvijestiti u kakvoj predivnoj zemlji živimo.
Tihomir Kota svojom vinarijom privukavši zaljubljenike u vino nije samo obogatio taj kraj već je stvorio i plodnu podlogu svima kako bi mogli dobro živjeti od eno-gastro turizma. Od seoskog turizma do luksuznog smještaja kao i od gostiona do fine-dinning restorana. Jer upravo je vino najbolji ambasador i poveznica koja svih spaja.
