Konoba Argola – obiteljska priča s pogledom

Na južnim padinama Peruna u mirisnom zagrljaju vrijeska i kadulje s kraljevskim pogledom na Brački kanal i „najlipši grad na svitu“ smjestila se konoba Argola. Obiteljska konoba  braće Zdravka i Tomislava Kaštelančića tradicionalnog dalmatinskog mota u kojoj se, uz poljički soparnik, riblje i mesne specijalitete s gradela i maslinovo ulje, gostu servira autohtoni okus, miris i osjećaj Dalmacije.

Posljednjih je godina mlađa generacija ispolirala i predstavila konobu u jednom novom suvremenom svijetlu i ukorak s tekovinom „od bukare do vinske čaše“. Uz odličan servis s osmijehom u ponudu su uvrštena vrhunska buteljirana vina vinarije Rizman i razigrani mjehurići vinarije Tomac. Zasićeni pomalo površnog pristupa gostu i pripremanja namirnica na neadekvatnim roštiljima u Argole još uvijek možete jesti ribu pečenu tradicionalno na gradelama i lozini koja se kupa do tog dana u moru, potom u ulju, a navečer i u vinu.

Povrće ubrano taj dan u njihovom vrtu ekološki uzgojeno od obične salate stvara senzaciju okusa zaboravljenih aroma koje bude osjetila i podsjećaju na neka stara, bezbrižna vremena.

Drugačije nego bezbrižno se ne možete ni osjećati kad vas dočeka nasmijana Ana koja leprša od stola do stola pričajući gostu kako „sve ostaje u obitelji“ i kako ribu peče njen otac, salatu spravlja njena majka, ona je donosi na vaš stol, a ostatak obitelji samo podmazuje ostale kotačiće u tom pogonu.

Na terasi ispod crkve sa zvonika Sv. Ante čuje se zvuk Dalmacije u onom svom iskonskom izričaju koji razgaljuje dušu kako domaćeg tako i onog stranog gosta koji je s Manhattana ili iz Londona došao tu u staro selo Podstranu upravo to doživjeti.  Ono što Dalmacija može ponuditi više je od čarolije kojom kao plaštem od zvijezda možemo prekriti želje i ispuniti i najsmjelija očekivanja suvremenog gosta.

Konoba Argola kao stari drveni jedrenjak koji ponosno brodi i ovim specifičnim vremenima, ne spuštajući svoja nova bijela jedra ni za većih oluja jer pravi mornar poznaje se po svojom sposobnosti broditi i po nemirnim morima jer svatko može po bonaci. Sidro koje se sjaji zakačeno na tradiciju, bogatu baštinu i vrijeme koje teče ulijeva nadu kako će konobe nadživjeti sve promjene i ostati mjesta utjehe, pisme i gušta. To je upravo ono što suvremenom čovjeku i treba jer „ća je život vengo fantažija“.

Ondje gdje slani morski zrak pročišćuje nosnice otvarajući put zamagljenim vizijama pronalazimo svoju oazu hedonizma koja nas u konačnici čini boljim ljudima današnjice. Kroz slasne zalogaje i bogate gutljaje vina skidamo okove te lakše idemo u susret čovjeku i životu. Izgleda kako sva mudrost proizlazi iz onih jednostavnih životnih stvari kao sto su pijenje, jedenje i druženje koje postaje najcjenjenija škola života. Postaje dragocjena hrana za tijelo i dušu.

Grand tour de Istra by #thedodigs

Piero Poletti i njegov Chevrolet Camaro iz 1978.

Možda upravo u posljednje vrijeme suvremen čovjek uviđa značenje riječi sloboda. Kad su gotovo sve geografske granice izbrisane, iznenadne nevidljive pregrade zarobljavaju kretanje i svijest čovjeka. U ovom ljetnom periodu godišnjih odmora već godinama naše destinacije su Italija i Francuska. Mjesta u kojima se ispija šampanjac uz doručak i gdje kultura stola i pijenja vina privlači dvoje probuđenih i još uvijek u život zaljubljenih ljudi.

Vinarija Radovan

Zbog novonastale situacije kad su putovanja ograničena pa čak i nemoguća zbog raznih komplicirajućih mjera, mi smo se odlučili godišnji odmor provesti u Istri. Ne bez razloga jer je Istra po nama dio Hrvatske koji zbog cjelokupnog doživljaja podsjeća na vrhunske europske destinacije. Daleko od betonskog turizma i gužve pravi luksuz i glamur pronašli smo u malim Istarskim selima koja čuvaju intimu i vrijednost istinske tradicije.

Vinarija Lunika

Vila Bellavista u vlasništvu poznate vinarske obitelji naših dragih prijatelja – Poletti, bila je naša baza iz koje smo kao dvije vesele lastavice nakon jutarnje šetnje imanjem s mješancem Jerryem i plivanja u bazenu osvježeni krstarili okolnim vinarijama. Još jedna prednost Istre je odlična prometna povezanost i blizina sela i gradova. Odlučili smo posjetiti one vinarije u kojima do tad nismo bili i naravno svratiti do onih u kojima se već osjećamo kao doma. I nije to bio maraton u kojem je bitan bio broj već užitak i gušt u kojem smo duboko osjećali povezanost sa terroirom iz kojeg istarski vinski čarobnjaci izvlače najbolje iz svojih sorti.

Vinarija Coronica

U kvalitetnom druženju uz istarski pršut, sireve i naravno vino slušajući priče i osobne vizije vinara, laganim korakom ulazili smo kroz stoljetna vrata na poljane eudaimonije. Oslobođeni od tereta svakodnevice i bilo kakvih predrasuda i dok cijeli svijet funkcionira pod maskama, mi smo slobodno šetali svjesni i slobodni. I uvijek ćemo se sjećati Radovanovih i njihove iskrenosti i jednostavnosti koja se osjeća u svakoj kaplji njihovog vina. Osebujnog tvorca brenda Lunika koji fascinantnom vizijom stvara posebna vina o kojima će se tek pričati.

Vinarija Geržinić

Poseban susret je bio sa Coronicinom malvazijom koja je zbog poznate situacije ostala nešto duže u tanku i poslužila kao primjer kako i u teškim životnim situacijama čovjek uvijek može izvući najbolje i potvrditi naziv Gran u svakom pogledu. Vrelinu ljetnog dana lako je bilo gasiti Geržinićevom malvazijom na terasi obiteljske kamene kuće stare 104 godine. Takav ambijent priča sam za sebe možda i više od riječi tih vrijednih ljudi čiju posvećenost i rad susrećemo na svakom koraku.

Vinarija Franković (Oštarija Rondo)

A kakvo bi to bilo putovanje bez odlaska u Buje gdje smo uz večeru u Oštariji Rondo uživali u vinima Franković. Nezaboravan je pogled s terase vinarije Rossi s koje, kao iz orlovog gnijezda dugogodišnje tradicije čak pet generacija, imamo bolji pogled na cjelokupnu priču istarske vinske priče. Templara je osim vrhunski kreiranog vina upravo posebna i zbog svoje priče koju svi trebaju čuti upravo na tom mjestu odakle i potječe.

Vinarija i destilerija Rossi

S druge pak strane imamo i Damjanićevu hrabru priču u kojoj se Ivan kao dečko od dvadeset i jedne godine odlučuje za prodaju svojeg motora i auta kako bi pokrenuo vinski posao. Naučite jako puno kroz razgovor s vinarima jer uz taj težak posao u bliskom kontaktu sa zemljom, služeći vinovoj lozi ti ljudi sudjeluju u božanskom stvaranju novog života. Na taj način njihov posao raste i privlači ljude željne napuniti svoje ispražnjene energetske baterije stvarnim eliksirom – vinom. Jer u vinu se nalazi upravo sve to. Ono je živo i besmrtno čak i kad se popije jer se o dobrim bocama uvijek priča.

Vinarija Damjanić

Odlasku u Krunčiće uvijek se posebno veselimo jer su druženja i razgovori s Ivicom Matoševićem neprocjenjivi. Taj netipičan vinar možda više podsjeća na člana Rolling Stonesa uz rokerski pristup osvaja svojim besprijekornim znanjem, mudrošću, a nadasve prirodnom ležernošću. Uvijek mi opisi vinara idealno odgovaraju njihovim vinima tako da bijela Grimalda iz ‘loše’ kako kaže Ivica 2010. dokazala je upravo čarobnjaštvo vinara koji se može proslaviti iako godina nije bila dobra.

Vinarija Matošević

U vinariju Pilato smo svratili dva puta jer ne možemo odoliti širokom osmijehu dobrodošlice te prekrasne vinske obitelji i veselom razgovoru. Upravo ta radost života osnovna je aroma njihovih vina pogotovo kupaže (cabernet sauvignon & merlot) koja uskoro izlazi na tržište. Sve više naši istarski vinari, osim u svojih autohtonim sortama, uspješni su i u internacionalnim.

Vinarija Pilato

Najbolji dokaz sigurno je nedavna nagrada petog cabernet sauvignon na svijetu vinarije Poletti. To vino osvaja elegancijom i profinjenom snagom gospodina, a razoruža vas šarmom vječnog zavodnika upravo kao i njegov tvorac. Piero je osoba koja plijeni svojom karizmom i autoritetom čovjeka koji uvijek i u svakom trenutku zna kamo ide i što želi. Možda najstrpljiviji vinar kojemu nije problem ostaviti vina duže u boci kako bi pokazali upravo svu svoju eleganciju.

Vinarija Marijan Arman

Posjet vinariji Marijana Armana uvijek je poseban događaj. Energija Ines i Nine nahrani nas pozitivom pogotovo ako vam se oko nogu mota njihov Ziggy. Uvijek nas nečim iznenade, a ovaj put bio je to Teran Reserva iz 2015. godine koji je bio savršen upravo kao i taj dan. Kušali smo jako puno odličnih vina, razgovarali s mnogim vinarima – onima već davno ustoličenima na tron istarskih vinskih čarobnjaka do onih novijih koji se tek trebaju dokazati i etablirati. Vinarija OH Wine upravo spada u tu skupinu onih čija priča tek počinje. Saša Bernobić osim sto je enolog radi i jako dobru promidžbu svog branda kroz društvene mreže – alat današnjice i originalan dizajn etiketa.

Vinarija OH Wine

Istarska vinska priča općenito nadahnjuje ne samo u svojim okvirima već i šire. Oni mogu poslužiti kao model i ostalim hrvatskim vinskim regijama jer su, što zbog blizine (Slovenija, Italija), što zbog mentaliteta, neke stvari shvatili te prvi započeli hrvatski vinski preporod.

Loredana & Piero Poletti

Na nama svima je da svojim posjetama vinarijama i što većom konzumacijom vina podržimo sve hrvatske vinare. Na taj način ne podržavamo samo ekonomiju u ovim posebnim i zahtjevnim vremenima, već i kulturu pijenja vina koja se bez obzira na sav trud i uvjete kod nas još uvijek nalazi na klimavim nogama. Tome u prilog ide i ovaj naš članak kao tračak nade i dignute dvije čaše u vis kako bi ih i drugi zaljubljenici u vino ili oni koji tek to moraju postati vidjeli.

Villa Bellavista Poletti

Motovun kroz čaše Tomaza & Fakina

Oduvijek su mi se slike Motovuna činile nestvarne i gotovo da sam poput najfinije kreme na usnama mogla osjetiti čarobnu jutarnju izmaglicu koja ga je obavijala. Sam gradić svojim kamenim uličicama priča prolaznicima kao i cijela okolica koju s te visine smiruju padine  vinograda i mirni tok Mirne koja tu plodnu dolinu napaja. Vina na tom području posebna su i žilava kao ujedno i povijest i karakter ljudi koji tu žive već stoljećima.

Klaudio Tomaz

„Motovun Wine Experience“ ove godine udružio je sedam vinara tako da su vinarije Tomaz, Roxanich, Valenta, Benvenuti, Fakin, Bertoša i  Novak taj dan širom otvorile vrata dobrodošlice za sve one koji su htjeli kušati i uživati u njihovoj kapljici.

Mi smo iz Splita bez problema prešli kilometre asfalta jer nas je čekala ta čarobna oaza koja nas je zagrlila svojim istrijanskim šarmom i gostoljubivošću. Kako je u jedan dan kvalitetno obići sve te vrhunske vinarije i kušati sva njihova vina gotovo nemoguće, mi smo se odlučili za vinarije Tomaz i Fakin. Kad vas karizmatični Klaudio Tomaz dočeka na punoj terasi vinoljubaca i onako ležerno s nogu za početak ponudi dvije rashlađene čaše pjenušca znate da ste na pravom mjestu. Uz istarske sireve, namaze od tartufa, malvazija istarska klizila je i osvježavala nas kao potočić užarenu stijenu na suncu. Ta fantastična sorta bogomdani je poklon svježine za vruće ljetne dane.

Danijela Tomaz

Međutim svi zaljubljenici u vino znaju kako se veliki broj vinara uspješno okušao i u odležanoj, maceriranoj malvaziji ili onoj iz akacije. Malvazija Sesto Senso Tomaz bomba je koja, kad je na našem nepcu eksplodirala, oslobodila bezbrojne arome koje su potvrdile njenu ozbiljnost i kompleksnost. Nakon maceracije od 21 dana, Sesto Senso odležava na finom talogu 18 mjeseci u velikim bačvama hrasta, murve (duda) i akacije.

Otvarale su se najbolje boce koje su u dobrom društvu obilježile jedno poslijepodne dajući mu trajni pečat. Posebno treba izdvojiti Malvaziju Neru 2015., vrlo rijetku sortu koju je i moguće kušati isključivo kod Klaudia Tomaza. Takvo vino privilegij je imati u svojoj čaši.

Vinifikacija započinje s prosušenim bobicama na trsu i nakon 2 godine odležavanja stavlja se na 28 m ispod mora i odležava još dodatnih 365 dana.

Tomaz Merlot

Možda smo mogli protrčati kroz sve vinarije, ali tad nebi vidjeli Tomazov maleni podrum u kojem su on i njegova supruga Danijela odlučili uopće i biti vinari, nebi vidjeli vrt Klaudiove mame u kojem kao u apoteci niču ljekovite namirnice i biljke, nebi upoznali njegove pse za tartufe koji su nam se obradovali jer smo ih izmazili. U svim tim gestama kroz razgovor, a najviše kroz njegova vina, upoznali smo velikog vinara iz Motovuna čija vina imaju osobnost i karizmu kao i on sam.

Konoba Fakin

Kod Marka Fakina već smo i prije dolazili ali neoprostivo je uvijek kad smo tu ne svratiti. Užitak je sa starijim Fakinom razgovarati o njihovim vinima i općenito o životu – jer jedno bez drugog ne ide. Mudrost starijih ljudi koji imaju što za reći uvijek me osvajala pogotovo uz dobru čašu vina, a takvih nije nedostajalo. Vrhunac dana bila je večera u konobi Fakin gdje smo uz izvrsnu hranu i odabrana vina s terase promatrali zalazak sunca. Privilegij je piti Teran Il Primo 2017., dobitnika zlatne Decanterove medalje, upravo s njegovim tvorcem. Marko nam je rukom pokazivao svoje vinograde u dolini koji su se zelenili dok ih je Mirna lagano milovala.

Marko Fakin

Na trenutak sam se uštipnula kako bi se uvjerila da ne sanjam. Ne, mi nismo u Provansi ili Toskani. U prekrasnoj smo Istri koja itekako ima što za ponuditi. Možda nismo u nekoj razvikanoj destinaciji gdje vam naplaćuju i zrak, ali smo sigurno ondje gdje se domaćin još uvijek trudi i gdje vam na stol sve najbolje izvadi i ponudi.

Elio Fakin

Bilo da se radi o Motovunu, Bujama, Višnjanu ili Vižinadi – boškarinu, tartufima, malvaziji ili teranu – ili jednostavno tim dragim ljudima – mi ćemo se Istri uvijek vraćati.

Wine Vip Event u “Cvitu Mediterana”

Vina Poletti

Stara poslovica  „U muci se poznaju junaci“ možda najbolje opisuje nastojanje Dantesa Begića – organizatora Wine Vip Eventa kako bi taj projekt i ove godine ugledao svjetlo dana. U novonastaloj situaciji u kojoj razne zabrane i propisi koče gibajuću kreativnost Dantes je sa svojim partnerima ipak pokazao kako iznad svake i najgore situacije stoji strpljenje, mudrost i rad. Okupivši nas ovog puta u „cvitu Mediterana“ Splitu glamurozno i elegantno se narugao strahu i malodušnosti  kao kontra opciji od one koju njegov event nudi.

Vina Poletti & Dino Šeparović (Konoba Kala)
Vinarija Galić & nevergreen.hr

Kroz fantastične radionice u kojima smo od vrhunskih koktel-majstora i predavača Zorana Lukića i Filipa Sarilara naučili bitne osnove po kojima prepoznajemo dobar koktel od onog  lošeg.

Vinarija Ferenac

Suwi Zlatić nas je ponovno prodrmao i svojom radionicom podsjetio kako smo mi sami kreatori pozitivnih promjena u svojim životima te nam u stilu stand-up komičara bosanskim šarmom, a germanskom profinjenošću prezentirao sebe u najboljem svjetlu.

Vinarija Medea

Što reći uopće o Miri Šemić – ženi koja s tolikom lakoćom, pitko kao vino o kojem rado govori, zarazi sve prisutne svojom osobnošću toliko da zaboravite kako ispred vas stoji jedina žena wine-akademik na ovim prostorima. Kao direktorica Gault&Millau za Sloveniju ispričala nam je koja su to mjerila izvrsnosti kojima mjerimo prostore i ljude koji žive svoj poziv od onih koji samo rade. Jure Andrijašević nam je zadnjom radionicom predstavio svu ljepotu i mogućnosti naših vinskih regija te nam ukazao na posebnost autohtonog izričaja kako u enologiji tako i u gastronomiji.

Mira Šemić

Između radionica koje je moderirao sommelier Filip Savić, dobro raspoloženi posjetitelji kušali su delicije i vina izlagača uživajući u minglanju i druženju s ljudima istih interesa i zanimanja. Mi smo imali tu čast ovaj put predstavljati vina naših dragih prijatelja Polettija te na taj način postati i onaj konstruktivni dio tima uz brojne druge izlagače poput vinarija Medea, Galić, Kutjevo, Ferenac, Florijanović, Anđelini, Matić, siranu Mih, tjestenine Aurelia.

WOW – Women On Wine

Emotivnost govora organizatora koji je zaiskrio suze kako u njegovim tako i u našim očima progovara o trudu i žrtvi čovjeka kojom utire put drugima. Zato kapa dolje svim Wine Vip Event junacima koji su nam poklonili svoju prezentaciju odjevenu u nadu koja stoji i prkosi.

Dantes Begić & Konoba Kala

Kruna za kraj bila je večera Chefa Dragana Jovanovića koji je sa Chefom Darjanom Urdihom i Lukom Dančulovićem souse-vide metodom pripremio tri slijeda jela sparena s po dva preporučena vina. Jednostavnost i karizma potvrđena je ukusno spravljenim zalogajima koji su obradovali naša nepca kao lastavicu površina jutarnjeg mora. Takav hod po vodi vodi samo onog koji vjeruje u čovjeka i ne odustaje nikad.

Večera za kraj

Noir iz Velog Mista

Split je oduvijek bio velo misto s pedigreom i ostavštinom velikana koji su, da ga nisu toliko voljeli i ostali u njemu (Smoje, Boris Dvornik, Oliver…), mogli svojim talentom pokoriti svijet. Uvijek smo se pitali što to Split ima što niti jedan drugi grad na ovim prostorima nema. Odgovor je i više nego jasan svakome tko i na kratko vrijeme prošeće malim kaletama, popije kavu na velikim pjacetama i porazgovara s tim posebnim svitom. Dalmatinski dišpet nije samo legenda koju su vremenom skrojili oni koji pišu, nego je u stvari pokretačka snaga svih onih koji u tom gradu žive i dišu.

Sinoć smo upoznali jednog takvog lika, čovjeka koji nas je svojim vizijama i entuzijazmom „izuo iz cipela“. Za Petra Mrđena smo na prvu mislili kako je još jedan tatin sin koji otvara hotele i restorane po gradu jer nema ništa pametnije činit i radit. Međutim sinoćnja „Noć Pelješca“ u njegovom novootvorenom restoranu Noir promijenila je sve i pokazala  kako nade ima za ovaj grad i bolji svijet. Momak koji je doslovno prije desetak godina počeo iz ničeg, uz podršku majke i oca, kredite i vjeru u sebe i Boga danas – iako još uvijek boreći se s vjetrenjačama – plovi morem svojih vizija. On je imao san o Splitu kao vodećoj mediteranskoj destinaciji koja prvenstveno svom čoviku, a onda i gostu ima što za ponuditi. On je kategorično rekao NE namirnicama iz uvoza i supermarketa i potaknuo proizvodnju naših kvalitetnih, domaćih namirnica.

Jedan takav potez očituje se u njegovoj farmi koza u Otavicama koje daju vrhunsko mlijeko od kojeg se radi fantastičan kozji sir u kojem smo tu noć uživali. Vitrina u kojoj odležavaju i zriju i ostali sirevi samo je još jedan dokaz kako gostu ne želi ponuditi polovičan proizvod već ono najbolje. Želja za izvrsnošću vidi se i u novootvorenom Noiru – od ukusno uređenog modernog interijera do osoblja koje vas, osim ljubaznošću iznenađujuće zarobi sposobnošću i znanjem. U intimnom ambijentu stvorenom isključivo za uživanje u ovo čudno vrijeme čovjek može pronaći svoje utočište.

Tris kamenica

Bombardiran realnošću čovjeku je jednostavno ušetati u rajski vrt Noira u kojem može zaboraviti nametnuta opterećenja i za promjenu biti sve što poželi. Uz dobar zalogaj, koji prati dobro odabrana vrhunska kapljica, hvatamo vragolasti čuperak radosnog trenutka bez grižnje savjesti imajući u vidu onaj poznati „carpe diem“.

Nije to mjesto samo za posebne prilike već oaza u kojoj ćemo se osvježiti i sakupiti snagu na dnevnoj bazi. Uz razgovor kojeg ovih dana manjka lako je pronaći smisao jer naša priroda društvenog bića uveliko govori o nama. Prostor Noira garantira jednu komunikaciju i neopterećeno druženje u svrhu skidanja okova i slobode duha. Stoga je to mjesto revitalizacije na kojem kao orlovi mijenjamo perje imajući u vidu nova neba i visine. I sve zahvaljujući jednom čovjeku i jednoj viziji.

Risotto od dagnji

Biti izvrstan u onom što nudiš kako bi privukao sve one koji to znaju prepoznati i cijeniti. Nije zanemariva činjenica kako je ovaj užitak na dohvat ruke dostupan svima, a ne samo odabranima. Demistifikacija vina i mjesta na kojim se u vinu uživa ovakvim jednostavnim, a profesionalnim pristupom konačno briše granice smještajući prosječnog hrvatskog čovjeka na pijedestal.

Upravo tu gdje i treba biti i gdje je sve njemu i podređeno događa se eksplozija savršenstva u kojoj je svima dobro. Tek na takav način moći ćemo pričati priče o jednoj boljoj zajedničkoj budućnosti na ovim prostorima. Nakljukani delicijama i božanskim gutljajima moći ćemo reći kako više nismo guske u magli već ljudi koji znaju što hoće živeći kvalitetno svaki svoj trenutak. Uz pelješke kamenice i pjenušac koji je odležao pod morem, risotto od dagnji i  Pošip – Noir otvara jednu novu stranicu eno-gastro priče u gradu pod Marjanom.

Dingač Edivo 2013.

Tri Chefa i vinar zasjajili Kadenu

Chef Braco Sanjin

Život je satkan od malih stvari koje nanizane kao sjajni biseri dobivaju na vrijednosti kraseći našu životnu „kadenu“.  U stalnom pokretu i potrazi za mjestima i ljudima koji dijele našu strast za hranom i vinima jedan biser nanizan je ovaj petak u splitskom restoranu Kadena.

Ivica Matošević

Chef Braco Sanjin koji se nakon kraće pauze vratio svojoj staroj ljubavi Kadeni te svojim maštovitim, a nadasve vrsnim kulinarskim vještinama, ne prestaje oduševljavati uvijek iznova i potvrđuje svoj status velikog Chefa. Ovog puta u društvu prijatelja i partnera – Hrvoja Zirojevića i Ivana Pažanina kao poznati trojac „Trio fantastikus“ pripremili su pet izvrsnih  slijedova koje su uparili sa gostujućom vinarijom Matošević.

Ivica Matošević na svoj ležeran i topao način pomalo samozatajno predstavio je svoja vina. Upravo skromnost koja izvire iz Ivičine osobnosti oblaže stijenke naše duše kako bi bolje osjetili njegova vina i kako bi ona skočila u prvi plan. Najbolji proizvodi bez puno pompe i hvalisanja svojom kvalitetom pronalaze put do nas. Tako i u ovom slučaju uz prvi slijed – nježni i kremozni tartar biftek by Zirojević osjetili smo svu svježinu i mineralnost izvrsne Malvazije istarske iz 2019. U vinima Matošević primarne i dominantne arome su iskrenost i ljubav koje se osjećaju i ne hlape od prve do zadnje čaše. Ne opterećujući grožđe Ivica iz njega izvlači ono najbolje puštajući da nam kroz vino  progovori bez obzira na godine. Tako smo uz drugi slijed – lignju sa šparogama by Sanjin kušali odležani Sauvignon blanc iz 2006. godine.

Chef Ivan Pažanin

Treći slijed – hobotnicu za nas je pripremila nacionalna kulinarska zvijezda Ivan Pažanin koji je na svoj jedinstveni i spontani način stilom dalmatinskog dečka iz susjedstva predstavio svoj kulinarski uradak koji smo konzumirali zajedno sa Sauvignon blancom 2018. Sva jela bila su poškropljena zlatnim kapljama maslinovog ulja Torkul s Korčule koje je utisnulo dalmatinski timbar u restoranu koji je dodatno potvrdio uvrštenje u Michelin guide za Hrvatsku i ove godine. U ugodnom ambijentu i društvu naših dragih prijatelja Josipa i Ane Penave – velikih zaljubljenika u vina koji su iz Hercegovine došli u Kadenu upravo zbog ovog događaja večer je doživjela svoj vrhunac uz glavno jelo.

Divljač u umaku by Zirojević uz Grimaldu crnu Matošević 2017. bilo je kao da slušate Olivera u zalazak sunca koji je  svojim zlatnim zagrljajem obuhvatio sve u jednu cjelinu. To zajedničko prožimanje kroz jelo, piće i druženje upravo govori o malim stvarima koje kroz umjetnike koji su nas tu večer ugostili mogu narasti i postati najvažniji pokretači života.

Ulja Torkul s Korčule

Posljednji zalogaj – čokoladni kolač by Sanjin uz Iron Witch – vino koje svojom stilistikom podsjeća na Porto, a bogatim ekstraktom budi emocije i zove vas na ples. Na tom podiju života probuđeni zaljubljeni još dugo tu noć plesali smo slobodni i prepušteni dok se biserna kadena sjajila na mjesečini.

5 slijedova

Takav iskren pristup namirnici, projektu, čovjeku stvara jedan novi svijet koji pozitivno uzvraća učeći nas kako promjena prvo i prvenstveno kreće od nas. Suvremena će gastronomija stoga uveliko ovisiti upravo o takvoj pozitivnoj interakciji u kojoj će čovjek prepoznati čovjeka i kroz taj zagrljaj prirode osjetiti ponovno da je svoj na svome. Zato ta večer u Kadene nije bila samo degustacijska večer vrhunskog tria – Sanjin, Pažanin i Zirojević i doktora vina Matoševića, već potreba podsjetiti kako smo posebni upravo uzdižući se u plemstvu duha od kojeg svi živimo život punim plućima.

Chef Pero – duša Mediterana

Chef Pero Savanović

U staroj jezgri jednog od možda najljepših “malih mista“ na Jadranu – Primoštenu, smjestio se kultni restoran Mediteran. U staroj kamenoj kući u kojoj svaki kamen i ugao imaju svoju priču, a krov ne postoji kako bi ogromna količina pozitivne energije Chefa Pere Savanovića i njegovog tima, slobodno strujala i dotakla svakog gosta. U razgovoru s vlasnikom restorana gospodinom Davorom Perkovom shvatili smo njegovu namjeru u uređenju interijera kojom se sačuvao dalmatinski štih uz dodatak potrebne elegancije i glamura.

Restoran Mediteran

To su ona mjesta na kojima se osjećate dobrodošlo i opušteno kao kad se nakon dugog puta vratite staroj didovoj kući. Ipak bez obzira na savršeni ambijent dalmatinske priče najveću zaslugu topline i čarobne izmaglice imaju ljudi koji tu rade. Miris Perine kužine uspinjao se kao nacrtan u crtanom filmu do balkona na kojem smo sjedili noseći svu slatkoću okusa i prije nego smo u zalogaj zagrizli.

Nakon pjenušca dobrodošlice i par slanih srdela s kaparima i prepečenim kruhom, pripremili smo se za prvi slijed po izboru Chefa. Na tirkizno plavim kao prozirno more tanjurima -salata od sipe i naranče koja se savršeno sljubila uz svježinu i mineralnost malvazije Fakin. Izbor vina s akcentom na dalmatinska ipak pokriva gotovo sve vinske regije te nam otkriva Perinu veliku strast za vinom. Drugi slijed – mariniranu tunu na venecijanski jeli smo u društvu Chefa koji gotovo za svaki stol sjedne te svojom prisutnošću kao najfinijim začinom za kraj dodatno začini jelo.

Peru ne možete nego voljeti prvenstveno zbog njegove topline i otvorenosti kojom vam se daje kao čovjek i prijatelj, a zatim vas do kraja osvoji kulinarskom virtuoznošću. Bez obzira na brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima, na dugogodišnji rad kako u talijanskim restoranima u Njemačkoj tako i u našim te brojna priznanja struke, Perina spiza ipak nosi jedan jedinstveni potpis u kojem je satkana njegova osobnost i brand.

Salata od sipe i naranče

Okusi su to koji vraćaju u djetinjstvo kad smo kao djeca ćutili mirise preko ljetnih terasa gdje smo sjedeći na zidiću zamišljali kako ih supamo kruhom. Zato su i lignje sa žara kao i vongoli na buzaru gotovo imale kultni status kao glavno jelo jer se upravo kroz te izvorne dalmatinske namirnice očitovala sva ljubav koja nam se poklonila tu večer za stolom.

Tuna na venecijanski & Fakin Malvazija 2019.

Nije to bila samo jedna od naših najboljih večera. To je bilo iskustvo života u onom svom najoriginalnijem obliku koji vas na tren ostavi bez daha kako bi vam sam život udahnuo potrebnu dozu adrenalina. U Mediteranu kod Pere Savanovića možete pronaći sve odgovore na aktualna pitanja ugostiteljstva i gastronomije.

Lignje sa žara & vongoli na buzaru

Pristup koji njeguje od međuljudskih odnosa, topline i komunikativnosti do vrhunske kvalitete premašuje bilo koju cijenu te nas uči otvoriti put i otići u susret gostu kao čovjeku kojeg se ne prisiljava na ništa već ga se pušta da uživa. Tako vas i u Mediteranu dočekuje Pero koji kuha s čašom vina u ruci i daje vam dio sebe u svakom zalogaju.

Timbar Dalmacije u Barakinoj bačvi

Vinarija Baraka

Na poluotoku Srimi između Šibenika i Vodica gdje se još od Antičkog vremena uzgajala vinova loza, a suhozidi nenametljivo svjedoče povijest, smjestila se boutique vinarija Baraka. U nedirnutom komadiću prirode gdje te škrta zemlja tjera iz njene utrobe izvući najbolje, Filip Baraka nastavljajući očevu tradiciju vinarstva, kao orač s freske crkvice ore jednu novu povijest.

Filip Baraka

Uz autohtone sorte toga kraja babić, plavinu, lasin, debit i maraštinu u Barakinom vinogradu korijenje su pustile i internacionalne sorte cabernet sauvignon, merlot i syrah kojima uz dalmatinski terroir i svojom vizijom pokušava dati jedan drugi jedinstveni štih. Upravo strastvena zaigranost kupažiranjem sorti i eksperimentiranjem pomiče tvrde granice dalmatinskog, u prvom redu mentaliteta i postavlja Baraku na mjesto modernog vizionara čija vina intrigiraju i privlače pažnju.

Ovo je bio naš drugi posjet vinariji, a kako smo se u međuvremenu družili sa Prisbusom, Mocirom i Timbrom itekako smo bili upoznati s bogatstvom Barakine vinske kapljice. Ovog puta nismo se zadržavali u kušaoni iako je dan bio lijep, a terasa s pogledom na vinograd veličanstvena ipak smo otišli direktno u podrum. Domaćin je predložio kušanje iz bačava i počastio nas posebnom privilegijom vidjeti kako su njegove bebe dok još mirno spavaju.

Iako u polumraku moderno uređenog podruma mom ženskom oku ipak nije promakla izuzetna urednost i pedantnost koja uvelike govori o osobnosti vinara. Miris francuskog i slavonskog hrasta, koji se u zraku isprepletao s mirisom vina iz tek otvorene bačve, stvarao je magičnu izmaglicu vremeplova u kojoj nas je Filip provozao preko srimskih suhozida kroz svoje vinograde. Neke obiteljske, a neke u zakupu koje još uvijek obrađuju iste ruke težaka koje poznaju svaki čokot u dušu. Na tim mjestima u tim starim vinogradima kao dvije fronte srele su se bogata i pomalo umorna tradicija i Filipova vizija jedne nove Dalmacije. Stoga Timbar nije samo oda sveukupnom dalmatinskom trudu težaka i tradiciji, već pečat na čijim temeljima počiva jedan novi babić koji želi vidjeti svijet. Takav babić ima potrebu ispričati priču sjedeći za stolom Englezu u Londonu, amerikancu u New Yorku, građaninu svijeta u bilo kojem kutku svijeta, o jednoj maloj zemlji, o babiću i Srimi.

Priča ispričana kroz vino priča je koja prodire duboko u čovjeka te mu na upečatljiv način kroz osjetila čvrsto memorira uspomenu. Pijući cabernet sauvignon, merlot ili syrah s tog specifičnog krškog terroira, gdje se miješaju kamen i more sa zemljom i borovinom, nećemo se sjetiti niti jedne druge regije osim Dalmacije. Bordoška kupaža tad prestaje bit samo bordoška te u trenutku postaje Prisbus Riserva sa svim obilježjima i aromama toga kraja. Mocira nije samo stvorena u čast srimskih suhozida već kao putokaz kuda ti suhozidi vode jednu lokalnu siroticu plavinu kad je zagrlite na pravi način s merlotom. Nastaje jedinstveno i prepoznatljivo vino s karakterom, kako vinara tako i tog kraja. I kako god nas je Filip oduševio debitom iz betona odnosno betonskog jaja kojeg je po uzoru na stare dalmatinske betonske tankove dopremio iz Francuske te ga kasnije kupažirao s ostatkom iz drveta – ovog puta to isto radi ali sa maraštinom. Kušali smo 2019. iz betona koja se polako smiruje pokazujući svoj potencijal i onu iz drva koja se razvila u fantastično samostalno vino tako da ćemo vinaru ostaviti procjenu, a nama nestrpljivost dok vino ne iziđe u prodaju.

Kušali smo još nekoliko Filipovih fantastičnih eksperimenata koje ne želimo otkrivati kako bi i vas dragi čitatelji zaintrigirali da poželite kušati ova izuzetna vina. Možemo samo reći kako smo zahvalni Filipu Baraki na ukazanom povjerenju što nas je pustio u svoj sveti svijet stvaralaštva vina gdje smo kušajući te iste kapljice na izvoru kreacije postali svjedoci velike promjene. U tim trenucima strasnog zanosa osjetili smo moć najmoćnije kapljice u svemiru. U njoj je sadržana muka i krv težaka, istina zemlje i sva ljubav prema čovjeku. U ovom slučaju dalmatinskog težaka i dalmatinske kaplje koju Filip Baraka odijeva u internacionalno ruho.

Srebrna medalja za zlatne Polettije

Poletti vinarija iz malih Markovaca u Istri ovih dana izuzetno je popularna jer osvojena srebrna medalja njihovog Cabernet Sauvignona potaknula je mnoge o njima napisati koje slovo. Međutim jedna obitelj takvog kalibra, s dugom tradicijom vinogradarstva i vinarstva, ne stane u par riječi pogotovo ne ova nova generacija s najvećim „istrijanskim šarmerom“ na čelu. Peter Pjer Poletti osvojio me je na prvu svojom ležernošću i lakoćom postojanja nekadašnjeg DJ-a, koji je kao takav bio biblija muzike osamdesetih čije vrijeme je mene i Giuliana obilježilo i spojilo. Zatim sam kroz Pjerovu ljubav prema old-timerima otkrila kako iza te profinjene vanjštine i gospodskog hoda, leži čistokrvni rocker i svjetska skitnica koja voli velike okretaje motora, brzinu i pogled iz kabrioleta.

Hedonist & Wine 2019.

Kad takvom čovjeku dodate predivnu ženu Loredanu s kojom je ostvario idealno partnerstvo dobijete Polettijeve. Mattea, Gloriju i Graciju. Podmladak koji bezbrižno stoji na djedovini i čiji otac vuče sigurne poteze bez obzira na novonastale situacije. Koliko smo samo riječi, zalogaja i vina podijelili pod ovim nebom kako bi uvijek iznova shvatili koliko smo blagoslovljeni što smo se tako kliknuli. Prvo kao ljudi iskreno i bez primisli, zatim kao strastveni zaljubljenici u vino koji su znali do sitnih sati filozofirati i piti. Nije nas iznenadila ova nagrada. Znali smo kako je to samo pitanje vremena. Kad nastupate prema svijetu iskreno i bez kalkulacija dajući cijelog sebe bez zadrške kad-tad sljeduju i ovacije.

VINOcom 2019.

Tako su i Polettiji dočekali zasluženi pljesak svoje strpljive i dugogodišnje želje i rada kako njihovo blago objelodaniti i prezentirati. Zaintrigirali su nas svojom posebnošću i ekspresijom te ovo oduševljenje samo je potvrđena kruna već odavno ustoličenog vinskog gurua kojeg možete samo piti i voljeti.

Peter Poletti

Pjer je prije svega čovjek izuzetne mirnoće i mudrosti koji u ovom nesigurnom svijetu svojim stavom i promišljanjem ulijeva potrebno povjerenje. Ako je danas nešto ovom svijetu potrebno onda su to osobe koje svojim životom služe kao pozitivni primjeri koji ulijevaju nadu. Autoritativnost i osluškivanje potreba, kako ljudi u njegovom okruženju, tako i prirode – u prvom redu loze s kojom ima poseban odnos, razgovara s njom i postupa kao sebi ravnoj.

Vinarija Poletti

Taj i takav pristup bačeni u plodnu Poletti zemlju čija namjera je ugoditi i napraviti najbolje, urodila je plodom te njihova vina iz dana u dan postaju sve vise prepoznata i tražena.

Vinart Grand Tasting 2020.

Standardno odlična Malvazija Istarska koja je 2019. pokazala možda i svoje najbolje osobine, preko elegantnog Chardonnaya do senzacionalne Rosselle koja plijeni svojom kako sortnom  jedinstvenošću Muškatne Ruže tako i sposobnošću vinara napraviti rose s potpisom koji nije iz Provanse. Odležana Malvazija kao veliko vino tek čeka priznanje koje je ovaj Cabernet Sauvignon iz 2015. i dobio. Možda je tajna, osim u znanju i kvaliteti, u izuzetnoj Pjerovoj  strpljivosti jer njemu nije problem najbolje berbe i butelje ostaviti i ne prodati odmah.

Restoran Agava, Zagreb
Kristalna dvorana hotela Kvarner, Opatija

Kako u životu tako i u ovom poslu možda najvažnija karika vinifikacije je ta strpljivost u kojoj puštamo vinu da se odmori i kasnije kad prodiše priča samo za sebe i oduševi sve prisutne.

Poletti Cabernet Sauvignon 2015.

Ljubav & vino

U vinu je istina koja pričajući otkriva osim trenutka i vrijeme u kojem je nastajalo. Svaki uzdah prirode sažet u grožđu zgnječen pod kamenim tijeskom odijeva nas u misno ruho iako je običan i siv dan u karanteni kao ovaj danas. Otrgnuti odavno od matrice sveopćeg ludila, plutajući u maternici našeg svemira u kojem se sve vrti oko naše ljubavi, hrane i vina, postali smo čuđenje u svijetu relativiteta. Uzdajući se isključivo u onu Nušinu iz „Prosjaka i sinova“, a koja nas nikad nije iznevjerila – kako živimo od dobrih ljudi, tako smo i danas, na našu godišnjicu braka, za oltarom obitelji blagovali. Crni rižot od sipe koju mi je ulovio i donio susjed ribar, ulje kojim sam je umila bilo je najbolje Rizmanovo maslinovo ulje, a vino kojim smo zalogaj zalili bio je fantastičan Chardonnay Naron, poklon vinarije Prović.

Mogla sam na tu temu i napisati poetski sonet i nekako bi u katrenama uspjela spomenuti sve ali tercine bi se malo od emocija, malo od vina raspukle. Zrenjem vino dobiva tercijarne note kojima dodatno osvaja, dok u čovjeku zrelošću dozrijeva spoznaja kako je sva srž života u malim stvarima satkana. Svakodnevni rituali u koje se unosi naša energija uzdižu se na pijedestal života kao najveća nagrada. Takav iskren pristup davanja hrabro ide u susret novom danu, događajima  i ljudima.

Za stolom se među ljudima rađa posebna interakcija. Neraskidive su veze onih koje hrana i vino veze kao more mornara, obala bijelog galeba. Kada prepoznate nečiju dušu i trud u njihovim proizvodima, vi postajete najintimniji prijatelj tog čovjeka. Jezične i druge barijere nisu važne ako vam se nadopunjuju čežnje i strasti. Gledali smo i stare slike dok smo još hodali divnim, prašnjavim makadamom slobode zemljama u kojima smo se budili uz Charlesa Aznavoura doručkujući u vrtu gospode Marie u Provansi s čašom šampanjca u ruci, a tek je bilo devet sati. Ili kad smo slučajno postali taoci braće Ščurek na Goriškim brdima koji su nas satima držali zatočene u kušaonici kako bi kušali sva njihova predivna vina. Koliko samo prekrasnih događaja i priča u našim zajedničkim skitnjama. I sada strpljivo čekamo smiraj i bonacu kako bi nam novi vjetar raširio krila i poravnao prepreke, razbistrio poglede kao jutro nakon oluje. Tolika vina nepopijena čekaju naše prisustvo, a divni ljudi cijelog svijeta društvo.