Nakon uobičajene i pomalo dosadne dalmatinske zime na prvim zrakama proljetnog sunca raširile su se i grijale zidine Dioklecijanove palače. Uz golubove koji su oblijetali i veseli žamor ljudi Domaldovom ulicom još se čulo primamljivo zveckanje vinskih čaša. Ispred kultne splitske „Bokerije“ prizor kao s razglednice koji je u par osunčanih kvadrata te pitoreskne kalete sakupio vinske zaljubljenike.
Prezentacija vina vinarije Jakob u režiji Never Green distribucije u tarantinovskoj maniri „Bilo jednom u Hollywoodu“ podsjetila nas je kako bi ustvari takvi eventi trebali izgledati.
Točenje pjenušca na ulici dok prolaznici zastajući gledaju u čaše koje blistaju na suncu dok perle iskaču kao sitni dijamanti željni s nama zaplesati. Ležerno minglanje i upoznavanje ljudi kroz vino kao zajedničku poveznicu. Nije li smisao vina upravo ta jednostavnost i bistrina pristupa i misli u ophođenju te obostrano nadopunjavanje kroz senzaciju doživljenog?
Enologinja Ivona Jeličić
Stoga je pjenušac vinarije Jakob na najbolji mogući način pripremio naša organoleptička papila na ono sto je slijedilo:
Vertikala Jakob Cuvee berbi 2011., 2012., 2013., 2015., 2016.
Poseban doživljaj budila je spoznaja kako su se neke od berbi 2011. naprimjer izvađene iz arhive i nema ih na tržištu. Vinarija Jakob na jedan sofisticiran i pomalo samozatajan način nastavlja viziju svog osnivača kroz izvrsnost pristupu i proizvodnji vrhunskih vina.
Stoga ne čudi činjenica kako ta vina upravo kreira enologinja Ivona Jeličić kroz čiji dodir se upravo i osjeća povezanost s likom i djelom prerano preminulog vinara Ilije Zdravka Jakobovića. Obiteljsku priču vinarije Jakob ponosno nastavljaju tri sestre svjesne kako kreacija njihovog oca nadilazi ljude i vrijeme tražeći izlazak iz podruma.
Never Green
Pet ponuđenih vina uz fantastične zalogaje iz kuhinje koji su na bogato serviranim stolovima pozivali i samog Dioniza na slavlje ostali smo zatečeni savršeno ukomponiranom trenutku koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon kratke uvodne riječi enologinje Ivone Jeličić bili smo ugodno prepušteni isključivo svojem doživljaju vina kojeg smo uspoređivali i komentirali s ostalima. Pokazalo se kako je ipak to puno bolji pristup bez sugestija i nametanja.
Vinu se dala apsolutna sloboda koju ono i zaslužuje kad jednom iziđe iz podruma. I nije toliko bitno da li vam se više svidjela još uvijek bojom i svježinom prisutna 2011. koja uz cabernet sauvignon i merlot ima syrah dok ove druge umjesto njega sadrže cabernet franc.
Nekoga je očarala elegancija 2012., a nekoga vibrantnost i savršena voćnost 2013. godine. Nakon 2015. i 2016. pitali smo se da li su to u dekanterima naša ili bordoška vina jer doživljaj kušanog nadilazilo je pojam o našim takozvanim bordoškim kupažama. Elegancija uz savršen balans atributi su kojima sa sigurnošću možemo opisati ova savršena vina.
Ivana Jakobović Alpeza
Vinarija Jakob stoga je taj dan ušla na velika vrata Dioklecijanove palače predstavivši se zahtjevnoj splitskoj publici vinima dostojnim careva i bogova.
Mi dvoje smo izuzetno uživali i obogatili svoj vinski mentalni podrum novim iskustvom. Na tim samo našim policama na posebno mjesto smjestili smo vina vinarije Jakob. Sigurni smo kako će se i na mnogim policama i stolovima među istinskim vinskim zaljubljenicima pronaći ova izvanredna vina koja će ostaviti dubok trag u mentalnim mapama onih koji će u njima uživati.
Tumarajući kroz maglu kao izgubljeni brodovi u noći bez mjeseca konačno smo naišli na dugo čekano svjetlo humanog i civilizacijskog ozračja. Manifestacija koju godinama vjerno hodočasti i slavi hrvatska vinska nacija ove godine čekala se više nego ikad. Upravo nas je svjetlo Vinart Grand Tastinga 2022. osvijetlilo kao ognjište predaka i ugrijalo naše nade i velika očekivanja.
U Laubi je stoga vino, kao najbolji ambasador suvremenog čovjeka, pokazalo svu raskoš svog medijalnog i komunikacijskog talenta. Vibrantna atmosfera interakcije izlagača odnosno vinskih virtuoza i „žednih“ posjetitelja konektirala je na visokim frekvencijama.
Vinarija Poletti
Takav čaroban trenutak kad se u jednu savršenu točku spoji više faktora upija nas u sebe i nastaje magija. Sofisticiran zvuk zveckanja vinskih čaša poveo nas je podijem kao iskusan plesač tanga mameći osmijeh na svako lice. Kušala su se nova vina tek punjena u boce koja su bez obzira na svoj nemir i uzbuđenje pred nastup itekako pokazivala svoj potencijal.
Časlav Matijević
Pregledno poredani štandovi vinarija iz svih hrvatskih vinskih regija kao i iz nekih susjednih zemalja zvali su nas svojom bogatom ponudom. Bilo je nemoguće u ta dva dana obići svaku vinariju i kušati svako vino tako da smo se mi fokusirali na vina onih vinarija koje nemamo priliku često kušati.
Vinarija Antunović
Pri tom moramo izdvojiti vinariju Antunović čija vina sa specifičnim terroirskim obilježjem erdutskog tla te okusom soli i pepela osvojila su naša organoleptička i ona druga osjetila. Također atraktivnu vanjštinu butelja vinarije Apolitico itekako prati podjednako atraktivan sadržaj njihovih butelji. Graševina kao sorta uvijek iznova pokazuje svoju raskoš i veličinu ovisno o terroiru s kojeg dolazi.
Vinarija Apolitico
Vinart je ove godine pokazao kako hrvatska vinska scena nezaustavljivo raste i u kriznim uvjetima te kako njeno vrijeme tek dolazi. Energija mlađih generacija vinara usklađena s iskustvom i mudrošću starijih hrabro koketira s izazovima. Tako možemo pronaći i u tradicionalnoj Dalmaciji osvježenje kroz neke nove vinske pustolovine.
Dino Šeparović (konoba Kala)
Dominante dalmatinske sorte pošip i plavac mali ruše sve dotadašnje stereotipe u načinu proizvodnje kao i položajima s kojih dolaze dajući izvrsne rezultate. Izdvojili bi plavac mali 2017. vinarije Krajančić koji dolazi s jedinstvenog položaja Zaglav na Korčuli i svojom vibrantnošću i senzacionalnim balansom pokazuje jedan novi smjer te bogomdane sorte.
Vinarija Krajančić
Uz kralja pošipa – vinariju Krajančić, pošip vinarije Zure nametnuo se kao dokaz kako izvrsna vina te dalmatinske glavne bijele sorte ne moraju dolaziti s poznatih položaja kako bi bila podjednako dobra. U to nas je već odavno uvjerio i jedinstveni Nono vinarije Rizman kao i oni iz dalmatinskog zaleđa vinarija Krolo i Katich.
Vinarija Volarević
Oduševila nas je malvasija dubrovačka Kremen vinarije Volarević koja izdvaja najmlađe hrvatsko vinogorje Komarnu kao vinogorje koje se nalazi u ekspanziji i od kojeg možemo očekivati samo najbolje. Vinarija Crvik iz Konavala bila je ugodno iznenađenje jer su njihova vina koliko god ih je skromno simpatični vinar prezentirao ostavila ozbiljan dojam na nas. Izdvojili bi, osim izvrsnog Vilinog plesa, Limited edition (85% malvasija dubrovačka, 15% maraština) od čega je malvasija odležavala 50% u barrique bačvama, a 50% u inoxu.
Vinarija Kutjevo
Plešivica svojom kvalitetom i dalje samouvjereno krstari vinskim morem dižući se iznad epiteta hrvatske Champagne što pokazuje trend izvrsnih orange vina vinarije Jagunić kao i ona iz amfore vinarija Tomac i Kolarić-Coletti. Bogatstvo ponude naših vinskih regija uveliko govori o ozbiljnom rastu i razvoju vinske kulture na našim prostorima što je ujedno i rezultiralo velikom posjećenošću ovog prestižnog vinskog sajma.
Vinarija Jagunić
Možda jedina mana idejnog tvorca i organizatora ovog i ovakvog vinskog događaja Saše Špiranca je ta što nije kloniran u više osoba koje bi na pravi način, u cilju dobrobiti podizanja vinske kulture i brandiranja hrvatskog vinskog proizvoda, djelovale na ovakav način u svim vinskim regijama. Ne podcjenjujući nijednu hrvatsku vinsku regiju pogotovo ne Istru koja koja je oduvijek služila kao primjer, primjećujemo kako promjene u svijetu i na tržištu traže nove ideje i pristupe. Otvorenost Vinarta ka svima koji na ovim prostorima i šire imaju što reći kad su vina u pitanju, rezultiralo je posjetom vinarija iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije.
Vinarija Ščurek
Veliki hendikep za sve vinoljupce bio bi ne kušati vina vinarije Milas iz Hercegovine. Njihova izvrsna žilavka, blatina iz 2012., a pogotovo merlot svrstavaju ovu boutique vinariju u sam vrh europske vinske priče. Putujući tako Laubom od Konavala do Međimurja od malvasije dubrovačke preko pošipa do pušipela uspoređujući naša vina sa susjedima zaključujemo kako smo blagoslovljeni ovim komadićem zemlje koji nam je nesebično dao Bog.
Vinarija Markus
Brojne autohtone sorte kao i internacionalne koje se ponašaju kao doma. Tako i nagrađivani cabernet sauvignon vinarije Poletti i ovog puta opravdava izvrsnost i umjesnost vinara u stvaranju velikog vina. Sve riječi pohvale za svaku vinariju koja je na Vinartu imala svoj štand i poziciju jer tu nije stigla slučajnim odabirom. Sve su to pozlatile njihove ruke i trud koji je dao plodove u kojima smo mi vinoljupci uživali. Većina tih vina naći će se na kartama restorana diljem Lijepe naše i šire i u njima će se uz dobre zalogaje moći uživati, družiti i istinski živjeti.
Vinarija Milas
U tome se i krije smisao.
Smisao žuljavih ruku, znoja i soka iz zgnječenog grozda u radosti je koju zajedno pijemo nazdravljajući životu.
Možda više nego ikad suvremenom čovjeku danas postaje sve teže pronaći svakodnevno svjetlo optimizma. Upravo u grozdu i zatvorenoj butelji zarobljeno je sunce koje se pijući vino oslobađa i pretače u krvotok darujući nadu u život.
A u tom je sav smisao, radujemo se i sljedećem Vinart Grand Tastingu.
Vinarija Čitluk kao dio nekadašnjeg giganta HEPOK-a, uspjela je prebroditi turbulentna razdoblja iz prošlosti te opstati i na taj način utabati put budućem hercegovačkom vinarstvu u cjelini, kakvo je danas.
Stručnost tima vrhunskih enologa tražila je dovoljno hrabrog i pomalo ludo optimističnog lidera koji će kao lokomotiva povući vagone vrijednog tereta. Željko Nakić kao većinski vlasnik i direktor današnje Vinarije Čitluk upravo je osoba čiji entuzijazam i zalaganje služe kao gorivo za pokretanje tog ogromnog i vrijednog pogona. Na više od 300ha obnovljenih vinograda, prvenstveno autohtonih sorti žilavke, blatine i trnjka, kao i plavca malog i vranca, prostire se blago vinarije Čitluk. Najpoznatiji od pet položaja – Kameni vinograd ponosno se prostire na 100ha površine i osim vrhunskom kakvoćom grožđa plijeni i svojim atraktivnim izgledom.
Željko Nakić
Bjelina hercegovačkog kamena, koji prekriva gotovo devedeset posto površine, govori o skeletnom tlu u kojem loza svojim korijenom hrli dublje u utrobu Majke Zemlje kako bi iz nje kao njeno dijete isisala ono najbolje. Kameni zagrljaj oko loze stvara prirodnu zaštitu čuvajući na taj način lozu od ekstremnih uvjeta. Mjesto na kojem je rođeno nadaleko poznato Kameno vino svojom karizmom ostavlja bez daha posjetioca i promatrača.
Kao otrgnuta stranica ilustrirane bajke, koja svojim izgledom ne otkriva porijeklo već sugerira mašti na volju, smještajući to mjesto u album najljepših svjetskih vinograda. Željko Nakić kao član AREV udruge starih vinskih regija Europe izražava potrebu i želju takvom jednom kultnom mjestu omogućiti adekvatan pristup kroz posjete i kušanje vinoljubaca cijelog svijeta. Vinarija Čitluk kao najveća vinarija u Bosni i Hercegovini svoja vina izvozi u 25 zemalja svijeta stoga ne čudi ako poput Vedrana Mlikote i Stipe Božića na ekspediciji negdje u Nepalu na stol dobijete njihovu Blatinu.
Spomenka Brkić
Širina ponude podijeljena po kategorijama od stolnih i kvalitetnih vina do vrhunskih i bariquiranih ima svoje ljubitelje i kupce. Promjena trendova i sve veći rast kvalitete iznjedrio je liniju Teuta kao posljednju riječ izvrsnosti struke na čelu sa Tihomirom Prusinom kao glavnim enologom. Od 1989. godine kad je prvi put u vinariji Čitluk i uopće napravljena hladna maceracija na žilavki do danas kad je uz tehnološki napredak i viziju struke probijen rekli bi stakleni strop vinarstva.
Stoga ne čude brojna priznanja i nagrade kao i ova najnovija na ovogodišnjoj Sabatini gdje je Vinarija Čitluk osvojila zlato za svoju blatinu. Uz brojne etikete u posljednje vrijeme obogaćene traženim pjenušcima, roseima i orange vinima vinarija Čitluk nikada neće odustati od svog temeljnog branda žilavke, blatine i trnjka u onom svom autohtonom i prepoznatljivom izričaju. Kad od početka svoje karijere prođeš sve segmente tog zahtjevnog posla od vinograda do podruma tad ne čudi kako se gospođa Spomenka Brkić našla na mjestu izvršne direktorice i desne ruke Željka Nakića.
U toku našeg razgovora Željko Nakić je u više navrata naglasio kako je neprocjenjivo iskustvo tima i svih onih koji su nekad radili i na taj način u vinariju Čitluk utkali sebe, svoje znanje i trud. U maniri svjetskih veliki i uspješnih vinarija, vinarija Čitluk kao svjetionik nastaviti treba i dalje nastaviti svijetliti hercegovačkim vinogorjem. Očekujemo kako će sami sebi podizati ljestvicu te na taj način podizati i kvalitetu u cjelini.
Ljudi kao Željko Nakić, vinarije kao vinarija Čitluk trebaju prostora i volje kako bi oživotvorili vizije koje bi zatim kao ekstrakt iz suhice blatine zamirisao hercegovačkim vinskim krajem dižući ga na respektabilnu razinu koja zaslužuje aplauz.
Postoje mjesta na svijetu koja privlače svojom pričom začinjenom zrncima tajni, dovoljnim za zagolicati maštu. Kamena kuća Mimbelli, u staroj jezgri Orebića, kuća je naočitog kapetana čiju su ljubav otrovali dok je on ploveći morem „navigava.“ Odluka kako drugu neće oženiti niti imati djece, pretvorila je zidove kamene dalmatinske kuće u hramske odaje vječne ljubavi i nade.
Danas kad nogom kročite u taj hram ljubavi još uvijek osjećate kako su se kapetan i njegova draga strasno voljeli.
Hotel & restoran Mimbelli stoga nije samo kuća s potpisom i ljubavnim pedigreom već magično mjesto koje su sadašnji vlasnici – obitelj Marić pretvorili u hedonistički raj. Boutique hotel s pet soba, od kojih svaka ima svoju temu, po kojoj je na jedinstven način s ukusom i stilom uređena ne oskvrnjujući postojeću tradiciju.
Željana Marić
Tako možete uživati u nježnoj lavandi ili putenom grožđu, ovisno o preferencijama i raspoloženju dok pogled i na najmanji detalj, od kojih je svaki drugačiji, čini svaku sobu uzbudljivom i posebnom. Možda je upravo ljubavna podloga priče iz prošlosti, upotpunjena gostoljubivim obiteljskim dodirom Marićevih, pridonijela našem odličnom raspoloženju. Dobar san na mirisnim plahtama dok se budio dan, uz lagano udaranje mora o orebićku rivu revitalizirao je naša tijela od nakupljenog stresa.
Skriven od pogleda vrt, u kojem se pazilo ne poremetiti ravnotežu vremena i prostora, pretače sadašnjost u prošlost čineći na taj način najbolju kupažu. Doručak, ručak ili večera u tom autentičnom i iskrenom ambijentu otvaraju ne samo dekantirano vino već i čovjekovu dušu. Bogati zalogaji i slasni okusi s pijata koji izlaze iz kuhinje dio su uigranog tima mame Željane i kćeri Žane u čijoj se interakciji spajaju stara dobra klasika i suvremena kuhinja.
Zvuk vinskih čaša dok nazdravljamo, u kojima se perla pjenušac na mjesečini, slavi život u svim oblicima. Stoljetna smokva i orah u vrtu, đirani i čuvarkuće svugdje uokolo posađeni, leptiri i pčele koje iznad deserta oblijeću ne bi li se i oni zasladili Žaninim pohanim sladoledom.
Suživot prirode i čovjeka u tom dalmatinskom dvoru evocira i budi osjetila te intezivira proživljeni trenutak dajući mu dublju dimenziju. Sve je to davna vizija Željka Marića koji je i prije nego sta je kupio kuću Mimbelli znao kako upravo tu želi napraviti hotel i restoran. Iskreno mjesto na kojem će se ljudi ugodno i lijepo osjećati te odmoriti i revitalizirati. Mjesto na kojem se nakon dugog i napornog puta vraćamo kući odnosno samima sebi.
I uspio je!
Mimbelli je, od travnja kad otvori svoja vrata, do studenog kad ih zatvori kroz ovih sedam godina primio i ugostio ljude iz cijelog svijeta koji su ocjenjujući to magično mjesto najboljim recenzijama potvrdili ono što smo i nas dvoje doživjeli.
Sve je podređeno gostu na jedan jednostavan i nenapadan način. Uravnoteženost i mjera te osjećaj za lijepo možda su najbolja definicija iako je teško definirati to predivno mjesto jer ono svakome šapuće na svoj način. Netko će čuti zaljubljene uzdahe kapetana ili osjetiti čeznutljive poglede s prozora prema moru njegove nikad prežaljene ljubavi. Iduće proljeće ostaje nam ponovno otkrivati tajne ljubavne kuće Mimbelli.
Dalmacija kao kolijevka vinogradarstva i vinarstva Hrvatske uz bogatstvo autohtonih sorti, od kojih se posljednjih desetak godina možemo pohvaliti svjetskim vinima, traži brandiranje svog čeda. Bogatstvo raznolikosti terroira te karakternih osobitosti kako sorti tako i ljudi traži savršeno ukomponiranu simfoniju pokreta kojim bi svi zajedno krenuli dalje. Jedan od takvih hvale vrijednih pokušaja bio je vinski događaj „Dalmatinske vinske ikone“ koji se 22. i 23. listopada održao u prostoru restorana Kampus u Splitu.
Osmišljen kao godišnje kušanje najboljih vina Dalmacije privukao je kako struku tako i brojne zaljubljenike u vino opravdavši tvrdnju „prvo pa muško“ te tako utabao put za nadolazeće godine.
Damir Štimac (vinarija Rizman)
Udruženje „Vino Dalmacije“ time je pokazalo potrebu i svrhu postojanja u rastu i razvoju dalmatinske vinske priče kao i otvorenost prema svemu što može pridonijeti u brandiranju Dalmacije kao jedinstvene vinske regije. Već kroz radionice koje su se većinom održale dan prije primjetio se uspjeh i napredak posljednjih godina.
Mario Jelčić-Purko (vinarija Hvar Hills)
Radionica „Male sorte s velikim potencijalom“ koju je držao WSET-ov predavač Kruno Filipović pokazala je potencijal nekih zaboravljenih dalmatinskih sorti kojima je kroz vjeru i entuzijazam vinara udahnut novi život. Tako je sve prisutne oduševila Ninčuša vinarije Matela.
Kroz radionicu „Odležana bijela vina Dalmacije“ koju je održala svestrana vinarka Monika Prović pokazalo se kako su uvijek pomalo u sjeni bijele sorte Dalmacije konačno dočekale svojih pet minuta. Saša Špiranec svojim imenom, znanjem i iskustvom bio je savršen mamac za radionicu „Plavac, babić i tribidrag, crljenak -tri lokomotive crnih sorti“ kojom je spretno i zanimljivo kroz zajedničko slijepo kušanje pokazao sličnosti i različitosti kao i bogatstvo te tri sorte.
Saša Špiranec i Manuela Plohl
Manuela Plohl – žena s velikim vinskim znanjem, koja će hrvatsku vinsku scenu jednog dana obogatiti diplomom vinskog akademika, održala je posljednju radionicu „Decanterovi laureati“ i pokazala porast i pozicioniranost Dalmacije i Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Fantastične vinske radionice poslužile su kao uvertira u promenadno kusanje najboljih vina koja su pedesetak vinara pripremili za taj dan.
Andro Tomić (vinarija Tomić) i Adela Zujić-Visković (WOW Split)
Ushićeni onim što se prostiralo pred nama utopili smo se u ponuđenom kao djeca u slasnim krempitama. Primjetljiva je bila ležernost i ponos vinara u rastakanju svojih šampiona kojim su nam bogato punili čaše. Zanimljivo je bilo kušati na primjer najbolje pošipe ili plavce s različitih terroira koji su svojim sitnim specifičnim različitostima samo dodali sveukupnu vrijednost. Otvarali su se magnumi, perjanice pojedinih vinarija koje su najbolje govorile za sebe elokventnim vinskim jezikom.
Rene Bakalović
Bogatstvo autohtonih sorti, onih vodećih kao i onih malo manje poznatih, te različitost terroira kao i mikro-lokacija od sjeverne Dalmacije, srednje i južne pa do dalmatinske zagore govori o širini i bogatstvu koje treba staviti pod jedan zajednički i prepoznatljiv nazivnik. Kako je inače Dalmacija po svom genetskom kodu i naslijeđu čistokrvni pastuh vičan neobuzdanom trku te ga je teško staviti u ograđen prostor ili okvire, pred strukom stoji težak zadatak. Kako izbalansirati dalmatinske tanine, a ne izgubiti autentičnu prepoznatljivost?
Monika Prović (vinarija Prović)
Stoga svaki ovakav događaj vrijedi podrške svih onih koji jesu ili se smatraju dijelom dalmatinske vinske priče. Potreban je svaki komadić cjeline jer upravo taj komadić ima zadatak ispričati svoju priču, utisnuti svoju osobnost u zajednički dalmatinski timbar.
Stoga se nadamo kako će se dalmatinske vinske ikone u još većem broju održati i dogodine te na taj način obogatiti našu vinsku scenu na sveopću korist i viši cilj – a on je Dalmacija kao jedinstveni vinski brand.
Ako bi htjeli predstaviti jedan od najreprezentativnijih podruma zapadno-hercegovačkog vinogorja tad bi to definitivno bili Podrumi Andrija. Osim veličinom i izgledom to bezvremeno mjesto, ukopano u temelje povijesti vremena i tradicije, zarobljava posjetitelja osobnošću i karizmom obitelji Ćorić. Ljubav prema lozi, duboko utisnuta još od djeda Andrije u genetski kod svih generacija Ćorić, izvor je s kojeg piju vinogradi u Paoči – srcu čitlučkog Brotnja.
Andrija Ćorić
Blizina mora uz sastav tla, nadmorska visina od 230 m te cjelokupan terroir, stvaraju izuzetnu mediteransku mikroklimu i kao prekrivač dobro ušuškavaju i čuvaju žilavku i blatinu kako bi od sebe dale najbolje. Kako bi sveta sirovina uzeta iz prirode bila obrađeno na najbolji način bez agresivnih intervencija te promijenila dimenziju iz grožđa u božansku kaplju, godinama su zaslužni vrhunski enolozi. U počecima enologinja Vesna Bućan dok posljednjih godina vibrantna kapljica uspješno oživljava pod virtuoznim dodirom enologa Josipa Martinovića. Već na prvi pogled prilikom posjeta vinariji zaključujemo kako iza besprijekorne i ugodne vizualne scenografije stoji vinarija vrhunske suvremene tehnologije i izuzetno velikih kapaciteta.
Obiteljsko naslijeđe, čvrsta povezanost braće Valentina i Mire Ćorića te vizija njihove djece u izravnoj su sinergiji s izuzetnom kreativnošću i hrabrošću enologa za pažljivim eksperimentiranjem i pametnim pomicanjem granica. Kroz te odnose filtriraju se vina koja u sebi uvijek zadržavaju ekstrakt žive ljubavi i poštovanje prema nasljeđu i tradiciji.
Enolog Josip Martinović
Stoga ne čude brojne nagrade vinima, Podrumu Andriji kao najuspješnijem poduzeću općine Čitluk za 2019. godinu kao i nagrada Miri Ćoriću za managera godine. Također izvoz njihovih vina u gotovo sve europske zemlje, SAD i Kinu govori o respektabilnoj kvaliteti te opsegu i ozbiljnosti firme. Postupan i konstantan uspješan rast potaknut potražnjom i trendom vinskog turizma u novije vrijeme poprima atraktivne vizure kroz restoran i luksuzan smještaj u samoj vinariji.
Ponuda hrane i smještaja uz degustaciju i obilazak vinograda kompletna je usluga koju svaki svjetski vinoljubac želi i traži. Obiteljski slogan “uvijek žedan nikad pijan” zove na susret i druženje te se taj glas daleko čuje jer dopire duboko u čovjekovu srž potrebe za utaživanjem duhovne žeđi. One žeđi za susretom i razgovorom na zdencu života koji liječi i nakon kojeg prestajemo biti žedni.
U tom i takvom duhu otišli smo iz podruma Andrija napojeni i siti pretilosti istinskog doživljaja koji oplemenjuje i boja naše dane. Otišli smo kako bi se ponovno vratili i vino pili. Posebnost svake individue spoj je više različitih faktora i utjecaja, proživljenog iskustva i događaja te usudili bi se reći kao i kod vina izraste u osobnost po kojoj je ta osoba ili vino prepoznatljivo. Vino iz Andrijinog podruma počiva na temeljima tradicije, raste u bratsko-sestrinskoj ljubavi, oplemenjuje znanjem i iskustvom, a okom novih generacija otvara i širi vidike.
Ako je vinar točka na i terroiru i osobnosti koja uskršnjava svaki put kad otvorimo butelju onda su ova vina spoj ljubavi, snage, upornosti i hrabrosti, puno znanja i malo ludosti. To malo ludosti dokaz je vjere u cijelu priču od samih početaka koja je imala svojih uspona i padova. Jer ondje gdje razum i logika prestaju nastupa vjera. Vjera u zemlju, trs, čovjek, a za to uvijek treba doza hrabrosti i pozitivne ludosti koja nosi i širi entuzijazam u ovom slučaju kroz vino. Vino koje se pilo, koje će se piti, vino koje od kulta postaje svakodnevno blago na oltaru obitelji.
I za kraj završili bi aforizmom Valentina Ćorića kako „nitko nije velik ako ga mali ljudi takvim ne smatraju“ stoga je podrum Andrija veliki podrum s velikim vinima jer u njima uživaju obični mali ljudi kao mi.
Zaljubljenici u vino najveći su ljubavnici koji ne mogu ostati vjerni samo jednoj vinskoj sorti ili regiji. „Don Juanski“ karakter vinoljubaca čini ih građanima svijeta dok je njihov identifikacijski broj bliži broju i udjelu polifenola i tanina u vinima koja su kušali i koja su zapamćena ostala jer su ih oduševili. S jedne takve platforme dolazi i ljubav prema Hercegovini čiju vinsku scenu intenzivno pratimo posljednjih par godina.
Sommelier Siniša Lasan i Andrija Vasilj
Bila je to ljubav na prvi pogled kroz gutljaj Brkićeve žilavke koju smo prvi put kušali u jednom splitskom wine baru. Tragom organoleptičke senzacije došli smo i do Josipa Brkića- vinara iz Čitluka, tvorca Grede, Plave Grede i Mjesečara koji nam je otvorio rekli bi do tada pomalo skrivena vrata hercegovačkih podruma i vinograda. Od podruma do podruma od Ljubuškog, Čitluka do Međugorja, Stolca i Trebinja upoznavali smo i kušali žilavku, blatinu i trnjak iz različitih mikrolokaliteta.
Bogatstvo različitosti vođeno temeljnom sortnom prepoznatljivošću tih autohtonih hercegovačkih sorti iz godine u godinu diže se i raste tražeći pažnju. Tako je kao potreba, a kroz viziju Andrije Vasilja nastao BLAŽ. Udruga koja danas broji 26 vinarija koje zajedno nastupajući žele pokazati i prezentirati svo bogatstvo svoje vinske priče.
Ovogodišnji peti BLAŽ okupio nas je dan prije u hotelu Cesarica na radionici žilavke, blatine i trnjka koju je vodio hrvatski proslavljeni sommelier Siniša Lasan. Nakon radionice obogaćeni za iskustvo više zaključili smo kako uzlazna putanja kojom se hercegovačka vinska regija kreće itekako grabi velikim koracima. Specifičnost terroira te posebnost mikrolokaliteta kao i velika ulaganja vinara i znanje vrhunskih enologa iznjedrili su široki spektar fantastičnih vina koja svojim karakterom i kvalitetom ravnopravno mogu stati rame uz rame bilo kojem vrhunskom vinu.
Vinarija Brkić
Na presici bilo je govora i o načinu brandiranja Hercegovine kao vinske regije kroz projekt pod pokroviteljstvom USAID-a „Vinska cesta Hercegovine“. Međutim istaknuli bi prvenstveno pokretački entuzijazam i gorljivu želju organizatora BLAŽ-a Andrije Vasilja kao i svih ostalih udruženih vinara u stvaranju temelja kojim će se trasa hercegovačkog vinskog turizma sigurno kretati. Mogućnost smještaja kroz hotelske kapacitete, luksuzne vile s bazenima u vinogradima, kao i smještaj i hrana u vinarijama govore u prilog tome.
Vinarija Begić
Veliki broj lokalnih proizvođača autohtonih prehrambenih proizvoda kroz razne sireve, maslinovo ulje, hercegovački pršut, nadaleko poznate uštipke zaokružuje eno-gastro priču dajući joj prepoznatljiv šarm. I ljudi koji vas zauvijek kupe svojom toplinom i gostoljubivošću. Umor velikih gradova ne egzistira u vinskim regijama kakva je Hercegovina jer ljudima osim osmijeha na licu ništa drugo nećete vidjeti. Provesti odmor na imanju Vlade Ostojića ravno je punjenju baterija na najjače. Revitalizacija kroz punoću okusa autohtone i zdrave namirnice kao i čaša vina dopuštaju nam razgovor dostojan čovjeka. Civilizacijski skok iz suhoparne digitalne stvarnosti u zelenilo vinograda jednim klikom ali onim u našoj svijesti. Idealna uvertira u sajam bila je večer u restoranu Gardens Dalibora Ostojića koji je ove godine bio i gost izlagač za Adami prosecco.
Vinarija Čitluk
Bez obzira na vremensku prognozu koja je predviđala kišu dan sajma osvanuo je vedar bez oblačka. Ipak smo bili u Međugorju, a oni osim odličnih vina na zemlji imaju i moćnu zagovornicu na nebu. Na lokaciji Sport Centra Međugorje u prirodnoj hladovini visokih stabala i uz bazen koji je prostoru dao potrebnu dozu glamura smjestili su se stolovi na kojima su izložili svoja vina dvadeset šest vinara. Visoki stolovi po sredini poslagani duž cijelog prostora bili su predviđeni za kušanje u društvu uz hranu koja se na dva mjesta pripremala. Na jednom mjestu posluživala se marinirana junetina uz priloge koju je pripremio sarajevski Chef Nihad Mameledžija, a s drugog mjesta širio se miris s otvorenog grila na kojem su se pekli burgeri i steakovi Selekcija d.o.o.
Vinarija Nuić
Sofisticirani odabir klapske pjesme uz Đanija Stipanićeva koji je maestralno uz dalmatinske pjesme otpjevao i par talijanskih kancona bili su začin večeri koji uveliko govori o afinitetima i ukusu naših susjeda. Večer za pamćenje rekli bi, režirana istančanim ukusom i europejskim duhom, a hercegovačkom osobnošću. I kako izdvojiti bilo koga kad podjednako volimo svježinu u Ostojićevoj i Rubisovoj žilavki, laganu zaobljenost i aromatiku u Vilinkinoj, a neodoljiva nam je Marijanovićeva Selekcija kao i ona iz podruma Andrija. Na Sofiju – djevojku Carskih vinograda potpuno smo se zakačili, a s Begićevim novim Rastokom smo se oduševili.
Što se tiče blatine ona je s vremenom postala prava elegantna dama i tu večer kušali smo ih prekrasnih, onu vinarija Matić, Nuić ili Brkić, a posebnu pažnju uvijek plijeni nagrađivani Krš Orange vinarije Škegro. U listu ugodnih iznenađenja upisali bi, pogotovo mi dalmatinci, plavac mali vinarije Čitluk iz 2015. godine. Izdvojili bi kako hercegovačka vinska scena osim u autohtonim sortama raste i u internacionalnim tako da su zaljubljenici u vina mogli kušati i jedan od najboljih merlota na ovim prostorima onaj vinarijeMilas. Dobro raspoloženje prisutnih vladalo je do dugo u noć. Kad je utihnula glazba izvođača s bine, čule su se prekrasne pjesme koju su izvodili lokalni dečki za stolovima i tako doprinijeli ljepoti te zvjezdane večeri. Jednostavnost i pristupačnost tih ljudi očituje se i u karakteru njihovih pitkih vina koja ne opterećuju već vas čine sretnim ljudima.
Za kraj rekli bi kako ovaj sajam već sad polako iskače iz lokalnih okvira te kako uz dozu hrabrosti i malo pozitivne drskosti treba izići iz sjene i krenuti u svijet. Ovaj već pomalo umoran i uspavan svijet treba upoznati novu energiju i zarazan entuzijazam Hercegovine. Zajedništvo i bogatstvo jedinstvene vinske priče. A mi smo samo zaljubljenici u vino. Naš identifikacijski broj bliže je broju polifenola i tanina koja smo kušali u vinima nego ičemu drugom što nas čini građanima svijeta. Hercegovina je zbog svega navedenog jedna od naših najdražih destinacija.
Ako postoji savršeni izum kojim bi se čovjek mogao kretati kroz vrijeme onda je to definitivno – vino. Stoga je slogan “s vinom kroz vrijeme” logičan odabir u projektu „Vinska ceste Hercegovine“. Još od 2007. godine kad je projekt i utemeljen pod pokroviteljstvom USAID-a, američke organizacije za međunarodni razvoj, ulažu se znatna sredstva i napori kako bi se stvorio jedinstven i prepoznatljiv brand tog kraja. Vinski turizam kao atraktivna ponuda koja bi kroz eno-gastro priču Hercegovine i njenih autohtonih proizvoda povezala vinare, lokalne proizvođače hrane, ugostitelje i hotelijere u jedan neraskidivi lanac zajedničkih interesa i prosperiteta.
Josip Marijanović
Cilj takvog projekta je kroz zalogaj uštipka i gutljaj vina probuditi bogatu povijest tog kraja od Ilira, Osmanlija, Austro-Ugarske do današnjih dana. Biti pozvan na jednu takvu turu izuzetan je privilegij i užitak. Naša mala obitelj vinskih entuzijasta koja ne živi od vina ali za vino živi, s oduševljenjem je prihvatila poziv Radovana Vukoje poznatog trebinjskog vinara i prijatelja i Mirne Jelčić direktorice USAID-a za Hercegovinu, biti dio tima novinara, bloggera i svih onih koji o vinu pišu podižući vinsku priču na jedan viši nivo odnosno mjesto koje vinskoj kulturi i pripada.
Vinarija Carski vinogradi
Krenuli smo iz zapadne Hercegovine čiju vinsku scenu posljednjih par godina intenzivno pratimo te nas fantastična vina u vinariji Marijanović koju smo posjetili u Služnju, malom mjestu pored Međugorja, nisu iznenadila već su samo potvrdila konstantan napredak i rast vinara zapadne Hercegovine. Upravo zato smo se veselili kušati vina istočne Hercegovine koju smo do tada poznavali kroz maestralna vina vinarije Vukoje.
Vinarija Daorson
Upravo ta raznolikost mikro-lokaliteta i tla bogatstvo je na koje ova hercegovačka priča i računa. Ako je hercegovačka kraljica vinograda žilavka zajednički temelj i poveznica onda je i ishodište na kojem se gradi budućnost hercegovačkog vinskog branda. Ako je u zapadnoj Hercegovini zbog sastava tla aromatičnija onda je u istočnoj mineralnija i žilavija čiji okus još dugo osjećate u ustima.
Mladen Anđušić – vinarija Anđušić
Lako je bilo kušati i otkrivati vino u društvu struke odnosno ljudi kojima je vino dugi niz godina osnovna preokupacija, kao što je to Tomi Jakopoviću, hrvatskom sommelieru ili Darrelu Josephu, vinskom novinaru i Decanterovom sucu. Sofisticirane doskočice Željka Garmaza bile su savršeni začin tim vinskim druženjima koji možda postanu i inspiracija za neko njegovo novo vinsko štivo. Odlična atmosfera u autobusu koji je bio najlogičnije prijevozno sredstvo za nas dvadesetak vratila me u djetinjstvo kad smo kao mali na školskim izletima otkrivali velike stvari iz susjedstva. Tako smo i tom vinskom turom probili barijeru vremena i zaustavivši na tren pješčani sat odšetali u dobro režirani film, kao onaj kultni „Tko to tamo peva“.
Vinarija Tvrdoš
Vinarija Carski vinogradi na izlasku iz Mostara dočekala nas je carski. Moderno arhitektonsko zdanje u sred nepreglednih vinograda dominantno je poziralo ostavljajući dojam. Elegantno uređena kušaona, besprijekorno servirani finger-food zalogaji uz njihova vina i srčana dobrodošlica. Osvježenje u bazenu ostavili smo za drugi put jer smo žurili u treću vinariju taj dan – u vinariju Daorson. Vinarija Daorson koja se nalazi u Stolcu zadružna je vinarija više vinara koji na tržište izlaze s istom etiketom.
Carski vinogradi Vukoje
Interesantan je naziv vinarije Daorson koji vuče ilirske korijene i priča o kojoj smo slušali na „Pijanim brdima“ – najpoznatijem lokalitetu njihovih vinograda dok smo kušali njihovu žilavku. Kušanje u vinogradu u vrijeme zalaska sunca povećava mističnost trenutka te istančava osjetila i doživljaj.
Carski vinogradi Vukoje
Sutradan smo rano ujutro na putu prema Trebinju posjetili Makovu Hižu odnosno muzej Maka Dizdara. Muzejski prostor posvećen velikom pjesniku rođenom u Stolcu čija su se pisana djela nalazila u školskim udžbenicima nas malo starijih. Kao domaćin primio nas je njegov unuk Gorčin Dizdar koji nam je predstavio duhovni muzej svog djeda koji je kao kulturna znamenitost uvršten u program ture. Na putu prema Trebinju u daljini smo na brdašcu vidjeli ostatke ilirskog grada Daorson kao i uz cestu najstarije i najveće nalazište stećaka u tom dijelu Europe. Povijest tog kraja izvire sa svih strana i kao leptir iz kukuljice polako širi svoja krila pred nama.
Salon Žilavke
Na putu prema Trebinju vozili smo se uz Popovo polje koje je većim dijelom obrađeno i zasađeno voćnjacima i vinogradima. Asocijacija na Popovo polje automatski uključuje Izetovu maksuziju odnosno fantastičnu travaricu i šljivu iz tog kraja kojom nas je veselo dočekao Mladen Anđušić – vlasnik vinarije Anđušić u Dračevu. U predivnoj kušaoni kao u kakvom konačištu uz njihovu odličnu žilavku posluženi su nam tradicionalni uštipci te pršut i sir lokalnih proizvođača. Vatrena energija domaćina upalila je kao iskra suhu travu naše raspoloženje tako da se trenutak osjetila skoro familijarna opuštenost svih nas prisutnih.
Salon Žilavke (Zoran Vukoje, Tomo Jakopović i Željko Garmaz)
Vinar koji nije vinar ali je to htio postati i kojemu su savjeti Zdravka Dujmovića, tad voditelja vinarije Čitluk u početku pomogli, danas se može pohvaliti kako se ulaganje u vino isplatilo. Njegova žilavka svojom svježinom i mineralnošću pomogla je da u najtoplijem dijelu dana osvježeni stignemo par kilometara dalje u vinariju Tvrdoš. Ako govorimo o idealnim uvjetima čuvanja vina onda vinarija Tvrdoš upravo reprezentativno predstavlja takvo mjesto. Debeli kameni zidovi manastirskog podruma na savršenoj temperaturi već stoljećima čuvaju njihova vina. U takvom bezvremenom ambijentu s mirisom na tri vrste kamena iz tog kraja kojim su obloženi zidovi i lukovi te pogledom na nanizane najkvalitetnije bačve – one velike od slavonskog hrasta ili barrique od francuskog, uz duhovni dodir monaštva dobijete zaokružen terroir s blagoslovom i točkom na kraju rečenice.
I onda mislite da više i bolje ne može.
Ali može!
Vrhunac tog dana bila je večera u Carskim vinogradima vinarije Vukoje.Na položaju koje se s pravom naziva Carski vinograd jer je još za vrijeme vladavine Austro-Ugarske na tom mjestu žilavka davala svoj maksimum raste i zrije Vukojina Carska žilavka. Stol u vinogradu s tanjurima renomiranog sarajevskog Chefa Nihada Mameledžije uz Vukojine Carske žilavke iz 2009., 2013., 2016. i iz duplog magnuma 2015. ekvivalent su tastinga za Bogove.
Salon Žilavke
Svi mi koji poznajemo i volimo žilavku, kao i oni koji je ne poznaju, tu noć su se uvjerili u fantastičan potencijal te kraljice hercegovačkih vinograda. Svježina koju daje kiselina sorte poput kralježnice čvrsto drži sve ostale elemente vina i dvanaest godina starog. Svaka godina otkrivala je neku svoju aromu, a sve su mahale svojom sortnom prepoznatljivošću. Riječi koje smo u pauzama slušali upravo su se svodile na istu rečenicu. Žilavka – žilavka kao temelj i zajednička poveznica hercegovačkih vinara, žilavka kao više od vina – ocean mogućnosti kojim će broditi vinska cesta od Ljubuškog u zapadnoj do Trebinja u istočnoj Hercegovini.
Vinarija Anđušić
Sljedeći dan nakon posjete sirani Pađeni u Bileći koja tradicionalnim mliječnim proizvodima tog kraja – vrhnjem, sirom iz mijeha i ostalim sirevima opskrbljuje veliki broj okolnih restorana uvjerili smo se kako u Hercegovini itekako postoji mogućnost spajanja eno-gastro priče. Salon Žilavke bio je kruna hercegovačke trodnevne vinske turneje. U Galeriji Vukoje pedesetak izlagača pokazalo je svu raskoš žilavke. Od svježih iz inoxa do onih odležanih u hrastu ili akaciji, onih kraće ili duže maceriranih.
Carski vinogradi Vukoje
Upravo znanje, vrhunska tehnologija i hrabrost vinara ka eksperimentiranju doveli su do bogatstva stilistike žilavke. Terasa okupana zlatom sunca na zalasku koje je obasjavalo žilavku u čaši ili je to ipak žilavka iz čaše obasjavala svih nas.
Iskrenost vina razoružava čovjeka vodeći ga putem istine.
Tako i žilavka kao najbolji vodič vodi vinsku cestu Hercegovine.
Svjedoci smo promjena koje se poput ubrzanog filma svakodnevno odvijaju pred našim očima donoseći nove trendove. U konstantnoj potrazi za nečim novim, onim što će ga istinski pokrenuti i oduševiti, suvremen čovjek vraća se na početak. Udah čistog zraka, gutljaj bistre vode i pogled u najvećeg umjetnika – prirodu.
Motel Monako
Stoga ne čudi kako posljednjih godina pratimo europske trendove te osim priobalja atraktivne turističke destinacije sve više postaju dobro osmišljena mjesta u unutrašnjosti. Daleko od uobičajenih ljetnih gužvi, u blagoslovljenoj tišini hercegovačkog krša pronašli smo svoju oazu u pustinji. Pod vrelim suncem Hercegovine, kad užareni kamen isijava žeđ, a svako stvorenje traži svoj hlad, nama je utočište pružilo imanje Vlade Ostojića – ugostitelja i vinara iz Čitluka.
Okruženo mladim vinogradima žilavke kao bedemima, otvorenih vrata bez visoke ograde, imanje nema drugih čuvara do dva dlakava mješanca koji vam se opasno izvale pred noge tražeći dozu nježnosti. Kraljevsko porijeklo Ostojića te duga tradicija proizvodnje vina uobličili su i zaokružili Vladinu vinsku priču. Osim originalnih etiketa Ostojićevu butelju krase iz godine u godinu i sve bolja vina. Tome u prilog ide i osvojeno srebro za Žilavku 2020. na prestižnom Decanterovom natjecanju u kojoj smo ta tri dana neizmjerno uživali i gasili žeđ.
Vlado & Blaž Ostojić
Svježina i mineralnost te kraljice hercegovačkih vinograda osvježavala nas je u mreži razapetoj između dva hrasta nakon plivanja pored bazena te smo pogleda uprtih u vinograde Čitluka doživjeli Toscanu u Hercegovini. Vlado, Nada i sin Blaž u svom nastupu isijavaju dobrotu tek ispečenog kruha čiji miris razgali dušu jednostavnošću i toplinom susreta.
Vinarija Ostojić
Buđenje uz ptice i nadglasavanje seoskih pijetlova teleportira opterećenu svijest u djetinjstvo oslobađajući je brzine vremena i pritiska. Jutarnja trpeza prostrta pred nas liječi obamrla osjetila pod kokom tek uzetim jajima, domaćim pršutom i svježim mladim sirom čije krave još pasu orošenu jutarnju travu pored rijeka. Da, to je komadić raja otrgnut s neba i kao naljepnica zalijepljen na taj dio zemljopisne karte. Kao šareni dječji album koji se popunjava svakim našim posjetom tom mjestu i tim dragim ljudima.
Spavajući na tim madracima kao da nikad prije niste spavali, ustajući odmorni hodate kroz vinograde po hercegovačkoj crvenici kao po crvenom tepihu ispred monegaške palače, a ovo je neki drugi Monako bez glume i pretvaranja, astronomskih cijena hrane, vina i smještaja.
Ovdje još uvijek rastu rajčice posijane od starog sjemena čija težina samo jedne dosegne na vagi više od kila. Tu u Vlade Ostojića čeka vas autentična i božanstvena Hercegovina. Vraćanje u zagrljaj zaboravljenim okusima kao u zagrljaj stare majke koja nas uvijek čeka s otvorenim vratima. Povratak sebi kroz otvorena vrata istinskog gostoprimstva.
Tim Kala čine mladi ljudi čija energija i kreativnost nisu ukalupirane u već viđene modele već putem svoje vizije postavljaju sebi izazove i neke nove standarde. O Kali smo do sada dosta pisali te se na prvi pogled može iščitati kako nas za to mjesto osim vrhunskog gastro doživljaja veže i prijateljstvo s njihovim vlasnicima Miom & Dinom.
Dino & Mia
Možda nas je to dvoje mladih ljudi podsjetilo na nas kad smo bili mladi ili je njihov zarazni entuzijazam nazdravio s našim ali definitivno kemijska reakcija tog druženja rezultirala je večerom – Pairing Dalmatia & Istria. Ako tome dodamo kako se radi o vinariji Poletti onda je već svima jasno kako se ne radi o nikakvom poslovnom projektu već o svetom trojstvu prijateljstva koje je prožeto ljubavlju i zajedničkim duhom.
Ceviche od brancina
U tvrdokornu tradiciju dalmatinskog škoja te uz svetu namirnicu iz mora ponuditi vina iz Istre bio je u prvom redu pionirski, a nadasve hrabar pothvat. U autentičnom ambijentu stare Dalmacije, u čijim je kaletama vrime kao u ribarsku mrežu uhvaćeno, kao oboriti kapitalac pozvali smo ljude na gozbu. Uz pucketanje lozine s komina te nakon cevichea brancina koji je kao pozdrav iz kuhinje svakom gostu radosno mahnuo, krenuli smo s prvim slijedom.
Jadranske kamenice & Poletti Malvazija
Jadransku kamenicu kojoj je dodan aceto perle limuna i šipka uz kap maslinovog ulja osvojila je mineralnost i svježina malvazije Istarske u koju se na prvi pogled strasno zaljubila. Dalmatinski inat sočne kamenice bio je uzaludan jer savršenstvo okusa u zajedničkom prožimanju bilo je nenadmašno.
Carpaccio od jastoga & Poletti Rossella
Polettijeva princeza Rossella, neodoljivi i jedinstveni rose od muškatne ruže koji svojom svježinom, aromatikom i snagom savršeno parira raznim jelima oduševila je sve prisutne u kombinaciji s carpacciom od jastoga i pireom od maline. To posebno vino uvijek iznova plijeni svojom zavodljivošću, a konoba Kala je jedno od par mjesta u Dalmaciji na kojima u njemu možete uživati. Ležerna atmosfera u kojoj se još više opustio i glas Ette James dok je izvodila „Summertime“ obgrlila nas je snažnim rukama vrhunskog civiliziranog užitka. Iznoseći treći slijed – grdobinu umotanu u pancetu s kaduljom i domaćim njokima – za stolove je stiglo čudo iz kulinarske Silicijske doline.
Grdobina u panceti & Poletti Chardonnay
Chardonnay u svježoj varijanti, elegantan s delikatnom aromom tropskog voća i pečatom istrijanskog terroira, naglasio je kurpulentnost namirnice ne ugrožavajući svoju osobnost. Pairing Dalmatia & Istria tu noć možda je u ovoj interakciji najbolje pokazao svoje lice u različitostima koje se nadopunjuju stvarajući idealnu vrijednost i cjelinu. Tuna steak s gradela uz mekoću dekantiranog Merlota iz 2017. godine stoga je bila krunidba večere koja se uz svakom smislu može nazvati vrhunski hedonistički doživljaj. I za kraj cheesecake od lavande i Poletti NY Sour cocktail – osvježavajući koktel s par kapi terana kao završni touch.
Tuna steak & Poletti Merlot
Zvijezde su nam tu noć bile naklonjene jer je sve sinkronizirano klizilo kao dobro uigrani tango. Kala je disala u svom pomalo ludom, a uspjelom pokušaju biti drugačiji te bez rezerve otvoreno pokazala što može i s prvim balunom zabila gol. To je gol koji nije namješten, lažno dosuđen ili iz produžetaka već iz spretne akcije vrhunske momčadi i Dina Šeparovića kao golgetera.
Cheesecake od lavande & Poletti NY Sour cocktail
Iako domaćini uspješne večeri u kojoj je svatko od sudionika dao svoj doprinos, a pri tom ne mislim samo na osoblje, već i na goste koji su bili izvrsni, konoba Kala ipak je bila zvijezda večeri. Sve nas je zajedno kroz hranu, vina i druženje osvojila i obogatila.
