Zaljubljenici smo u sve ono što život čini ljepšim tako da ne propuštamo situacije, mjesta i ljude koji nam to mogu ponuditi. Kad trendovi postanu predvidljivi i već pomalo otrcani upalimo navigacijske mape koje traže autentičnost, a ne prolazne i prazne bajke. Signal nas je ovaj put odveo u neistraženu i predivnu Moslavinu regiju škrleta, srdačnih ljudi i dobrih vibracija. Druženje je dogovoreno u vinariji Trdenić koja nas je tog hladnog siječanjskog popodneva toplo dočekala.
Nakon pucketanja snijega pod nogama i promrzlih prstiju pucketanje ali sad vatre u kaminu predivne kušaonice u trenu nam je popravilo cirkulaciju. Tomislav Trdenić dočekao nas je rashlađenim pjenušcem koji je bio garancija ugodnog druženja koje je slijedilo. Predivan pogled koji je pucao preko prostrane terase i bazena obuhvaćao je u daljini i izmaglici možda i ponajljepšu moslavačku razglednicu.
Braću Tomislava i Krešu Trdenića odavno poznajemo kao i njihova vina, a kao vinarija mogu se pohvaliti velikim brojem etiketa i izvrsnim vinima. Međutim ovo je prvi put da smo imali priliku doći i vidjeti odakle ta vina i dolaze. To je naime skroz jedna druga priča jer tek u prirodnom okruženju, kako loza tako i čovjek, najbolje mogu ispričati svoju priču. Degustacija je krenula laganim tempom od pjenušca preko škrleta međutim uz pladanj moslavačkih autohtonih specijaliteta vino je lakše kroz naša grla klizilo i osim promrzlih prstiju sada već na veliko grijalo nam i dušu.
Špek, kobasice, mladi sir i pašteta od šarana koje nam je servirao Trdenić junior dokaz su kako je lokalna namirnica biser svake naše regije. Upravo deficit kvalitetne izvorne namirnice danas u svijetu dovesti će putnika žednog istine i iskrenog doživljaja na ovakvo jedno mjesto. Društvo se u kušaonici s odmicanjem dana povećavalo. Tad smo uz Trdenić vina kušali i vina vinarije Florijanović u društvu Ivice Florijanovića i njegove sestre i supruga. Dobrosusjedski i prijateljski odnosi među te dvije vinarije dodatan su kompliment i vrijednost proživljenim trenucima.
Krešo nas je sve zajedno proveo kroz podrum gdje smo imali čast kušati vina koja još nisu na tržištu. Potencijal tih vina – škrleta, traminca, sivog pinota garancija su svijetle i uspješne budućnosti vinarije. Moslavina kroz svaku kapljicu koju smo kušali pokazuje ljepotu svog posebnog i specifičnog terroira.
Svatko ima svoju strast i ne postoji čovjek pod ovim nebom koji nije o nečemu na neki način ovisan. Takvi smo po prirodi, međutim postoje ovisnosti koje nisu štetne već naprotiv izuzetno korisne za poboljšanje kvalitete života. Netko živi za svoje firme, kuće, auta i milijone, a nas dvoje živimo za ovakva druženja kakvim su nas počastili Trdenići i Florijanovići. Energija koja nas je povezivala slobodno i iskreno je iznad naših glava plivala zahvaljujući upravo vinu. Stoga je upravo vino ta naša dragocjena niša koja nas je spasila od sivila i dovela do ljudi kakvi su Tomislav, Krešo i Ivica.
Kako bi doživljaj bio upotpunjen upravo su oni trojica htjeli da i naše prenočišće bude ukomponirano u taj izvrsno osmišljeni paket Moslavine. Rezervirali su nam u neposrednoj blizini vinarije drvenu kućicu iz bajke. Predivno imanje nam je pružilo upravo ono šta je svakom suvremenom čovjeku danas potrebno. Isključivanje iz svijeta i prepuštanje blagodatima kolibe u kojoj se svemir susreće. Onaj iznad naših glava s onim u nama.
Priznajemo vam ovako javno kako nikada ljepše nismo spavali. U potkrovlju pod drvenim gredama na koje se uhvatio snijeg uz topli dimnjak kroz koji je vatrica cijelu noć tinjala i u krevetu grijala dvoje zadovoljnih dalmatinaca. Uz kavu pored vatre koju je znalački moj muž to jutro upalio kao da je rođen na selu i svaki dan to radi sumirali smo misli i proživljene doživljaje prethodnog dana.
Zaključili smo kako se sjaj i blago pronalaze upravo u neeksponiranim destinacijama. One samozatajno čekaju da vam cijele sebe daju bez zadrške i kalkulacije te vam srce ukradu.
