Vinarija Marlais i aromatika Pelješca

Pošasti betonizacije zelenih površina, plaža i makadama poluotok Pelješac kao posljedni Mohikanac ponosno odolijeva zadržavajući tako svoju autentičnost i šarm. Skriven od devastiranja poput dalmatinskog težaka utočište pronalazi u dječjoj staklenoj kugli u kojoj oživljava. Liječeći čovjeka svojim pomalo divljim i živopisnim krajobrazima, konobama i ladovinom odrina ispod kojih se ispija vino. Od Stonske prevlake do rta Lovišta prostire se 65 km raja djevičanske naravi kojoj se ne smije ništa oduzeti osim s mjerom dodati.

Brojne vinarije, slavni položaji poput Dingača, Postupa te školjke (dagnje i kamenice) oduvijek su privlačili zaljubljenike u hranu i vina. Tako smo i nas dvoje česti gosti tog rajskog vrta iz kojeg kao iz nepresušenog bunara grabimo vodu života. U vinariju Marlais u Ponikvama stigli smo u vrijeme ručka.

Gotovo mističnu tišinu dalmatinskog dvora remetio je prijateljski lavež psa jer kakva je to vinarija bez najboljeg čovjekovog prijatelja. Antu Marlaisa vlasnika vinarije nedugo smo prije toga upoznali na jednoj večeri na kojoj smo kušali njegova vina i bili oduševljeni. Na prvu nam se svidio taj izuzetno jednostavan i dobroćudan čovjek širokog osmijeha i topline koji nam je skromno i nenametljivo predstavio svoja fantastična vina.

Ante Marlais

Kako su ipak vinograd i vinarija mjesta stvaranja vina na kojima im najbolje možemo osjetiti dušu, mi smo taj dan sjedili među Antinim bačvama. Kušajući rashlađeni rose Rapsodiju od plavca malog  i bijelu kupažu Dišpet od rukatca, pošipa i malvasije dubrovačke uz tek iz mora izvađene kamenice i dagnje na buzaru, doživljavate sveobuhvatnost vremena i prostora koja vas poput big banga lansira u više sfere postojanja. Na pragu punine života kao niz padinu vinograda nazire se istina koja nas prosvjetljuje svojim vinskim kapljama. Stoga smatramo kako su vinari posebna vrsta ljudi od Boga odabrani širiti radosnu vijest. Apostolska svrha vinskih pomazanika koji stvaraju svoja vina u suradnji s prirodom i nadnaravnim krvare niz škrape.

U takvim škrtim škrapama nastaje jedan drugačiji plavac mali. Njegova stilistika je drugačija, možda elegantnija, a svježina garantira duge godine odležavanja. Plavac mali Škrapa stoga je dokaz bogatstva pelješke vinske artikulacije koja svjedoci raznovrsnost i specifičnost mikrolokaliteta. To nije vino koje ćete samo piti već je medij pred kojim će vam se horizonti otvarati. Priča koju Ante i njegova supruga Marijana Marlais žele ispričati jedna je predivna priča koju treba pažljivo poslušati.

U svijetu u kojem čovjek sve manje ima vremena za predah i slušanje priča ova mala obiteljska vinarija predstavlja onu biblijsku sjenicu hladovine. Vina Marlais govore u početku skromno i nenametljivo kao Ante dok se ne otvore i pokažu svoju neustrašivu i energičnu stranu poput Marijane čineći savršenu cjelinu.

Jer vina su kao i ljudi.

Kad ih upoznate mogu vas oduševiti.

Vina dekantiranjem kao ljudi upoznavanjem pokažu svoje pravo lice.

Arome koje nakon prvog klika otvaranjem izranjaju na površinu ne mogu skriti istinu o sebi. Ante i Marijana kao i njihova vina i nakon prvog klika su nas osvojili. Pelješac je stoga možda posljednja oaza divote u kojoj još uvijek “judi driti ka kolone” kao sjene prolaze kroz vinograde utjelovljujući svoju mudrost i znanje u nove naraštaje. Vinarija Marlais nosi taj timbar u svojim vinima.