Gastroadvent – zvjezdana vizija Olje Martinić

Kad netko svoju viziju kao zvijezdu slijedi tad se, kako bi rekao Coelho, svemir uroti kako bi mu pomogao da bi sjaj te zvijezde i drugi vidjeli. Tako se fantastična ideja Olje Martinić, poznate splitske nutricionistice i dijetetičarke utjelovila kroz Gastroadvent u Splitu. Zajedno s ljudima i institucijama koje su je podržale kroz projekt Gastroadventa stvorena je jedna od najljepših božićnih priča u najlipšem gradu na svitu.

Olja Martinić

Zaboravljeno blago mediteranske kuhinje Oljinom intervencijom poput čarobnog štapića otkrivalo je svoju tradiciju i vrijednost. Kroz odlično osmišljen koncept paljenja četiri adventske svijeće na tematski načinjenom Adventu (ove godine od morske pjene) koje svaku nedjelju pale TV, radijski, portali i tiskani novinari.

Podrška Splitsko-dalmatinske županije, TZ grada Splita i TZ Splitsko-dalmatinske županije, kao i brojni ugledni sponzori ove godine (Podravka, Gastro ribarnice Brač, vinarija Hvar Hills) kao i restorani (Makarun, Chops Grill, Kadena) dovoljno govore o ozbiljnosti projekta. Da nije riječ samo o formalnom eventu govori nam i njegov edukativni naglasak kroz upoznavanje tematski zadane namirnice – ove godine ribe – kao i sudjelovanje raznih srednjih škola koje prezentiraju svoje proizvode.

Od samoniklog bilja do cvijeta soli koju su srednjoškolci s Hvara sakupljali po škrapama i kasnije oplemenili aromatskim biljem i plavcem malim. Ovaj jedinstveni projekt već desetu godinu zaredom postavlja čvrste temelje nekim novim vremenima i nekim novim generacijama. Spoj mladosti, struke, znanja i volje zaogrnut plaštem anđeoskog plamena ljubavi u nedjelju pri paljenju četvrte adventske svijeće u restoranu Kadena razgalio je naša srca.

Iskrena suza u oku Olje Martinić dok priča o „svojim bebama“ – dalmatinskim namirnicama, receptima, začinima ili konkretno o vareniku koje kao brižna majka želi podignuti iz pelena na noge i pustiti u svijet. To hvale vrijedno zalaganje i promicanje mediteranske prehrane pomaže pojedincu i zajednici šireći atmosferu prepoznatljivosti u svijetu globalnog. Gastroadvent u Splitu priča dalmatinsku eno-gastro priču čak i u nemogućim uvjetima  i izazovnim vremenima pod maskama i ima namjeru zaraziti svih svojim pozitivnim vibracijama.

Cvit Mediterana u predbožićno vrijeme obasjan je kako i dolikuje suncem i pozitivnim vibracijama. Nekako sve izgleda lako i svi pozdravljaju i plješću  dobrim i konstruktivnim projektima kakav je Gastroadvent.

Da, samo je potrebna jedna Olja Martinić. Definitivno je slijedila svoju zvijezdu čiji sjaj smo i mi vidjeli.

Iz podruma Begić u svijet

Branimir Begić

Ondje gdje vjetar s juga sramežljivo donosi miris mora i Dalmacije milujući krošnje i vinograde Hercegovine, u Prologu malom mjestu pored Ljubuškog, smjestila se obiteljska vinarija Begić. Tradicija kao suhozid, koji je svaka generacija zidala kroz povijest, od pradjeda Luke preko djeda Jakova, dajući mu svoj doprinos do današnjih dana u kojima uz Leona Begića i njegova tri sina Jakova, Stjepana i Branimira vinarija doživljava procvat.

Vedrana Begić

Utisnutih tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti okovan kršom hercegovac je od pamtivijeka u areni života bio prinuđen truditi se više od drugih. Tako su prvi čokoti plavca malog doneseni s Pelješca poslužili kao putokaz Leonu Begiću na koji način biti drugačiji i izdvojiti se na tržištu. Uz oduvijek prisutne plavku i žilavku niknuo je vinograd plavca malog koji na drugačiji način dirigiran – specifičnim terroirom i mikro-klimom daje odlična vina.

Dvojba koja godina barikiranog plavca malog – 2015. ili 2016. je bolja ostaje predmet debate za prepunim stolom na terasi vinarije. Za hercegovačkom trpezom, koja na autentičan način zavodi na prvi pogled bez prenemaganja bogato šireći svoje arome, upoznali smo te ljude čija vina traže našu pozornost i kušanje. Plavac mali odjeven u novu košulju ne želi usporedbu s  etabliranom zvijezdom iz Dalmacije već potvrdu kako je, bez obzira što nije odrastao u idealnim uvjetima, ispao izvanredan.

Vinograde Begića osim vjetra s mirisom Dalmacije oduvijek su milovale vrijedne ženske ruke. Kao brižna majka strina ne izlazi iz vinograda dokle god njeno „čedo“ nije dobilo sve što mu je potrebno. Taj ženski dodir uz sve ostalo možda daje izuzetnu eleganciju i lepršavost Begićevim vinima. A kako je svaka sljedeća generacija po idejama za koplje ispred prethodne tako se i Branimir, inače najmlađi Begić, uz to što je preuzeo vođenje vinarije okušao i u eksperimentu stavljanja žilavke u akaciju. Akacija kao drvo pogodno za odležavanje bijelih vina upotrebljavaju mnogi vinari, primjerice kod nas u Istri, međutim u Hercegovini su se to   jedino  usudili Radovan Vukoje i Branimir Begić. Vinograd Rastok kojeg je još zasadio pradjed Luka obiluje akacijom te se ideja prirodno nametnula kao izazov. Uzeti ono što priroda nudi na neoskvrnjenom pladnju kao mogućnost i od toga učiniti čudo.

Vino Rastok to upravo i je. Predivno vino sortne prepoznatljivosti i svježine žilavke s kompleksnim notama koje mu je dalo drvo akacije i elegantnom kremoznošću. Neopterećujuće i pitko, kao i taj cijeli dan u kojem smo osjećali živo i neprekidno kolanje života kroz arterije i vene druženja, hrane i neizbježnog vina.

Budućnost vinarije Begić već sad tvrdo je urezana jednako kao i drveni natpis iznad ulaza na imanje. Ta oaza hercegovačkog šarma i gostoljubivosti poškropljena svetom vodom duboke povezanosti i pripadnosti toj zemlji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Utabanim vizionarskim morem, uz povoljne vjetrove kojima se svi nadamo, čvrsto kormilare braća Begić.

Želimo im dobar vjetar i još bolje berbe.

„…kad dođem u Hercegovinu, brže hodam, lakše dišem i bolje mislim…“

(Ivo Andrić)