“Pairing Dalmatia & Istria”

Tim Kala čine mladi ljudi čija energija i kreativnost nisu ukalupirane u već viđene modele već putem svoje vizije postavljaju sebi izazove i neke nove standarde. O Kali smo do sada dosta pisali te se na prvi pogled može iščitati kako nas za to mjesto osim vrhunskog gastro doživljaja veže i prijateljstvo s njihovim vlasnicima Miom & Dinom.

Dino & Mia

Možda nas je to dvoje mladih ljudi podsjetilo na nas kad smo bili mladi ili je njihov zarazni entuzijazam nazdravio s našim ali definitivno kemijska reakcija tog druženja rezultirala je večerom – Pairing Dalmatia & Istria. Ako tome dodamo kako se radi o vinariji Poletti onda je već svima jasno kako se ne radi o nikakvom poslovnom projektu već o svetom trojstvu prijateljstva koje je prožeto ljubavlju i zajedničkim duhom.

Ceviche od brancina

U tvrdokornu tradiciju dalmatinskog škoja te uz  svetu namirnicu iz mora ponuditi vina iz Istre bio je u prvom redu pionirski, a nadasve hrabar pothvat. U autentičnom ambijentu stare Dalmacije, u čijim je kaletama vrime kao u ribarsku mrežu uhvaćeno, kao oboriti kapitalac pozvali smo ljude na gozbu. Uz pucketanje lozine s komina te nakon cevichea brancina koji je kao pozdrav iz kuhinje svakom gostu radosno mahnuo, krenuli smo s prvim slijedom.

Jadranske kamenice & Poletti Malvazija

Jadransku kamenicu kojoj je dodan aceto perle limuna i šipka uz kap maslinovog ulja osvojila je mineralnost i svježina malvazije Istarske u koju se na prvi pogled strasno zaljubila.  Dalmatinski  inat sočne kamenice bio je uzaludan jer savršenstvo okusa u zajedničkom prožimanju bilo je nenadmašno.

Carpaccio od jastoga & Poletti Rossella

Polettijeva princeza Rossella, neodoljivi i jedinstveni rose od muškatne ruže koji svojom svježinom, aromatikom i snagom savršeno parira raznim jelima oduševila je sve prisutne u kombinaciji s carpacciom od jastoga i pireom od maline. To posebno vino uvijek iznova plijeni svojom zavodljivošću, a konoba Kala je jedno od par mjesta u  Dalmaciji na kojima u njemu možete uživati. Ležerna atmosfera u kojoj se još više opustio i glas Ette James dok je izvodila „Summertime“ obgrlila nas je snažnim rukama vrhunskog civiliziranog užitka. Iznoseći treći slijed – grdobinu umotanu u pancetu s kaduljom i domaćim njokima – za stolove je stiglo čudo iz kulinarske Silicijske doline.

Grdobina u panceti & Poletti Chardonnay

Chardonnay u svježoj varijanti, elegantan s delikatnom aromom tropskog voća i pečatom istrijanskog terroira, naglasio je kurpulentnost namirnice ne ugrožavajući svoju osobnost. Pairing Dalmatia & Istria tu noć možda je u ovoj interakciji najbolje pokazao svoje lice u različitostima koje se nadopunjuju stvarajući idealnu vrijednost i cjelinu. Tuna steak s gradela uz mekoću dekantiranog Merlota iz 2017. godine stoga je bila krunidba večere koja se uz svakom smislu može nazvati vrhunski hedonistički doživljaj. I za kraj cheesecake od lavande i Poletti NY Sour cocktail – osvježavajući koktel s par kapi terana kao završni touch.

Tuna steak & Poletti Merlot

Zvijezde su nam tu noć bile naklonjene jer je sve sinkronizirano klizilo kao dobro uigrani tango. Kala je disala u svom pomalo ludom, a uspjelom pokušaju biti drugačiji te bez rezerve otvoreno pokazala što može i s prvim balunom zabila gol. To je gol koji nije namješten, lažno dosuđen ili iz produžetaka već iz spretne akcije vrhunske momčadi i Dina Šeparovića kao golgetera.

Cheesecake od lavande & Poletti NY Sour cocktail

Iako domaćini uspješne večeri u kojoj je svatko od sudionika dao svoj doprinos, a pri tom ne mislim samo na osoblje, već i na goste koji su bili izvrsni, konoba Kala ipak je bila zvijezda večeri. Sve nas  je zajedno kroz hranu, vina i druženje osvojila i obogatila.

Konoba Kala

Vinarija Marlais i aromatika Pelješca

Pošasti betonizacije zelenih površina, plaža i makadama poluotok Pelješac kao posljedni Mohikanac ponosno odolijeva zadržavajući tako svoju autentičnost i šarm. Skriven od devastiranja poput dalmatinskog težaka utočište pronalazi u dječjoj staklenoj kugli u kojoj oživljava. Liječeći čovjeka svojim pomalo divljim i živopisnim krajobrazima, konobama i ladovinom odrina ispod kojih se ispija vino. Od Stonske prevlake do rta Lovišta prostire se 65 km raja djevičanske naravi kojoj se ne smije ništa oduzeti osim s mjerom dodati.

Brojne vinarije, slavni položaji poput Dingača, Postupa te školjke (dagnje i kamenice) oduvijek su privlačili zaljubljenike u hranu i vina. Tako smo i nas dvoje česti gosti tog rajskog vrta iz kojeg kao iz nepresušenog bunara grabimo vodu života. U vinariju Marlais u Ponikvama stigli smo u vrijeme ručka.

Gotovo mističnu tišinu dalmatinskog dvora remetio je prijateljski lavež psa jer kakva je to vinarija bez najboljeg čovjekovog prijatelja. Antu Marlaisa vlasnika vinarije nedugo smo prije toga upoznali na jednoj večeri na kojoj smo kušali njegova vina i bili oduševljeni. Na prvu nam se svidio taj izuzetno jednostavan i dobroćudan čovjek širokog osmijeha i topline koji nam je skromno i nenametljivo predstavio svoja fantastična vina.

Ante Marlais

Kako su ipak vinograd i vinarija mjesta stvaranja vina na kojima im najbolje možemo osjetiti dušu, mi smo taj dan sjedili među Antinim bačvama. Kušajući rashlađeni rose Rapsodiju od plavca malog  i bijelu kupažu Dišpet od rukatca, pošipa i malvasije dubrovačke uz tek iz mora izvađene kamenice i dagnje na buzaru, doživljavate sveobuhvatnost vremena i prostora koja vas poput big banga lansira u više sfere postojanja. Na pragu punine života kao niz padinu vinograda nazire se istina koja nas prosvjetljuje svojim vinskim kapljama. Stoga smatramo kako su vinari posebna vrsta ljudi od Boga odabrani širiti radosnu vijest. Apostolska svrha vinskih pomazanika koji stvaraju svoja vina u suradnji s prirodom i nadnaravnim krvare niz škrape.

U takvim škrtim škrapama nastaje jedan drugačiji plavac mali. Njegova stilistika je drugačija, možda elegantnija, a svježina garantira duge godine odležavanja. Plavac mali Škrapa stoga je dokaz bogatstva pelješke vinske artikulacije koja svjedoci raznovrsnost i specifičnost mikrolokaliteta. To nije vino koje ćete samo piti već je medij pred kojim će vam se horizonti otvarati. Priča koju Ante i njegova supruga Marijana Marlais žele ispričati jedna je predivna priča koju treba pažljivo poslušati.

U svijetu u kojem čovjek sve manje ima vremena za predah i slušanje priča ova mala obiteljska vinarija predstavlja onu biblijsku sjenicu hladovine. Vina Marlais govore u početku skromno i nenametljivo kao Ante dok se ne otvore i pokažu svoju neustrašivu i energičnu stranu poput Marijane čineći savršenu cjelinu.

Jer vina su kao i ljudi.

Kad ih upoznate mogu vas oduševiti.

Vina dekantiranjem kao ljudi upoznavanjem pokažu svoje pravo lice.

Arome koje nakon prvog klika otvaranjem izranjaju na površinu ne mogu skriti istinu o sebi. Ante i Marijana kao i njihova vina i nakon prvog klika su nas osvojili. Pelješac je stoga možda posljednja oaza divote u kojoj još uvijek “judi driti ka kolone” kao sjene prolaze kroz vinograde utjelovljujući svoju mudrost i znanje u nove naraštaje. Vinarija Marlais nosi taj timbar u svojim vinima.

Konoba Kala – bokun zadovoljstva sa škoja

Dino Šeparović

Ako je ovo suvremeno doba obilježeno manjkom originalnosti i izostankom kreativnosti pojedinca time je oduševljenje još veće kad vas na jednog takvog put nanese. Dite iz maloga mista koje je život odavno u prve redove fronte postrojio velikom energijom i borbom svaku svoju bitku je osvojio.

Amuse-bouche (pohani arancin rižota od grancigule)

Dina Šeparovića i njegov rad pratimo od prvih dana kada su on i njegova zaručnica Mia preuzeli obiteljsku konobu Kala u Supetru na Braču. Samouki kuhar, koji posljednjih godina ide na sve gastro edukacije, guta stručna štiva diveći se slavnim kulinarskim divovima, a dalmatinska nevina i gola namirnica vječna mu je muza i inspiracija.

Sipa & mango (emulzija citrusa, pire aceta i jagoda)

Dino & Mia kao savršena cjelina, brački jin&jang koji u svoj prostor žele uhvatiti božanski lahor i premjestiti vaš dom barem na jedan dan. Konoba Kala stoga od prvog dana poprima obrise raja dok je još čovjek zadovoljno hodao bez srama, hraneći se nektrom s rajskih stabala. Neiscrpna energija iščitava se sa svakog „pijata“ koji ne figura samo vizualno već i realno i stvarno.

Jakobova kapica (rep kozica, zapečeni sir)

Kompozicija boja i oblika poškropljena bračkim cvijetom soli i suzom maslinovog ulja sačinjava onaj bokun sitnog zadovoljstva sa škoja. Bokun po bokun takve spize ruši barijere i priča neispričane priče. Konoba je to od staklenih žmula koji se pune likarijom sa sjevera i juga. Više od trideset etiketa vinska je lista dostojna gosta iz cilog svita.

Domaći ravioli punjeni brancinom i grancigulom (krema od škampa, sladoled od ovčjeg sira)

Od pat nata, pjenušaca i šampanjaca, autohtonih i hrvatskih vina, oranža do pinot noira. Mogli bi opisivati do sutra kako vonja kad se na gradelama peče riba ili kad jakobovu kapicu Dino u kužini gratinira međutim puno je lakše sjesti u trajekt i uvjeriti se u našu priču iz prve ruke.

Filet gofa (pesto maslačka, krema hokaido tikve, mladi krumpir s motrom i koricom limuna kuhanoj u sous-videu)

Dozvolite sebi luksuz jeftine povratne karte i zadivite svoje dame. Na korak od Splita na škoju skrivena čeka vas konoba iz pisme od koje vas prođu trnci, a srce od lipote stisne. Jedinstvena dalmatinska spiza s potpisom i sa zvjezdicama iz zadovoljnih očiju.

“Cupidova” gastro strelica

Na rubovima srednjovjekovnog ribljeg rastera grada Korčule, na šetnici s koje puca pogled na more i Pelješki poluotok, nanizani kao o kadenu leže najbolji boutique hoteli i restorani grada. Nekad šarenilo tipične turističke ponude danas su zamijenili ukusno i sa stilom uređeni prostori i terase od kojih svaka ima svoju vrijednost i priču.

Konoba Cupido

Jedno takvo mjesto na prvu sigurno privuče otvorenošću osoblja koje vas uz osmijeh poziva sjesti pod bedeme tog srednjovjekovnog grada čiju gotovo svaku kuću na pročelju krase grbovi plemićkih obitelji. Gotičko-renesansni stil kao i statut grada iz 13. stoljeća dovoljno govore u korist europskog duha uređenosti života u gradu kroz povijest do danas. Na taj način, stvarajući aureolu sigurnosti svakom posjetitelju uz prirodne ljepote i gastronomiju, poziva i mami.

Tatarski biftek

Uz ponuđenu čašicu pjenušca vrućina se lakše podnosi, a i bolje razmišlja tako da smo se s povjerenjem prepustili Francesku. Ponuda vinske karte ostavila nas je bez daha jer uz pošip, grk, plavac mali i rukatac – autohtone sorte i lokalne vinarije otoka, možete naručiti vina iz cijele Hrvatske i svijeta. Cupido restoran ugodnog urbanog ambijentalnog stila napetog luka čeka pogoditi vas svojom zlatnom strelicom te vam u svakom mogućem hedonističkom smislu ugoditi.

Brbavice

Iako se kao turistička destinacija raznim atributima volimo kititi i isticati, što i nije loše, ipak je još uvijek manji broj mjesta s tako fantastičnom i profesionalnom uslugom i servisom kao Cupido. U gradu Marka Pola u kojem se ljudi ne odriču lako svoje tradicije, a Moreška koja se petsto godina već igra je jedan od dokaza, mi smo dobili tradiciju na tanjuru umotanu u suvremenu priču. Taj dodir Chefa iz kuhinje čudesno je oživio lokalnu namirnicu odjenuvši joj novo ruho.

Domaći makaruni s grdobinom u umaku od grka (Bire)

Tako se mjesečina svojom svjetlošću poigravala sa zelenim makarunima i grdobinom dok je savršeno pečena tuna išla ruku pod ruku s raštikom „na tabak“, a sve to je jako dobro zaplivalo u izvrsnim vinima. Pjenušci s Plešivice, rose iz Slavonije, pošip i grk kao lokalne uzdanice s Korčule ulijevali su se u naše čaše uz ugodne taktove jazza i morski povjetarac koji je milovao naša ozarena lica. U trenucima ugode u kojima mjesečina i vino izbrišu granice, a slika se Cupida odlijepi s reklame i vragolasto poleti iznad naših glava, ostajemo osupnuti ljepotom života i zahvalni na bogatstvu koje imamo.

Pečena tuna s kuhanim povrćem, pireom od bundeve, umakom od meda, maslinovog ulja, limuna & marmeladom od kapule

Korčula kao školjka polako se otvara i kao Venera izlazi pokazujući svoju neoskvrnutu ljepotu. U tom predvorju raja božanskih stvorenja i viteških priča okopanih žuljavim rukama težaka i tradicijom, niču neke nove priče za neke nove ljude i vremena koja tek dolaze.

Kolač dana

Mjesta poput Cupida i ostalih u nizu korčulanske kolajne suvremeni su bedemi koji se bore za novu eru turizma kao vitezovi Moreške. Oni na svojim terasama kao na proplancima čekaju građane svijeta naliti im zvijezde na kušanje.

Casa Manzolin – kuća dobre hrane, vina & ljubavi!

Kuće su mjesta na kojima žive ljudi te svojim postojanjem i energijom obilježavaju taj sveti prostor bivanja. One već sa svog praga pričaju priču postanka i nastajanja od temelja, kroz povijest pa do današnjih dana. Casa Manzolin je kuća s pedigreom za čijim stolom se pilo vino iz kristalnih čaša dok su se dame hladile lepezama od venecijanske čipke i sramežljivo gledale kroz prozore na ulice Poreča. Danas su vrata Case Manzolin otvorena za svakog putnika koji hodočasteći životom traži okrijepu i predah.

Kao dijete znala sam stajati ispred ogledala te uronjena u svijet mašte zamišljati kako dotaknuvši ogledalo mogu i otići u taj svijet. Upravo ulazak u Casu Manzolin bio je prolazak kroz to nevino ogledalo djetinje imaginacije koja uvijek negdje u svima nama spava, a mjesta poput Case Manzolin je probude. Miris u čaši tek utočene i dobro rashlađene malvazije Poletti miješao se s mirisom jutros ubranih ruža i hrane iz kuhinje.

Pohane srdele

Osoblje se elegantno i nenametljivo kretalo trudeći se ne remetiti mir i ne narušiti magičnu vizuru prostora. Onako žedni sjeli smo na zdenac života kušati bistru vodu iz šterne koja će poškropiti kao kiša poslije duge suše ispucalu zemlju strahova i problema protiv kojih nitko nije cijepljen. Jednostavnost domaće namirnice progovara jezikom kojeg cijeli svijet razumije te kroz srdele, šparoge, pršut i škampe upoznajemo novu abecedu sporazumijevanja.

Rižoto sa škampima i jagodama

Hrana bez vina kao i muškarac bez žene teško može dosegnuti vrhunac u svom izričaju te upravo tako zajedno mogu doživjeti nezaboravnu ekstazu. U toj eksploziji sparivanja aroma i okusa ostajemo zatečeni znanjem, iskustvom i osobnošću onih koji iza svega stoje. Tim ljudi na čelu s Jasnom Matić kao dobrom vilom koja u tren čarobnim štapićem stvara kočiju kojom vas vozi na bal vrhunske eno-gastro ponude.

Morski pijat

Vina Poletti ne treba posebno predstavljati jer posljednjih godina uz brojna priznanja i nagrade osvajaju domaće i strano tržište. Malvazija istarska, chardonnay te Rossella – rose od muškat ruže po kojem su prepoznatljivi izvrsno idu uz laganiju ljetnu hranu dok se Malvazija Classica, teran i moćni cabernet sauvignon odlično ljube s raznim vrstama mesa.

Piero Poletti i Jasna Matić u Casi Manzolin stvorili su bajku u kojoj su gosti glavna lica. Na takvim mjestima u najljepšoj haljini i staklenim cipelicama oživljava moderna Pepeljuga koja konačno dočeka svog princa na koljenima od hrane, ljubavi i vina. U staroj jezgri Poreča kao gnijezdo koje nadlijeću razigrane lastavice i bajka u kojoj ste vi glavni protagonist čeka na vas Casa Manzolin. Kuća je to hrane, vina i dobrih ljudi!

Poezija u boci Luke Krajančića

Luka Krajančić

Iako postoji savršeni red koji u svojoj moćnoj ruci drži sve, Bog kroz pojedince dozvoljava promjene. One su utkane od postanka svijeta u čovjekov genetski kod kretanja čija amplituda života ima za cilj rast i razvoj pojedinca i cijelog svijeta. Igra kretanja kroz susrete i druženja možda je segment rasta koji dušu intenzivnije od ostalog zalijeva.

Takav jedan susret sličnih ili istih kod takvog jednog odabranog pojedinca doživjeli smo kod vinara Luke Krajančića u njegovoj vinariji u Zavalatici na Korčuli. Kako su Luka i njegova kćer Ivana nakon rosea i jagoda dobrodošlice degustaciju počeli obrnutim redoslijedom odnosno s dva plavca mala poslužena uz slane inćune i pršut tako ćemo i mi početi ovu priču od njenog kraja.

Rose 2020.

S terase na visokoj klisuri na koju je uklesana impozantna građevina, koja se kao anđeo čuvar svojim krilima zaštitnički nadvija nad Zavalaticu, jedan vinar recitira poeziju. U šekspirijanskom stilu s okusom mora i soli ostakljena terasa pretvorila se u daske koje život znače na kojima jedna zanesena dalmatinska duša živu istinu svjedoči.

Plavac mali Srdela 2018.

Lukina poezija natopljena kapljama Opere i Mora uvaljala se u slatke zalogaje ka Alfred Molina u filmu Čokolada. Onako spontano potekle su suze od lipote života koji izvire i pluta ka ulje koje smo supali kruhom. Poseban je to pristup svakom čovjeku – kralju ili prosjaku koji dolazi kušati Intradu ili Statut. Odgovornost umjetnika kako pred vas donijeti kovčeg s blagom ravna je svetosti pronalaska Kovčega Saveza. Svaka riječ oslikana atributima Dalmacije otkriva pripadnost i neizmjernu ljubav prema otoku i svemu onom sta čini Korčulu. Tradicionalne i povijesne vrijednosti ušivene u ribarsku mrežu bačenu u more koja hvata neprocjenjive trenutke življenja.

Pošip Ježina & Pošip Intrada

Izuzetna želja iskopati i revitalizirati korčulansko blago kako bi do na kraj svijeta svojim zlatom zasjalo. Usud i volja čovika sa škoja možda se najbolje vidi u lozi koja raste iz strme škrte stine na položaju Pavija. Donesena loza i zemlja, ka dite u zipku u zagrljaju mora i neba u topla materina njedra. Tako zriju pošip, grk i plavac mali ka i čovik veliki ili mali. Ti grozdi zaogrnuti generacijama, nekad težaka, a danas vinara kucaju na naša srca kako bi im otvorila vrata. Upoznavati potencijal tih sorti kroz vizionare kakav je Luka Krajančić uzbuđenje je kao pred veliki derbi.

Selekcija talijanskih sireva

Lepeza pošipa od Ježine preko popularne Intrade do Sur Liea, Statuta i mistične maceracije pokazuje izvanredan potencijal stavljajući je na vrh hrvatske sortne piramide. Kušanje tih božanskih vina uz selekciju talijanskih sireva govori o širini svjetonazora vinara  u sparivanju njegovih vina i internacionalne hrane. Uspoređivanje aromatike u prožimanju okusa ostavlja bez daha i otkrivanju uvijek nečeg novog do tada neotkrivenog. Kao i šampjer koji pečen na gradele predstavlja klasiku dalmatinske gastronomije koje se niti trebamo niti želimo odreći.

Desertna vina Opera & Moro

U raju pozitivne vibracije iskrenog susreta i radosti življenja odvezali smo kravate suzdržanosti i moranja i bacili ih sa Krajančićevog balkona. Odnio ih je vjetar niz sike Zavalatice preko Lastova do Italije pa i dalje. Mi smo ostali neopterećeni i slobodni kao tek ispuštena ikra u valove, kao ježina koji čeka ljude i kaiće da se s njim zaslade.

“Pidoča & Debit se vole…”

Juraj Sladić (vinarija Testament)

Kako upotrijebiti ono što nam se nudi na bogatom pladnju dalmatinske eno-gastro ponude te šarmantno upakirati u šuškavi celofan s temom i pričom koja privlači i osvaja? Ako su sinonim Burgundije Chablis & kamenice zašto sinonim Šibenika ne mogu postati debit & pedoče (dagnje)?

Manuela Plohl, Ivan Sladić (vinarija Sladić), Robert Plohl

Sam taj naziv „Pidoča & Debit se vole“ primamljivo zunzi u ušima te više od samo marketinškog slogana potiče lučenje serotonina i zove na druženje. Tako je u subotu na velika vrata ušla hvale vrijedna manifestacija TZ grada Šibenika i županije Šibensko-kninske te je na najbolji mogući način odrezana vrpca turističke sezone. Vizija je to iznad svega koja okuplja blago tog kraja u interakciju i suživot koji obogaćuje dajući izvanredne plodove od kojih blagodati imaju svi. Na trgu jednog od najljepših dalmatinskih gradova, čija svaka kaleta i zid imaju povijesnu vrijednost i značaj, zveckale su vinske čaše donoseći dašak glamura na onaj autentičan i pravi način.

Domagoj Jakopović Ribafish

Vinarije Testament, Birin, Vinoplod, Baraka, Ante Sladić, Sladić, Dalmacijavino, Prgin ponudili su svoje nove debite uz pedoče na bezbroj načina. Proizvođači školjaka su se potrudili predstaviti svoj proizvod u najboljem svjetlu te smo pedoče mogli kušati od buzare do onih prženih u tempuri, s grila, u raznim rižotima i domaćoj tjestenini i onih nabodenih na hrskave ražnjiće uz koje je idealno pasala mineralnost i svježina debita.

Ante Sladić (vinarija Ante Sladić)

Debit kao autohtona sorta tog kraja možda nema ambiciju osvajanja na duge staze ali zato u trenutku za koji je stvoren stilski i ambijentalno daje ono najbolje. Primjer je to kako jednostavno približiti one iskonske i zaboravljene okuse u prvom redu nama koji smo dio tog podneblja, a zatim na pozitivan način zaraziti sve one koji nas dođu posjetiti prenoseći im entuzijazam s pečatom Dalmacije. Rijetko spominjemo organizatore nekog događaja jer koliko god da su zaslužni kao poticajni kreatori oni ostaju u sjeni stavljajući događaj ispred sebe, kao roditelj svoje dijete. Oni su duša svake uspješne manifestacije i vjetar u leđa svim pozitivnim promjenama.

Vinarija Vinoplod

Debit & pedoče  iznenadili su domišljatošću, osvojili iskrenošću, a kupili toplinom i srčanošću. Ležerna atmosfera uz čašu debita i neopterećeno chillanje možda je nešto što nam je svima potrebno. Izlaženje iz ljušture opreza i straha u kojoj smo zadnjih mjeseci živjeli pretvarajući svoje misli u leptire lakoće postojanja. Event vrijedan dolaska obogatio je naša duhovna papila kao harfu uzvišena melodija kao plesač koji nas vrti na podiju bez gaženja.

Nikola Birin (vinarija Birin)

Vrijedno aplauza, pohvale i divljenja. Šibenik kao skriveni dijamant, koji je sačuvao svoj izvanredan sjaj, polako ali sigurno sjeda za okrugli stol rame uz rame velikih turističkih gradova. Upornost i talenat ljudi, uz educiranost  i viziju pojedinaca, podižu ljestvicu visoko do tvrđave na kojoj ponosno vijori zastava.

Filip Baraka (vinarija Baraka) (photo by: Valerio Baranović)

Iako je dug put, a debit & pedoče samo jedna etapa, ipak se duboko ucrtala bar u naš planer i za nadolazeće godine.

Gdje južnije nije tužnije – vinarije Rizman & Prović

U svijetu u kojem danas gotovo imamo sve možda ipak najviše nedostaje uzora. Deficit pozitivnih primjera koji bi kao svjetionici pokazivali pravi smjer. Logika nadopunjavanja te razmjenjivanja strasti, iskustva i poleta spojila nas je s našim mladim prijateljima. Dino & Mia ne samo da su preslika nas dvoje kad smo bili mladi, već su i živa vibrantna slika kakvi želimo i ostati. Njihov eruptirajući entuzijazam kao tek otvorena boca šampanjca i naše iskustvo poput ponuđenih čaša uživa u zajedničkom perlanju.

Zajedničko otkrivanje svijeta gastronomije i vina postala je naša niša, mreža za odmor razapeta na dva čvrsta debla kao na dva svijeta koja se međusobno nadopunjuju. Stoga odabir vina koja će se ovo ljeto moći kušati i sparivati u njihovoj konobi Kala nije bio posao već užitak u kojem smo izuli tijesne cipele i hodali bosi. Komarna nas je to proljetno jutro dočekala osunčana uz pomalo lijenu buru koja se niz vinograde plavca malog spuštala do mora mašući Pelješcu.

Viszla koju smo prilikom našeg zadnjeg posjeta upoznali kao štenca sad je narasla i osnažila, kao uostalom i sama vinarija Rizman obitelji Štimac, čiji je vjerni čuvar. Pogled s terase vinarije Rizman pruža jedan od onih jedinstvenih mističnih događaja kad osjećate sveobuhvatnu povezanost s prirodom i Bogom. Gospođa Snježana kao naša domaćica dočekala nas je besprijekorno sređena sa savršeno serviranim stolom za degustaciju s kojeg su se presijavale izglancane vinske čaše.

U tom božanstvenom ozračju pozitivne energije i vrhunskih vina nas četvero smo uronili u čarobni trenutak istine. Uz domaći pršut i sir pošip je pokazao svu svoju svježinu i mineralnost dok je Nonno na našem nepcu eksplodirao kao bomba aroma dugo ostavljajući okus južne Dalmacije u ustima i našim dušama.Bilo da se radi o Syrahu, Tribidragu ili Primusu zaključujemo kako je izvrsnost i predanost s vremenom kreirala vina koja plijene i osvajaju.

Na samo dvadesetak minuta vožnje od vinarije Rizman nalazila se naša druga za taj dan dogovorena destinacija. Na terasi obiteljskog hotela Merlot dočekao nas je Vjeko koji uz oca Branka i sestru Moniku vodi vinariju Prović. U zagrljaju neretvanskog polja plodne mineralne zemlje i Božje volje jedan vizionar na čuđenje svih posadio je vinograd chardonnaya i ušao u povijest.

Naron je pokazao kako stih iz Oliverove pjesme „Svoju zvizdu slidin“ uvijek najbolje kreira naše vizije, vrijeme i trud. Izvrstan karizmatičan chardonnay koji do najsitnijeg djelića kapljice ocrtava vizure i mirise tog kraja kao i osobnost vinara. I ne bi bilo pretjerano reći kako upravo Naron uz još par spada u perjanicu Hrvatskih chardonnaya iz drva.

Vjeko Prović

Predivna kušaona s jedne strane urešena starim dalmatinskim alatom, a s druge modernom „garderobom“ za vina s koje se smiješe sve njihove etikete. U kibli na stolu hladila se Zlatarica i Rose u kojima inače neumjereno uživamo i gasimo žeđ ljeti u MoNIKa’s Wine baru u Splitu. Kasnije smo uz pršut i steak kušali fantastični Pagan – kupažu prosušenog grožđa plavca malog, merlota i cabernet sauvignona.

Ljepota doživljenog teško se može usporediti s bilo čim te potvrđuje pravilo kako se upravo kušajući vina na izvornom mjestu gdje i nastaju na najbolji mogući način možemo povezati s izvornom vizijom vinara. Također možemo osjetiti bilo tog terroira, a usudila bi se reći i ambijentalnu i kulturološku dimenziju kroz povijest tog kraja.

Mia & Dino (konoba Kala)

U svijetu u kojem danas gotovo imamo sve možda ipak najviše nedostaje uzora. Vizionara čije će vizije kao svjetionici obasjavati put i pokazivati pravi smjer. Vinarije Rizman i Prović zasigurno su iskrčile šume predrasuda usudivši se biti oni koji će utabati put i pokazati kako se na svojoj zemlji može ostati i od nje živjeti. Kako se ipak svoju zvizdu isplati sliditi…

Od Katića građevinara do Katicha vinara

Nikica Katić i Viktor Zdilar

Na plodnom krškom polju Imotske krajine od davnina napojenom Vrljikom i Ujevićevom „Svakidašnjom jadikovkom“ te anđeoski zaštićeno Biokovom, zlate se i dozrijevaju grozdi novozasađenih vinograda Katić. Kujundžuša kao nanizani niz dukata zaslužno se i ponosno okitila titulom kraljice tog kraja, međutim savršeni rezultati i ostalih domaćih i internacionalnih sorti pogotovo pošipa i chardonnaya, pokazali su izvanredne mogućnosti imotskog terroira.

Ilijana Katić

Dugogodišnja ljubav i strast za vinom uspješnog građevinskog poduzetnika Nikice Katića i njegove supruge Ljilje s vremenom se pretočila u ostvareni san o svom vlastitom vinu i podrumu. Općina Lovreć tako je postala bogatija za vinsku oazu i moderno opremljeni podrum koji otvara svoja vrata svakom zaljubljeniku u cijenjenu božansku kapljicu.

Vina Katich

Gradeći prostor u kojem će uživati obitelj i prijatelji Katić tad nije ni bio svjestan kako gradi temelje jedne nove vinske priče i mjesto koje će hodočastiti zaljubljenici u vino iz svih krajeva svijeta. Mudrost i radišnost duboko su u genetski kod usađene vrijednosti imoćana te je upravo takav profesionalan i do kraja posvećen pristup iznjedrio Katićeva vina kakva danas pijemo. Budno oko enologa Viktora Zdilara prati put i proces stvaranja vina od vinograda do podruma. Sam proces pripreme svojih vlastitih sadnica do sadnje vinograda koji je trajao tri godine pokazuje profesionalnost i ono što možemo očekivati od takvog ozbiljnog pristupa.

Maksimalno ulaganje u opremu i nove tehnologije garancija su postojanosti i kvalitete na duge staze dok će nova kušaona na 300 kvadratnih metara pokazati respektabilnost sna jednog građevinara koji je želio postati vinar. Međutim više od uspješnog građevinara i novopečenog vinara, Nikica Katić je prije svega dobar čovjek. Bilo da ga gledate kao muža, oca ili prijatelja njegova otvorenost i toplina zarobljavaju vas kao i njegova vina. Kako je bogato imotsko tlo zaslužno za bogatu uljnu teksturu njegovih vina tako njegova osobnost bitno utječe na cjelokupan dojam. Vi ispred sebe vidite uspješnog  čovjeka bez arogancije koji se ne gura i ne nameće već kao i njegova vina osvaja toplinom i karizmom pobjednika. Kad tome dodate angažiranost i posvećenost cijele obitelji uz enologa Viktora Zdilara te kćeri Ilijane u kojoj se zrcali očeva strast i san, vi već sada nazirete kojim vodama plovi brod vinarije Katich. Visokih jarbola, širokih jedra neka mu je dobar vjetar.

Ljilja Katić

Kod Katića smo došli kušati Chardonnay o kojem su svi sa pohvalama pričali, a osim izvrsnog vina pronašli smo izgubljenu klackalicu u vrtu našeg djetinjstva. U takvoj igraonici možete piti vino i sjediti u viljušci bagera ili jesti pata negru osušenu na biokovskoj buri serviranu uz Cuvee i Riservu kupaže cabernet sauvignona, merlota, syraha i trnjka. Samo nebo je granica za ljude poput Nikice Katića. Oni se ne boje svoje snove pretvoriti u stvarnost i na taj način obogatiti i naš život.

Od hobija do vinarije Bora

Kad pomislimo na Dalmaciju u našim se moždanim mapama automatski pojavi zlatna slika sunca, modrog mora , juga i bure uz poznatu rašpu Olivera Dragojevića. Možda upravo bura svojim karakterom oslikava jedinstvenu dušu Dalmacije te svojom silinom koja ulazi u svaku poru čisti sve ono što ne valja, a sve dobro drži na okupu.

Zdravko Žuža

Bura ispituje naše korijenje i budi snagu za opstankom. Njen hrabar paraglajderski spust, pogotovo niz Velebit do Posedarja, od davnina je to mjesto učinio savršenim za prirodno sušenje suhog mesa, pancete i poznatog pršuta. Plodna zemlja i blizina mora kroz težake i ribare najfinijim je delicijama oduvijek hranila svoje ljude.

Zdravko i Nada Žuža

S toga ne čudi povratak korijenima poduzetnika Zdravka Žuže i njegove supruge Nade koji su u njedrima Posedarja točnije malom mjestu Podgradini stvorili mali raj kojem se svaki vikend vraćaju. Zdravkova dugogodišnja ljubav i izuzetna strast za vinom, strpljivo sazrijevajući kao grozd na čokotu u najboljem stupnju fenolne zrelosti, dala je plod – vinariju Bora koja se može pohvaliti najsjevernijim pošipom kao i najjužnijim sauvignon blancom. Priznajemo kako nas je znatiželja kao dvije mačke lutalice privukla pod tu skrovitu sjenicu u kojoj smo osim opuštenog uživanja i druženja ponovno otkrili značenje one in vino veritas.

Bora Pošip 2018.

Na bijelom stolnjaku dobrodošlice domaćini su prostrli najslađe bokune Dalmacije. Od pancete i pršuta, buzare od posedarskih škampi, fritaje s divljim šparogama do crnih špageta sa sipom i šparogama uz Bora vina koja su ruku pod ruku aromatikom i okusom iz istog podneblja najbolje pratila jela. Zalogaji su kao taktovi jazza klizili niz naše grlo hvatajući se za tanke žice duše kao Armstrongovi prsti za dirke trube.

Bora Cuvee 2017.

Istina koja je svijetlila kao krijesnica bila je spoznaja kako vino kao najbolji medij na jedan nevjerojatno iskren i nepatvoren način povezuje ljude bez obzira tko su i odakle su oni. U takvoj interakciji čovjek se oslobađa kako pritiska i stresa tako i imena i titule te za stolom ostaje samo gol čovjek odjeven u dobru volju i osmijeh.

Upravo takva su i vina Bora. Ogoljena surovom burom ali čista i postojana. Jednostavna, a ipak duboko zagledana u zdenac života iz kojeg crpimo mudrost. Kupaža merlota, cabernet sauvignona i syraha (Bora Cuvee) o kojoj je struka već izrekla pohvale koje je i naša skromna organoleptika zaljubljenika u vina potvrdila, otvorila je vrata jednom novom smjeru vinarstva tog kraja. Osim spašavanja autohtonog dalmatinskog blaga kao što je rijetka, a posebna Svrdlovina teži se za postizanjem prepoznatljivih i elegantnih svjetskih vina dalmatinskog karaktera.

Vina Bora

Put vinarije Bora nije ishitren i brz već mudro ucrtan na vinskoj karti kretanja. On spaja sve segmente kako lokalnog tako i globalnog eno-gastro turizma u jedan isti cilj koji će u Dalmaciju i u konačnici u Podgradinu privući istinske svjetske vinske zaljubljenike.